REZALIŠTE

NACIONALNA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U ZAGREBU

PRIMORČEV OPROŠTAJ

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu bila je u ponedjeljak, 10. prosinca, blistavim poprištem dirljive oproštajne svečanosti ministra znanosti, obrazovanja i športa Dragana Primorca. Ali, ne općeg tipa, nego samo za uzvanike iz treće grane Primorčeva resora, za prvi dužnosnički ešalon hrvatskih sportskih organizacija, klubova i nacionalnih selekcija, te brojne uspješne pojedince... Viđeni su tako u centralnoj nam biblioteci i Lino Červar, Perica Bukić, Franjo Arapović, Stojko Vranković i društvo iz Dinama, a predsjednik i tajnik Hrvatskog nogometnog saveza, Vlatko Marković i Zorislav Srebrić, poklonili su Draganu Primorcu po jedan dres hrvatske reprezentacije. Baš kao nedavno britanskom princu Williamu na Wembleyu, samo duplo više.

O tome nije izvijestila čak niti Hina, pa je ekskluzivna vijest s tri fotografije pripala Sportskim novostima, koje ionako funkcioniraju kao sponzorirani bilten dotičnog ministarstva. Ne treba sumnjati, međutim, da će svečani domjenak Primorac organizirati i za birana poznata lica u obrazovanju i znanosti, ili je to već učinio. I jednako ne treba dovoditi u pitanje njegovu spremnost za nastavljanje reklamnog pritiska sličnim, taj put nastupnim svečanostima u trenutku preuzimanja navodne mu buduće funkcije u navodnoj budućoj vladi, mjesta samog potpredsjednika... Jer, ne bi se Dragan Primorac ni vinuo politički tako visoko, da nije imao silovit marketinški refleks za vrijeme dosadašnjega svojeg mandata, da nije rado zloupotrebljavao ministarski utjecaj na korisnike državnog proračuna, i da nije u te svrhe bezočno trošio novac hrvatskih poreznih obveznika.

I. LASIĆ

TAJKUN KAO KOLATERALNA ŽRTVA KOALICIJSKIH PREGOVORA

"SELJACI" PROTIV TODORIĆA

U raščišćavanju terena za potrebe svoje zamišljene vladajuće koalicije, HDZ i HSS doprli su u jednoj od posljednjih rundi pregovora i do najvećeg hrvatskog poduzetnika Ivice Todorića. Anonimni pregovarački izvor došapnuo je jednoj dnevnoj tiskovini, a ova maksimalno rastalalila, kako je HSS zaiskao drugačiju podjelu poljoprivrednih poticaja za račun manjih zemljoposjednika, a protiv interesa velikih proizvođača hrane i pritom je kao "negativan" primjer spomenut Ivica Todorić i njegova kupovina kombinata Belje. HSS je, prema istome izvoru, poentirao kako je Todorićev Agrokor kupio Belje za jednu kunu i obećano ulaganje od 350 milijuna kuna, a samo u jednoj godini dopalo mu je u dotu 100 milijuna kuna državnih poticaja za hektare pod kontrolom Belja.

Ovako postavljen gard HSS-a imao bi značiti kako je ta stranka konačno prepoznala svoje antitajkunsko poslanje, nakon što na tom planu ništa nije poduzela ni kad je bila na vlasti, ni kasnije; recimo prije dvije godine, kada je Belje došlo pod kontrolu Todorića za "jednu kunu" bez previše javnih okapanja, pa ni iz redova seljačkih organizacija. Uz to, oni koji pamte nešto duže sjećaju se da je Tomislav Ledić za pomoćnika Božidara Pankretića (aktualnog šefa pregovaračkog tima HSS-a s HDZ-om) u vrijeme kad je ovaj bio ministar poljoprivrede došao izravno iz – Agrokora. Prema tome, kasno je za ovakve zaokrete "seljaka" prema Todoriću i njemu sličnima, ako se oni žele predstaviti kao ozbiljni i vjerodostojni.

