REZALIŠTE

ČUDNI IZBORI ZA ZASTUPNIKA MAĐARSKE NACIONALNE MANJINE

DVOJEZIČNE UPUTE ZA GLASANJE

"Kao izabrani predsjednik MO Batina, pozivam Vas da u nedjelju na 'mađarskom' glasačkom listiću zaokružite 1 ispred kandidata Roberta Jankovicsa, jer je u slučaju njegova izbora za saborskog zastupnika mađarske nacionalne manjine zajamčena provedba i završetak započetih projekata u Batini", stoji u pismu napisanom na hrvatskom i mađarskom jeziku, kojeg je Tibor Virag, predsjednik Mjesnog odbora Batina, 4. prosinca prošle godine uputio biračima, neposredno pred ponovljene izore u općini Draž, u čijem se sastavu nalazi i Batina.

Izbori za zastupnika mađarske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru, održani 25. studenoga, u Općini Draž u Baranji, kao što je poznato, zbog uočenih su nepravilnosti bili poništeni, pa su ponovljeni održani 9. prosinca prošle godine. Predsjednik Mjesnog odbora Batina nije želio ništa prepustiti slučaju i glasačima je jasno dao do znanja za koga bi trebali glasati žele li da Batina dobije obnovljenu zgradu vrtića, legalizaciju i obnovu ceste Zmajevac–Batina, izgradnju mjesnog vodovoda, obnovu crkve i javnu rasvjetu. Sve to, jamčio bi im izbor kandidata kojeg je mještanima Batine preporučio predsjednik tamošnjeg mjesnog odbora.

Svoju neobičnu odluku da biračima sugerira – imenom i prezimenom – za koga valja glasati, Tibor Virag, na mađarskom je i hrvatskom jeziku objasnio rečenicom: "Od ostalih kandidata na 'mađarskoj' listi, mogli smo čuti samo puno puta izrečena obećanja, a od nekih niti toliko."

No, striktna uputa za koga glasati očito nije previše utjecala na birače, jer je na ponovljenim izborima kandidat Deneš Šoja, dobio tri glasa više od Roberta Jankovicsa. Deneš Šoja, inače član SDP-a, kao što je poznato, već je dao podršku Ivi Sanaderu za sastavljanje nove Vlade.

F. T.

UTRKA ZA PRVOGA ČOVJEKA MUP-a

OSUMNJIČENI MINISTRUJTE!

Kako u optjecaj puštaju anonimni izvori iz zainteresiranih tabora, a prenose mediji, trenutačni kandidati za položaj ministra unutarnjih poslova u novoj Vladi Ive Sanadera jesu HDZ-ovac Mladen Barišić, aktualni ravnatelj Carinske uprave, i HSS-ovac Ante Markov, trenutačno nezaposleni Murteranin koji žudi za što hitnijim uglavljivanjem vladajuće koalicije e kako bi trajnije riješio egzistencijalne brige. Obojicu se već ranije spominjalo u kontekstu policijskog ministarstva: Sanaderov osobni bliski prijatelj Barišić bio je u kombinacijama da naslijedi Marijana Mlinarića, ali to je mjesto, na koncu, zaposjeo legendarni Ivica Kirin; Markov je, pak, pokazivao ambiciju da zagospodari MUP-om po okončanju parlamentarnih izbora 2003., ali iznevjerio ga je tadašnji predsjednik Seljačke stranke Zlatko Tomčić koji nije htio u savez s HDZ-om. HSS-ovac s Murtera osvetio se pokretanjem akcije Tomčićeva svrgavanja i instaliranja Josipa Friščića.

Barišića i Markova povezuje još nešto: za obojicom se, naime, vuku repovi sumnji da su bili umiješani u ozbiljne kriminalne poslove. Kako je Feral pisao 2005. godine, Protuobavještajna je agencija – u vrijeme dok joj je ravnatelj bio Joško Podbevšek – istraživala izravnu umiješanost Skradinjanina Barišića u krijumčarenje (ili: izbjegavanje carinskoga nadzora) većih količina tzv. bijele tehnike što su iz inozemstva dopremane u Hrvatsku, te se došlo do prilično čvrstih podataka da je šef Carine pogodovao jednom velikom zagrebačkom uvozniku i distributeru tehničke robe. Umjesto nastavka istrage, međutim, u POA-u je, nakon Podbevšekove smjene, instalirana Barišićeva kći Andrijana. Ne bi bilo nikakvo iznenađenje ni eventualno otkriće da su iz špijunskih arhiva misteriozno iščezli tragovi o Barišićevoj upletenosti u šverc bijele tehnike.

