REZALIŠTE

HDZ PONOVNO OTVORIO RADOVE NA PELJEŠKOM MOSTU

IVINA ĆUPRIJA

"Ovo je povijesni dan jer će most Pelješac - kopno nakon više stotina godina povezati Hrvatsku", uskliknuo je premijer Ivo Sanader i šef HDZ-a, u srijedu poslijepodne, nedaleko pelješkog naselja Brijest označavajući početak radova na tom projektu. U klasičnom predizbornom ozračju praćen HDZ-ovom ministarskom i saborskom svitom, kakvo je vladalo i prije dvije godine u Komarni na neretvanskoj strani Malostonskog kanala, kada je započeta gradnja još nedovršene pristupne ceste, Sanader je poručio da pelješki most nije ni protiv koga, nego je to projekt "hrvatskog teritorijalnog povezivanja i revitalizacije Pelješca te Korčule, Mljeta, Lastova i drugih otoka koji mu gravitiraju".

Unatoč biranim riječima o "odlučnosti ovog hrvatskog naraštaja da ostvari ono o čemu su naši preci sanjali", ili pak o grandioznosti mosta (dvotračni ovješeni most duljine 2440 metara, visine 55 i glavnog raspona/plovnog puta od 568 metara...) ni u Brijesti se nije moglo zaobići moguće sporenje između Hrvatske i BiH. Gradnja je, kako tvrde u Sarajevu, započeta bez suglasnosti bosanskohercegovačkih vlasti budući da nije poznata i verificirana pomorska granica među susjednim zemljama. Sanader takvu argumentaciju odbacuje tvrdeći da Hrvatska ne treba suglasnost za gradnju u svojim teritorijalnim vodama koje, podsjećamo, tek valja utvrditi. Dodaje usput kako se pelješkom mostu ne protive hrvatski i srpski ministri iz Vijeća ministara BiH nego samo bošnjački.

Time očito pokušava relativizirati problem i umanjiti moguću štetu eventualnim sarajevskim pokretanjem međunarodnog sudskog postupka. U tom bi slučaju Hrvatska kao "zemlja uzor na jugoistoku Europe", kako to vole naglasiti "zajedničari", popisu neriješenih graničnih problema sa susjedima (Savudrijska uvala/Slovenija; ulaz u Boku kotorsku/Crna Gora; i riječne granice u Podunavlju/Srbija) pridodala još jedan, što bi je moglo ozbiljno diskreditirati na putu ka Bruxellesu.

No, u HDZ-u za to očito ne mare, kao što ni u njihovoj vladi nitko i ne pomišlja domaćoj poreznoj javnosti točno kazati koliko će doista koštati pelješki most. Novinarima ni u Brijesti nije rečeno da na obznanjenu cijenu mosta od 1,950 milijardi kuna valja dodati troškove PDV-a od 22 posto, i dalje se ne zna koliko će stajati dva mosta, vijadukti i tuneli na pelješkoj strani... No, zato se zna, kako je istaknuo Sanader, da je Hrvatska spremna na razgovore s BiH o nastavku gradnje autoceste od Ploča do Dubrovnika preko Neuma. Ta je pelješka najava, međutim, u suprotnosti s objavljenim HDZ-ovim Gospodarskim programom znanim i kao "3 x 7". U dijelu tog programa, u odjeljku izgradnje prometne infrastrukture stoji kako će stara/nova "zajedničarska" vlada "dovršiti autocestu preko Pelješkog mosta za Dubrovnik"...

L. BRAILO

PREDIZBORNI POTRES U LIBERALIMA

KRAMARIĆA ISKLJUČUJU IZ HSLS-a!

Dugogodišnji osječki gradonačelnik, dr. Zlatko Kramarić i aktualni zamjenik predsjednice te stranke Đurđe Adlešić – u vrijeme kad se ovaj broj Ferala bude nalazi u rukama čitatelja, bit će, gotovo sigurno, već isključen iz liberalnih redova! Tu informaciju, kao gotovu stvar, u srijedu prijepodne potvrdila su dvojica istaknutih osječkih liberala. Prema njihovim izjavama, više je razloga za isključenje Kramarića iz stranke, no najveći je svakako, tvrde liberali, njegovo neprincipijelno ponašanje u slučaju krize osječke vlasti.