Osim toga, zašto se Ivici Todoriću ne bi isplaćivali poticaji ako ih je zaslužio i u mjeri koju propisuje zakon? Ako HSS želi promijeniti same odnose u plaćanju države Agrokoru, a ne, recimo, zaustaviti daljnje Todorićeve širenje u poljoprivrednoj proizvodnji (privatizacija vukovarskog VUPIK-a) onda je to tek "čačkanje mečke" od čega može imati štete samo HSS. Zato je informacija o HSS-ovu zakeranju oko Todorića i došla do medija, i zato su se, kako je također objavljeno, Ivica Todorić i predsjednik HSS-a Josip Friščić tim povodom već čuli. Ako ništa drugo, cijela ova epizoda upućuje na zaključak kako je Ivica Todorić involviran u državnu i stranačku politiku daleko više nego što je spreman priznati i sebi najnaklonjenijim medijima.

V. MARJANOVIĆ

BANDIĆEVE METROPOLSKE RABOTE

HOLDING KAO ODLAGALIŠTE DESNIČARA

Zagrebački holding nije ispunio funkciju zbog koje je, barem deklarativno, osnovan: nije, naime, doveo do smanjenja troškova u metropolitanskim komunalnim poduzećima, niti je zaustavio rast cijena onih usluga koje pružaju firme okupljene u Holdingu. Ispunio je, međutim, funkciju koja je gradonačelniku Milanu Bandiću i njegovu posilnom Slobodanu Ljubičiću Kikašu važnija od štednje javnoga novca, a to je egzistencijalno zbrinjavanje viđenijih desničara koji, stjecajem okolnosti, nisu pronašli uhljebljenje u HDZ-u ili u kakvoj instituciji što je bliska HDZ-u. Pogledajmo bisernu nisku likova što su zbrinuti jal u Holdingu, jal u Poglavarstvu: Miro Laco, Stipe Zeba, Mirko Ljubičić Šveps, Nenad Ivanković, Žarko Delač, Miodrag Demo...

Sad će se ovoj galeriji, po svemu sudeći, pridružiti HSP-ovac Pero Kovačević i DC-ovac Joško Morić. Dvojcu su ponuđena radna mjesta u Zagrebačkom holdingu, ali mimo ikakvih natječaja i mimo ikakve procedure. To govori da nisu bitne njihove stručne kvalifikacije, koje su ionako mizerne, nego je riječ o nastavku Bandićeve dugogodišnje prakse zaduživanja svih koji bi mu nekad mogli ustrebati, i to se čini uz pomoć javnog novca. Javnim se novcem, dakle, neutralizira opozicija u Gradskoj skupštini i metropolitanska se vlast konstituira kao svehrvatski pomirbeni pokret čija je jedina ideologija – goli interes. Tako se ispostavlja da zagrebački poteštat najsnažniju oporbu trenutačno ima u redovima SDP-a, naime, partije kojoj i sam (formalno) pripada.

I. ĐIKIĆ

NALET BAGERA U DUBROVNIKU

BAHATO RAZGRAĐIVANJE PILA

Samo vi prosvjedujte, mi idemo dalje! To je neizrečena, ali vrlo jasna poruka građanima aktualne vlasti predvođene Dubravkom Šuicom (HDZ) koja je fazno uređenje platoa Pila, ujedno i glavnog zapadnog ulaza u povijesno središte Dubrovnika, započela uz gomilu nedoumica i gotovo već uvriježeni nedostatak potrebnih suglasnosti nadležnih službi. Ukratko: kako bi se na Pilama uokolo nekadašnje upravne zgrade "Atlasa" mogla izgraditi cestovna obilaznica potrebno je srušiti vrt i objekte bivšeg restorana "Ocean".

Kvaka je u tome što prostor Pila kao neposredna kontakt zona stare gradske jezgre ima obilježja spomeničke cjeline, baš kao i povijesno dubrovačko središte koje je pod UNESCO-ovom zaštitom. Unatoč oznakama za dijelove Pila poput spomenika parkovne arhitekture, gradskog povijesnog vrtnog predgrađa... Dubravkina je vlast angažirala lokalne građevinare kako bi se ti prostori potaracali, eda bi se ubrzao promet na samom ulazu u Grad.