Ante je Markov u sumnjivim poslovima bio nerazdvojan sa Smiljanom Reljićem, bivšim šefom SZUP-a, i Želimirom Dodderom, poduzetnikom iz Mostara koji je, usto, tokom devedesetih godina bio aktivist najmanje dviju ovdašnjih tajnih policija. Trojac se spojio sredinom devedesetih u operaciji privatizacije murterskog hotelsko-turističko-ugostiteljskog poduzeća "Slanica": diplomirani ekonomist, doušnik SZUP-a i zaposlenik poduzeća "Kornatexpres" Markov bio je glavni Dodderov čovjek za otkup dionica od malih dioničara, pri čemu su se dionice "Slanice" otkupljivale novcem iste te tvrtke, dok je Smiljan Reljić brinuo da se u taj poduzetnički pothvat ne petljaju represivni državni organi. Nije poznato što je Reljić dobio kao protuuslugu za svoj trud, no zna se da je Markovu tokom 1995. i u prva dva mjeseca 1996. godine s računa "Slanice" isplaćeno više desetaka tisuća kuna na ime "vanjske suradnje". Osnovano ga se sumnjičilo i za sklapanje štetnih ugovora u vrijeme dok je bio glavni direktor ACI-ja.

Krahira li mu ambicija da se dokopa MUP-a, Markov ima rezervnu želju, naime, mjesto ministra turizma s kojega bi mogao utjecati upravo na privatizaciju ACI-ja, to jest na posao koji bi potencijalno mogao biti prilično unosan za onoga koji bude presudno utjecao na izbor budućeg vlasnika ove državne kompanije.

I. ĐIKIĆ

PREDSABORSKA POSLA

LUTKARSKA PREDSTAVA OMERBAŠIĆA I MUFTIĆA

Nakon što je zastupnik bošnjačke nacionalne manjine i šef hrvatske ispostave Stranke demokratske akcije Šemso Tanković jednostrano razvrgnuo predizborni koalicijski ugovor sa SDP-om i potpisao postizborni savez s Ivom Sanaderom, Zoran Milanović nazvao je Tankovića i uputio mu samo jedno pitanje: "Hoćeš li me moći pogledati u oči kad se sljedeći put sretnemo"? Umjesto odgovora, bošnjački je zastupnik ponudio standardnu izliku: pritisci su bili neizdrživi, bilo je nemoguće oduprijeti im se, pa nije bilo druge nego prikloniti se HDZ-u. No, tko je to Tankovića pritiscima natjerao da razvrgne predizbornu koaliciju i potpiše ugovor sa Sanaderom?

Nije riječ ni o kome izvan bošnjačke zajednice u Zagrebu: u savez s HDZ-om gurnuo ga je krug tradicionalno desno nastrojenih ljudi što su okupljeni oko zagrebačke islamske zajednice, a Tanković je njihov javno i politički najeksponiraniji, nikako najutjecajniji, pripadnik. Moć i utjecaj rezervirani su, naime, za Ševku Omerbašića i Osmana Muftića. Prvi je dugogodišnji zagrebački muftija i predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, te potpisnik javne podrške haškom optuženiku Anti Gotovini. Drugi je bio ministar znanosti i tehnologije početkom devedesetih godina, a zatim je bio prvi hrvatski ambasador u Iranu. Muftić je, pored toga, i tast ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije Tomislava Karamarka, pa je ponajviše zahvaljujući ovoj povezanosti posao u SOA-i nedavno dobio sin muftije Omerbašića.