"Kramarić nas je nagovarao na koaliranje s Glavaševim HDSSB-om, a onda kad smo u to krenuli ne samo što nas je ostavio na cjedilu, već nas je počeo optuživati da smo foteljaši, željni funkcija i položaja. No, teško da postoji veći foteljaš od njega. On je ocvali političar s kojim nitko ozbiljan u Osijeku više ne želi popiti ni kavu", bili su ogorčeni osječki liberali, potvrdivši točnost izjave Darka Bajte, predsjednika HSLS-a Osječko-baranjske županije koju je iznio u intervju u pretprošlom broju Ferala, da je upravo Kramarić stajao iza ideje o koaliranju s Glavaševim HDSSB-om.

Prema statutu HSLS-a, nadležnost za isključivanje iz članstva u rukama je temeljne, dakle gradske organizacije HSLS-a. Bude li Kramarić isključen, ostaje mu mogućnost žalbe Županijskoj organizaciji HSLS-a, no i ondje su odlučni da ga izbace iz stranke.

Utjecajni osječki HSLS-ovci ogorčeni su i na Kramarićev istup na tiskovnoj konferenciji u utorak, 23. listopada kada je najavio da se neće kandidirati za Sabor u 4. izbornoj jedinici u znak prosvjeda što će ondje nositelj liste biti Željko Pecek, član HSS-a, njihovog koalicijskog partnera. Osječki liberali kažu kako Kramarić ne podnosi činjenicu da igdje bude drugi. Nije mogao podnijeti da gradonačelnik bude Zlatko Benašić, kao što ne može podnijeti da ni Pecek na listi za Sabor bude ispred njega.

U liberalima su uvjereni da je i smjena predsjednika uprave HEP Plina, ujedno i predsjednika Županijske organizacije HSLS-a, Darka Bajte, koja se dogodila u utorak u Zagrebu, djelo "zakulisnih Kramarićevih igara" i osveta što ga osječki liberali nisu predložili za nositelja liste za Saboru u 4. izbornoj jedinici.

D. HEDL

RATNI ZLOČINI

NORČEVO POTONUĆE

Obrana Mirka Norca ruši se poput "Nade Dimić" kad se njezine restauracije poduhvati Željko Kerum. Temeljna točka Norčeve obrane pred optužbama za zločine nad srpskim civilima u akciji "Medački džep" glasi ovako: glavni zapovjednik akcije bio je šef gospićkog Zbornog područja Rahim Ademi i on je izdavao sve naredbe, dok je Sektor 1 – borbena formacija napravljena za potrebe operacije u Medačkom džepu, formacija kojom je rukovodio komandant Devete gardijske brigade Mirko Norac – plod Ademijeve mašte i mašte Ademijevih odvjetnika.

Nakon što je postojanje Sektora 1 potvrdio nekadašnji zamjenik zapovjednika specijalne policije Željko Sačić, isto su proteklih dana učinila još dvojica visokopozicioniranih časnika koja su bila u neposrednom doticaju s ofenzivom na Čitluk, Divoselo i Počitelj – zapovjednik lokalne domobranske pukovnije Mile Kosović i načelnik sigurnosti u gospićkom Zbornom području Zlatko Rogulj. Obojica su potvrdila da je idejni začetnik i faktični komandant operacije bio tadašnji načelnik Glavnog stožera Janko Bobetko, da je u Bobetkovo ime akciju u gospićkom stožeru pratio i usmjeravao ondašnji načelnik Obavještajne uprave Glavnog stožera Davor Domazet Lošo, da su Bobetko-Domazetove zapovijedi upućivane izravno terenskim komandantima Mirku Norcu i Mladenu Markaču, te da je Rahim Ademi bio izostavljen iz zapovjednog lanca.

Ademi i Mile Kosović, međutim, gurnuti su u prvi plan kad je za potrebe međunarodnih političkih faktora trebalo pronaći i smijeniti krivce za medačke zločine. Ademija u prvi plan i sad guraju svjedoci čija lojalnost prema mrtvom Bobetku i živahnom Norcu ne splašnjava (Domazet, Karić, Brkić, Krmpotić, Markač...): tako štite svoju kožu, a usput i papagajski ponavljaju laž kako u spomenutim selima nije bilo nikakvih hrvatskih zločina nad civilima, jer civila tamo nije bilo.