No, kako to obično biva u dubrovačkoj praksi, osim "Oceana" pod naletom bagera nestali su i neki dodatni objekti u susjedstvu bivšeg restorana, poput dijela kuće u kojoj je smještena obitelj zaštićenih najmoprimaca, prekinut je dotok vode... Uzalud su tim povodima prosvjedovali stanovnici s Pila i članovi Društva prijatelja prirode "Dub" upozoravajući da se rušenjem ugrožava spomenik parkovne arhitekture. Zatim se doznalo i da je dubrovački Konzervatorski zavod bez znanja Vijeća za kulturna dobra Ministarstva kulture dao suglasnost za rušenje objekata na Pilama koji su se našli na putu ideji gradske uprave o gradnji zaobilaznice. Potom se doznalo i da su dio spornih građevina i 300 godina stara platana od ožujka ove godine rješenjem ministra kulture Bože Biškupića "preventivno zaštićena" na razdoblje od tri godine. A doznalo se i kako se u ekspresne radove ušlo prije sjednice spomenutog Vijeća koje tek treba odlučiti o arhitektonsko-urbanističkom projektu Pila i sudbini dijela objekata u spomeničkoj zoni pod UNESCO-ovom zaštitom.

I dok se gradska vlast na čelu sa Šuicom pravi gluhom prema apelima građana na Pilama se nastavlja, kažu stručnjaci "pažljiva razgradnja uz očuvanje svih stilski prepoznatljivih elemenata", što god to značilo.

L. BRAILO

OSEBUJNI GRADONAČELNIK ĐAKOVA

ZASTUPNIK SDP-a KAO JAMES BOND

Kad Zorana Vinkovića, gradonačelnika Đakova i novopečenog saborskog zastupnika SDP-a nazovete na njegov mobilni telefon 091 **** 007, javit će vam se novopečeni zastupnik iz redova HDZ-a, Miroslav Škoro! Ta neobična pojava redovito se događa kada Vinković ne može odgovoriti na poziv i kada se uključi njegova telefonska sekretarica. No, kada odslušate nekoliko strofa gradonačelniku Đakova očito srcu priraslu "Svetinje" Miroslava Škore, javit će vam se Vinkovićev glas, a poruka novog saborskog zastupnika SDP-a, koju ćete čuti, podjednako je zbunjujuća, kao i činjenica da se umjesto zastupnika Vinkovića, javlja zastupnik Škoro.

"Bond, James Bond je na zadatku, nazovite kasnije", rečenica je s automatske sekretarice kojom će vas pozdraviti Vinković, ne objašnjavajući na kakvom se tajnom zadatku nalazi. Opsjednutost Vinkovića junakom špijunskih romana Iana Fleminga i proslavljenim britanskim filmskim tajnim agentom, vidljiva je i iz broja njegova mobilnog telefona koji završava na - 007.

Vinković ne krije da je James Bond, lik iz špijunskih filmova, "junak njegove mladosti", te da je poruku na automatskoj sekretarici snimio inspiriran podvizima izmišljenog britanskog tajnog agenta 007, u kojima je u mladosti uživao.

Svoj osebujni, "opušteni" odnos prema politici, Vinković je pokazao i prilikom ispunjavanja imovinske kartice koju je, kao gradonačelnik Đakova, predao saborskom Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa. Među nepokretnu i pokretnu imovinu Vinković je tako ubrojio i "mačka Blentu, običnog domaćeg" , te "psa Šimu, običnog avlijanera", čiju je vrijednost označio kao "neprocjenjivu". Da su u spomenutom povjerenstvu Vinkovićevu "pokretnu imovinu" shvatili ozbiljno, može se vidjeti i na službenim internetskim stranicama Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, gdje se mačak Blento i pas Šime, pojavljuju na popisu Vinkovićeve imovine.

Đakovački gradonačelnik Zoran Vinković, po svom neobičnom ponašanju, ostao je zapamćen i prigodom značajnijih nastupa hrvatske nogometne reprezentacije, kada je u svoj ured, umjesto u odijelu i s kravatom, dolazio odjeven u dres vatrenih. Hoće li tako stizati i u Hrvatski sabor i hoće li to tolerirati njegov imenjak, šef SDP-a, Zoran Milanović, vidjet ćemo uskoro.

