PJ HARVEY: "WHITE CHALK"

SABLASNO OZRAČJE

PJ Harvey je promijenila onoliko izvođačkih krinki koliko ima albuma iza sebe. Gnjevna blues-diva, traumatično-fatalna žena, asketska kantautorica, avangardna urbana pjesnikinja... Svaku od njih utjelovila je uz pomoć triju osnovnih oruđa. Prvi je njezin duboki glas, instrument baždaren od šapta do urlika, i od cvileža do rike; drugi je gitara kao čvrsta podloga pjesme, a treći je njezina ekspresivna osobnost, pojava koja izazovno balansira na granici privlačnog i odbojnog, intelekta i seksualnosti, riječi i slike, muškog i ženskog.
 
Za potrebe ovoga albuma, PJ Harvey se simultano odriče svih tih triju aduta. Čitav je repertoar otpjevala u visokom, koji put i jedva dosežnom registru, glasom djeteta ili rastresene žene koja pjeva onako, za sebe, introvertno i bez ugađanja slušatelju, poput uklete Tori Amos, ostavljene da vječnost provede na tavanu uz raštimani klavir. Gitare nema niti u drugom planu, a njezina je provokativna osobnost disciplinirana na način kojega sugerira lik na ovitku – blijeda i uspravno posjednuta u zatvorenoj bijeloj haljini, poput portreta iz 19. stoljeća, na kojem jedino nevesele oči svjedoče o tome da je riječ o stvarnoj, živoj osobi.
 
Izraz "white chalk" referira na vrstu zemlje (u geološkom smislu) karakteristične za njeni rodni Dorset. To je primjeren naziv za album na kojemu se likovi razlikuju prvenstveno po stupnju svoje mrtvoće. Od predaka koji su umrli, preko nje same koja tek čeka da "white chalk hills (...)rot my bones", do onih koji su iščezli nerođeni. Produkcija je ogoljena i ne teži dopadljivosti, a atmosferom i zvukom je posve bezvremenska. Nekakav glazbeni CSI bi je jedino po tehničkoj kvaliteti zvuka mogao identificirati kao proizvod ovoga desetljeća.
 
Očigledno, White Chalk nije lako slušljiv album. Iako traje samo malo više od pola sata, njegovo sablasno ozračje, odsutno prebiranje po glasoviru i prenapregnuti glas zamore slušatelja prije završetka. Koliko god se lako diviti, pa i voljeti ovako smion izvođački i autorski koncept, toliko se i teško družiti s njime na onoj svakodnevnoj, slušateljskoj razini.

________________________________