No, što ćemo s umirovljenim admiralom Domazetom Lošom? Vrlo relevantni svjedoci i brojne Domazetove pisane zapovjedi koje je izdavao tokom medačke operacije tog su čovjeka već kvalificirali za kazneni progon, ali Državno odvjetništvo ničim ne pokazuje da mi moglo podignuti optužnicu protiv Domazeta. Pritom opravdanje, vrlo vjerojatno, pronalaze u činjenici da Domazeta nije optužio Haški sud koji se bio zadovoljio optužnicom protiv Bobetka, čiji je Domazet bio pijun. Opravdanje je labavo: domaći tužitelji ne bi se trebali voditi time koga je Haag optužio a koga nije, nego bi jedini relevantni morali biti svjedoci i dokazi o nečijoj umiješanosti u zločine, svjedoci i dokazi koji u Domazetovu slučaju neosporno postoje.

I. ĐIKIĆ

ŽRTVOVANJE PIJUNA

SMJENE NAKON RUČKA

Prvo je 12. listopada predsjedniku države i premijeru na želudac teško pao svečani ručak u restoranu novog studentskog kampusa na Borongaju, jer se domalo otkrilo da restoran uopće nije otvoren (hrana za najviše uzvanike dovezena je s drugog kraja grada), a zatim je prisjelo i dvojici navodnih krivaca za čitavu ujdurmu. Smijenjeni su, naime, Vlado Botica i Bernard Marić, pomoćnici za opće tehničke poslove, odnosno za prehranu u Studentskom centru.

Osim što njih dvojica tvrde da nisu pogriješili, od pouzdanog izvora u Ministarstvu znanosti i obrazovanja saznajemo da je riječ o tipičnom žrtvovanju manje značajnih lica u (predizbornom) slučaju gdje se nekoga svakako moralo kazniti: to je od ministra Dragana Primorca nakon pretrpljene sramote zatražio sam premijer Ivo Sanader, a Stipe Mesić mu ovom prilikom vjerojatno ne bi kontrirao... Međutim, premijer je od ministra zahtijevao glavu samog ravnatelja SC-a Nike Vidovića, a ne dvojice pomoćnika.

Primorac je Sanaderu gurnuo dvojicu manjih namjesto jednoga većeg zato što je potonji ravnatelj SC-a preduboko zagazio u dubioznu suradnju sa samim ministrom, pa je teško jednome bez drugoga i otići, tako i ostati. Ne znamo je li se premijer zadovoljio ponuđenim, niti zna li uopće za takav obrat; ako zna, onda mu je očito pojašnjeno i to da je stvarno bolje ne povlačiti Vidovića, koji bi mogao povući Primorca, koji bi mogao povući njega, Sanadera...

O djelima Vidovićevim pisali smo više puta, nekako baš najčešće u ovoj rubrici. Portretu ipak možemo dodati još poneki prilog, npr. to da radnici Prehrane SC-a upravo najavljuju štrajk zbog smjene Bernarda Marića, ili to da jedan od dvojice smijenjenih maše naokolo računima koji inkriminiraju Vidovićevo poslovanje, ili to da ravnatelj SC-a još nije studentima uplatio subvencije za dva i pol mjeseca uoči posljednjeg ljetnog raspusta, ukupno preko milijun kuna, premda je dobio budžetski novac za tu namjenu.

Na koncu, doznajemo kako još nije zaključen popis spornih detalja na Borongaju, započet s restoranskim lažnjakom, a nastavljen medijskim pisanjem kako tamo postoji samo jedan kontejner za smeće, nema telefona niti interneta, a WC-i su bez sapuna i papira. Novost je da ni voda u kampusu nije dobila potreban atest, što znači da je studenti uopće ne bi smjeli koristiti... Ali, to je ionako stvar uobičajena u Zagrebu, samo da im se još ne uruši gradnja.