D. HEDL

GDJE SE KRIJE VEZA IZMEĐU AFERE GRUNTOVEC I BOŽIDARA KALMETE

MINISTROV MILOŠ

Da miljenike i dobre poznanike Božidara Kalmete, šefa zadarskog HDZ-a i još uvijek aktualnog ministra mora, turizma, prometa i razvitka, ne može zaobići nijedna ozbiljnija akcija USKOK-a, Državnog odvjetništva i policije pokazala je i najnovija antikorupcijska akcija Gruntovec. U njoj je uhićen i zagrebački odvjetnik Anđelo Miloš, pod optužbom da je sudjelovao u podmićivanju i financijskim malverzacijama u i oko gruntovnice zagrebačkog Općinskog suda. Premda Anđelo Miloš nije ni Kalmetin podređeni – kao skupina profesionalaca iz Hrvatskog fonda za privatizaciju, gdje je Kalmeta član Upravnog odbora, uhapšena u akciji "Mestro" – ni njegov vozač poput Danijela Miočića, osuđenog za kamatarenje kordunskog poduzetnika Miće Valentića prilikom jednog natječaja Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, Miloša s Božidarom Kalmetom ipak vežu lokalno-stranačke i druge veze.

Osim što je aktivno sudjelovao u nekim izbornim pohodima zadarskog HDZ-a krajem devedesetih, Anđelo Miloš bio je u istome razdoblju predsjedavajući nadzornih odbora zadarskog brodogradilišta i tamošnjeg privrednog giganta Tankerske plovidbe. Ni na jednom od nabrojenih položaja ne bi se našao bez odobrenja Božidara Kalmete. Potonje posebno vrijedi za Tankersku plovidbu u kojoj je Kalmeta ostvario presudni utjecaj i onda kada je ta kompanija imala privatne vlasnike.

Miloš se iz lokalne plasirao u državnu politiku preuzevši funkciju zamjenika savjetnika za sigurnost u Uredu predsjednika Republike, kada je taj ured služio pokojnog Franju Tuđmana. Uredom je tada drmao dr. Ivić Pašalić, a kasniji će unutarstranački izbori u HDZ-u pokazati da je jedan od najvećih Doktorovih drukera – Božidar Kalmeta, pa nije teško dokučiti na čiju je preporuku Miloš svojedobno aterirao na Pantovčak.

Doduše, Kalmeta je 2003. prešao na pobjedničku stranu u HDZ-u, prebacivši na "drugi dio obale" i dio svojih kadrova, među kojima nije bilo i Miloša, jer se ovaj okrenuo advokaturi. Kako je u privatnom biznisu Milošu išlo i čime se konkretno bavio, pokazati će se dijelom i u sklopu istrage Gruntovec, a pametno je vjerovati kako istražne organe pritom Miloševi odnosi s Kalmetom neće previše zanimati.

V. MARJANOVIĆ

RASULO U "CROATIJI AIRLINES"

POBUNA PILOTA

Grupa pilota državne avioprijevozničke kompanije Croatia Airlines uputila je prošloga tjedna na mnoge medijske i institucionalne adrese opširnu i vrlo detaljnu predstavku o upravljačkome rasulu i ugroženoj sigurnosti letenja u izvedbi rečene firme. Prema Feralovim sasvim pouzdanim informacijama, predstavka je uistinu djelo nekolicine Croatijinih ogorčenih pilota čijim se navodima može vjerovati, a koji ističu dva ključna problema: prvi je konstantni manjak iskusnih kapetana, manjak koji je proizvod bahatog i neprofesionalnog odnosa uprave prema pilotima, dok je drugi povezan s krajnje sluganskim položajem Croatije Airlines prema njemačkoj Lufthansi, a takav je položaj plod osobnih probitaka direktora hrvatske državne aviokompanije Ivana Mišetića.

Piloti, naime, napuštaju Croatiju zato što ih se tjera da lojalnost firmi dokazuju kršenjem strogih odredbi o broju sati koje pilot smije provesti upravljajući avionom. Rekordna kašnjenja letova – rekordna u evropskim okvirima – zapravo su produkt tehnologije rada koju je inaugurirao Miljenko Radić, Mišetićev pomoćnik za promet i čovjek koji se tokom devedesetih – zbog nesposobnosti – nije uspijevao zaposliti ni kao kopilot u Croatia Airlinesu: tehnologija se sastoji u pomicanju termina leta sve dok se ne pronađe kapetan koji je spreman zanemariti vlastiti umor i letjeti unatoč drukčijim propisima o radnom vremenu. Upravu ovog avioprijevoznika pritom nimalo ne zanima što takvim metodama dovode u pitanje sigurnost letenja koja bi morala biti sveta: nezainteresiranost za najbitniji moment avioprijevoza postaje donekle jasna ako se zna da je Mišetić svojim političkim utjecajem osigurao dugogodišnji izostanak inspekcijskih posjeta u poduzeću koje vodi. Da je tome tako, svjedoči i činjenica da tokom svih prethodnih godina nijedan Croatijin pilot nije sankcioniran zbog pogrešaka i propusta, premda je bilo itekakvih povoda za oštre sankcije. Hoće li se ozbiljna istraga moći eskivirati i sad kad se pojavilo dramatično pilotsko pismo?