Šemso je Tanković, dakle, tek politička marioneta ovoga moćnog dvojca, a predizborno potpisivanje sporazuma sa SDP-om imalo je funkciju osiguravanja interesa uskog kruga Bošnjaka okupljenih oko zagrebačke džamije, ako se zbije izborna pobjeda ljevice: opcija vladajućeg koaliranja s HDZ-om ionako nikad nije bila upitna.

I. ĐIKIĆ

NOVA ŽRTVA LOVA U BILOGORI

STRADAO GLASNOGOVORNIK

Božićni lov na Bilogori u kojemu je palo 17 veprova, te Mladen Markač i Ivica Kirin, prvoga je radnog dana u novoj godini polučio još jednu žrtvu – Anđelka Ribića, referenta za odnose s javnošću Gradskog poglavarstva Grada Virovitice, onoga koji je notorne fotografije lovaca ljubazno poslao medijima, a zatim se izvlačio tvrdnjom da su iste zapravo stare pune četiri godine. Ribić je, dakle, podnio na koncu ostavku, a uto se oglasio i virovitički gradonačelnik Zvonko Kožnjak, s izjavom da on sam neće i nema razloga postupiti jednako, jer nije organizirao lov, nije sudjelovao u njemu, nije znao za fotografije, niti znao da ih Ribić dila.

Anđelko Ribić bit će tako premješten na mjesto gdje će vlastima raditi manje problema, a Kožnjak se zauzvrat u ime Poglavarstva ispričao Markaču i Kirinu, što je svakako više od npr. apsolutne šutnje kojom se puni tjedan zaklanjao hrvatski premijer Ivo Sanader, ne nalazeći nužnim da išta javno kaže o jednoj od najurnebesnijih vladinih afera otkad joj je na čelu. Kožnjak je, međutim, također veoma zanimljiv lik, koji veli da zbog "svojih vjerskih uvjerenja" ne podržava lov, i da ne bi dopustio ni objavljivanje fotografija, premda zna da je Ribić istu stvar učinio na internetskom portalu Grada Virovitice i prošle godine. Ali, Zdenko Kožnjak ipak je bio na večeri s lovcima, to je vjerski i šire okej. Šteta je samo što virovitički gradonačelnik i prema hrvatskim zakonima ne osjeća barem približnu obvezu kao prema vjeri.

I dok su po medijima poput Globusa već prozivali čak i Kirinova tajnika Ognjena Krajačića, jer je valjda logično da je sin zloglasnog Titovog obavještajca smjestio generalu HV-a Mladenu Markaču, upada u oko da i Kožnjak i Ribić najvećim problemom otvoreno smatraju to što su inkriminirajuće fotografije iscurile u javnost, nipošto samu činjenicu da su se u lovu zatekli osobno ministar unutarnjih poslova i haški optuženik koji je službeno bio u kućnom pritvoru. Žrtvovani glasnogovornik je, pored svih laži, sad uz ostavku prinuđen i na jednako uvjerljivu tvrdnju da Kirin i Markač nisu pojma imali kako će se sresti u lovu, kao da bi ih to opravdavalo. No, to samo ukazuje na temeljno uvjerenje kako nije kriv onaj tko je kriv, nego onaj koga uhvate, bar foto-objektivom.

I. LASIĆ

NA POMOLU NOVA POREZNA REFORMA

PROFITI NATRAG GRADOVIMA

Aktualni premijer i mandatar nove Vlade Ivo Sanader suočio se tokom pregovora o vladajućoj koaliciji i sa zahtjevom da se nanovo mijenja porezni zakon. Zahtjev je, prema informacijama koje su do Ferala doprle iz krugova uključenih u poglavlje koalicijskih pregovaranja što se tiče javnih financija, ispostavljen od strane HSLS-a i ide za tim da se poništi lani donesen propis o načinu raspodjele poreznih prihoda između središnje države i lokalnih jedinica vlasti. Socijal-liberali traže da se prihodi od poreza na dobit ponovo dijele između države i gradova u kojima ti prihodi i nastaju, umjesto da sav prihod od dijela profita poduzeća ostaje državnom proračunu, što je sada slučaj.