I. LASIĆ

ODBAČENA UPOZORENJA MMF-a I "FINANCIAL TIMESA"

HRVATSKA KAO LOŠ PRIMJER

Signali iz ozbiljnih krugova u svijetu (MMF, Financial Times) koji se bave makroekonomskim analizama da se Hrvatskoj sprema financijska kriza u ovdašnjim su medijima dobili nešto jači tretman od nove kandidature Rijeke za organizaciju Mediteranskih igara i nešto manje prostora od skandala s otvaranjem studentske menze u zagrebačkom sveučilišnom kampusu. A u odnosu na početak gradnje najvećeg mosta u Europi na poluotoku Pelješcu, utemeljena pripovijedanja o sve tanjim rezervama države Hrvatske i njezinih građana da podmiruju svoje dugove svakako su minoran društveni događaj. Takav odnos snaga u ovoj zemlji ne može promijeniti čak ni pojava značajnih teškoća u njezinim novčanim tokovima, već samo suri kolaps financijskog krvotoka države.

Kolabiranje u resoru Ivana Šukera, prema MMF-ovoj neslužbenoj analizi (potpisuje je pet analitičara Fonda) pod nazivom "Ranjivost zemalja u razvoju jugoistočnoj Europi – koliko je jak razlog za zabrinutost?", moglo bi se dogoditi ako se nastavi gomilanje inozemnog duga i manjka u financijskom saobraćaju s inozemstvom te još više poveća izloženost nacionalne valute rizicima na koje nositelji makroekonomske politike ove države nemaju utjecaja. Eto baš ovako ovdašnju javnost već godinama brifiraju tzv. katastrofičari među hrvatskim ekonomskim analitičara, ali ih nitko n(ij)e shvaća(o) ozbiljno. Dotičnim je sumnjičavcima godinama oponirano, između ostaloga, i s nalazima istog tog MMF-a o korektnim i ohrabrujućim makroekonomskim pokazateljima Republike Hrvatske.

Što se promijenilo, u međuvremenu, pa je i MMF, istina, neslužbeno, udario u iste žice sa domaćim "katastrofičarima"? Za gornji obrat presudan je, zacijelo, strah od regionalnih financijskih poremećaja u jugoistočnoj Europi, koji bi mogli imati odraza na zapadnoeuropska i svjetska tržišta kapitala, do stabilnosti kojih je MMF-u jedino i stalo. Ne treba isključiti ni potrebu petero analitičara MMF-a da stavljanjem Hrvatske u koš s Bugarskom, Rumunjskom i Srbijom potonjim zemljama poruče kako ne bi trebali kopirati Hrvatsku – koja se voli samorazumijevati kao nekakva gospodarska lokomotiva jugoistočne Europe – u provođenju svojih ekonomskih politika. Da se ne bi trebali upuštati u gradnju najvećih mostova u Europi i slične poduhvate na dug, u Srbiji, Bugarskoj i Rumunjskoj valjda znaju i bez MMF-ovih upozorbi na hrvatske primjere.

V. MARJANOVIĆ

VATROGASCI PROTIV MUP-a

ŠTETNO POVJERENSTVO

Državni konstrukt za prikrivanje okolnosti kornatske tragedije po svoj se prilici naveliko stao rašivati: vatrogasci su najavili povlačenje svojih ljudi iz Povjerenstva za utvrđivanje uzroka nesreće na Kornatu. To tijelo osnovano je u režiji MUP-a, sastavljeno je od 20 stručnjaka iz različitih područja, no izuzete su mu stvarne ovlasti u praksi, jer je za istragu, normalno, zadužen sud. Povjerenstvo tako nije ni moglo doći do službenih informacija, nije mu odobren uvid u sudski spis, no svejedno je iznijelo tezu o "eruptivnom požaru" kao uzroku pogibije vatrogasaca.

To baš i nije logično, zaključio je predsjednik Udruge profesionalnih vatrogasaca Goran Franković, pa će njegovi kolege napustiti povjerenstvo. Utoliko će se lakše vidjeti kako su njime zapravo bile udvojene nadležnosti sustava, i kako je njime MUP nakon prepuštanja očevida MORH-u pokušao preoteti istražni autoritet sudstvu... Nije u potpunosti uspio, no konkretna je šteta svejedno načinjena: zbog sudjelovanja u povjerenstvu sud zacijelo neće uzeti za vještaka nijednog od tamo angažiranih stručnjaka, što značajno umanjuje djelokrug postupka i pouzdanost konačnih nalaza.