Sličnu količinu nezainteresiranosti za vlastiti posao iskazuje i Nadzorni odbor ove državne tvrtke: glavni nadzornik Miomir Žužul zapravo se i ne bavi kontrolom poslovanja, nego aktivnim kreiranjem poslovne politike, što – uz brojne fiksne materijalne povlastice – uključuje i umiješanost u odabir zrakoplova koje kupuje Croatia Airlines, te zdušno podržavanje Mišetićeva služenja Lufthansi, koje zasigurno nije rezultat bezinteresne ljubavi: prilagođavanje termina i destinacija letenja njemačkome divu, kao i sasvim nerazumna politika unajmljivanja i iznajmljivanja aviona, Croatiji se ne isplati, ali je nekim visokopozicioniranim pojedincima očito vrlo unosno. "Croatia Airlines zapravo je u neformalnom vlasništvu Lufthanse, zahvaljujući osobnim interesima Ivana Mišetića, a u toj činjenici mogao bi biti zametak našeg propadanja", stoji u pilotskoj predstavci.

"Croatia Airlines ne smatra uputnim odgovarati na anonimna pisma pa tako ni na navedeno pismo", kaže se u odgovoru ove firme na Feralovo pitanje o utemeljenosti predstavke. Riječ je o zanimljivoj obrambenoj taktici: na anonimna se pisma ne odgovara, dok je eventualni javni istup nekog zaposlenika s imenom i prezimenom, koji pritom želi zadržati posao, preventivno osujećen internim Pravilnikom o poslovnoj tajni iz 2001. godine. Pravilnik propisuje da su za javno iznošenje podataka o Croatia Airlinesu ovlašteni samo oni kojima uprava tvrtke dade takvo dopuštenje. U suprotnom, pa makar se radilo i o ukazivanju na nepoštivanje sigurnosnih procedura i uvjeta, prijeti se oštrim sankcijama koje uključuju i otkazivanje ugovora o radu. A radi se, podsjetimo, o državnoj kompaniji koju, dobrim dijelom, financiraju porezni obveznici, bez obzira koriste li usluge državnog gubitaša ili ne.

I. ĐIKIĆ

MARIN BARIŠIĆ I SAKRALIZACIJA SPLITSKOG FESB-a

KONSTERNIRANI PROFESORI

Nazvao nas je ovoga tjedna Damir Jelaska, profesor splitskog Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, kako bi nam u ime dijela svojih kolega prenio konsternaciju sadržajem svečanoga programa upriličenog u četvrtak, 6. prosinca, u povodu otvorenja novog dijela fakultetske zgrade. Konsternaciju je uzrokovao Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup, koji je, veli Jelaska, nakon službenog dijela programa u kojemu su se ostvarenim graditeljskim uspjehom hvalili Dragan Primorac, ministar, te Ivan Pavić, splitski rektor, pozvao profesore da se pomole za novu zgradu.

"Ljudi su poslije to prepričavali, bilo je smiješno, šta se mi imamo moliti na našem Fakultetu za našu zgradu", pita se Jelaska koji, kaže, nije osobno svjedočio tom spoju elektrotehnike, strojarstva, brodogradnje i bogoštovanja, ali je čuo mnoge svoje kolege kojima je zasmetao takav akt.

Legitimno je pravo kolega, naravno, da im takav i slični akti smetaju, ali za očekivati je da će im smetati i dalje sve dok ne prikupe dovoljno snage da svoje nezadovoljstvo utjerivanjem vjere ne iskažu blagovremeno. Pretpostavimo li da je do ministra nešto teže doći, bilo je sasvim dovoljno da su, primjerice, rektora splitskog Sveučilišta koji dan prije svečanosti podsjetili na načela sekularnog društva. A možda su jednostavno mogli i napustiti objekt kada ga je Barišić nakratko odlučio pretvoriti u ono što ne bi trebao biti – crkveni prostor.

V. MATIJANIĆ