I. LASIĆ

STRANAČKI TRANSFERI

ŠPIJUNSKO PRESTROJAVANJE

Vijest glasi: nakon sedamnaestogodišnje vjernosti HDZ-u, bivši šef Službe za zaštitu ustavnoga poretka Smiljan Reljić prebacio se u redove Hrvatske seljačke stranke, jer – kako je izjavio – u HDZ-u nije bilo razumijevanja za njegove političke ideje. Razumijevanje je, eto, pronađeno u šibensko-kninskom HSS-u u kojemu će nekadašnji šef Tuđmanove političke policije Reljić moći nesmetano širiti svoje političke zamisli koje se, sudeći po onome čime se bavio u najvažnijem dijelu svoje karijere, sastoje u marljivom prisluškivanju i uhođenju novinara i ostalih slobodnih građana koji nisu režimski poslušnici. Najveće zasluge za Reljićev transfer u HSS pripadaju, inače, Anti Markovu, jednom od vodećih dalmatinskih HSS-ovaca i bivšem članu saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost: osim što je Reljić vlasnik nekoliko apartmana u Markovljevu rodnom Murteru, ovu dvojicu povezuje i činjenica koja kaže da Ante Markov godinama njeguje bliske odnose s ovdašnjim tajnim službama.

Špijuni se, dakle, prestrojavaju: Reljić u HSS-u, bivši špijunski analitičar Juraj Bahnik u SDP-u, Davor Domazet u HSP-u... Čovjek taman pomisli da je tim personama čvrsto zalupio i vrata i prozore, a oni se onda vrate kroz dimnjak.

I. ĐIKIĆ

NEPOZNATA STRANA GLAVNOG PREDIZBORNOG PITANJA

POREZ NA NEINFORMIRANOST

Budući da će jedan od glavnih, ako ne i glavni kamen spoticanja u predizbornoj kampanji biti porez na kapitalnu dobit, red je da se zainteresiranima poruči kako u Hrvatskoj taj porez – već postoji. Ne plaća se, doduše, na oporezivanje zarade na preprodaji dionica i dividendi, oko čega se uglavnom lome koplja između zagovornika (SDP) i protivnika (HDZ) 'uvođenja' poreza na kapitalnu dobit, već na – prema važećim poreznim propisima - preprodaju nekretnina ako su obje transakcije, kupnja i prodaja, obavljene unutar tri godine.

No, predizborni akteri gornje polemike, nisu, među ostalim, došli ni do toga da je u Hrvatskoj još uvijek daleko više mešetara nekretnina nego onih koji manipuliraju dionicama. Stoga bi, ako je kriterij za uvođenje poreza na kapitalnu dobit što veći obuhvat i prihod za državni proračun, bilo daleko važnije od oporezivanja profita na burzama, početi naplaćivati preprodaju kuća, stanova, vikendica i zemljišta. Kažemo početi, jer prema statističkim izvještajima Ministarstva financija od poreza na kapitalnu dobit stečenu poslovima sa nekretninama naplati se godišnje tako mali iznos da se ni ne iskazuje kao posebna stavka poreznog državnog prihoda. Maheri trgovine nekretninama davno su savladali tehnike kojima se zaobilazi plaćanje spomenutog poreza, a kako je glavni cilj Porezne uprave prigrliti što više PDV-a i trošarina nitko na te mahere nije obraćao veću pozornost.

Dakako, trebalo bi konačno staviti porez i na kapitalnu dobit stečenu na dionicama, jer u temeljima poreznog sustava nije samo učinkovitost, nego i pravednost u raspodjeli poreznog tereta između građana. A što se tiče neobaviještenosti vladajuće opcije u Hrvatskoj da kapitalnu dobit i sada naplaćuje, pa nema nikakvog razloga da pod porezne škare stavi i promet dionicama, odnosno isto blaženo neznanje najveće oporbene stranke koja traži nešto što već postoji, jasno je da ovako zapušteni teren za predizborni rat idejama i informacijama odgovara i jednima i drugima. Među ostalim i zato što se na taj način bitnije teme drže po strani.

V. MARJANOVIĆ