Ne čudi da je upravo HSLS udario na posljednje izmjene poreznog zakona, budući da ga vode gradonačelnica Bjelovara Đurđa Adlešić i Ivan Čehok, koji je na čelu Varaždina. Posebno je Čehok zainteresiran da se porez na profit ostavi sredinama u kojima nastaje, jer je gospodarska zona u Varaždinu, jedna od najvećih u državi, počela donositi uloženo poduzećima koja u zoni posluju, ali ne i gradu. No, bez obzira tko u ovoj priči zastupa čije interese, i načelno nije neki problem središnjoj državi osporiti pravo da prisvaja kompletan porez na dobit i taj bi presedan morao biti uklonjen prije ili kasnije.

Kada je predlagalo posljednje izmjene poreznog zakona, Ministarstvo financija poručilo je kako će umjesto prihoda od poreza na dobit, gradovi dobiti veći udio pri ubiranju poreza na dohodak. Prihodi državnog proračuna za 2007. godinu, međutim, pokazuju kako je priliv od poreza na dobit rastao duplo brže od prihoda od poreza na dohodak. Iz toga blagajnici hrvatskih gradova zaključuju kako je Ministarstvo financija znalo kako će se kretati porezni prihodi pa je i prigrabilo porez na dobit.

Da je omjer raspodjele prihoda od dadžbina između države i lokalnih vlasti u prošlosti bio povoljniji, izuzimanje zarade od poreza na dobit iz lokalnih sredina ne bi bio toliki problem za većinu gradova, izuzev Zagreba koji je, prema nekim računicama, u 2007. godini ostao bez 700 milijuna kuna od nameta na profit. No, kako se tek svaka sedma kuna ubrana kroz porez spušta na lokalnu razinu, jasno je kako se HSLS u svojim zahtjevima prema vjerojatnom koalicijskom partneru neće zadovoljiti samo povratkom raspodjele poreza na dobit na staro, nego će zataknuti još neke prijedloge u korist gradova i općina.

V. MARJANOVIĆ

REZIME "REKORDNE" TURISTIČKE SEZONE NA JUGU HRVATSKE

VARLJIVE GUŽVE

Prošlogodišnja turistička sezona, na valu rekorda ostvarenih na nacionalnoj razini (Hrvatsku je posjetilo više od deset milijuna turista, ostvareno je pedesetak milijuna noćenja što je porast od osam, odnosno šest posto) i u hotelijerskim krugovima Dubrovačko-neretvanske županije doskora je proglašavana najboljom od rata. Jer i jug Hrvatske je posjetilo pet posto više inozemnih i domaćih gostiju, a i noćenja je za jedan posto bilo više nego 2006. godine. No, kad se malo zagrebe u te vječne međuodnose o rastu broja posjeta i noćenja, dolazi se do nešto drugačijih podataka i činjenica po turizam najjužnije županije gdje njegove hotelske kuće uz agencije predstavljaju najbolji dio ponude.

Tako je, primjerice, prema analizi turističkog prometa u devet mjeseci prošle godine koju je izradila Marica Pulitika, stručna suradnica u Županijskoj gospodarskoj komori, ustanovljeno kako u istom razdoblju prosječna dužina boravka turista u Hrvatskoj iznosi 5,2 dana, dok taj boravak na području Dubrovačko-neretvanske županije doseže tek 4,6 dana. Pritom se valja podsjetiti da je godine 2005. broj dana pune zauzetosti hotelskih kapaciteta iznosio 168, a da je u prošle dvije godine sezona skraćena za cijelih 12 dana, pa je podatak od lanjska prosječna 4,2 dana boravka iznimno nevesela činjenica u, inače, rekordnim rezultatima. Nadalje, samo s tržišta Francuske, Njemačke i Velike Britanije u prošlogodišnjih je devet mjeseci zabilježeno blizu 230 tisuća noćenja manje. Čak i značajno povećani promet s tržišta poput Slovenije, Španjolske, SAD-a i Rusije ne može nadomjestiti izostanak turista iz tri velike zapadnoeuropske zemlje čiji gosti predstavljaju više od trećine svih koji posjećuju jug Hrvatske.

I ljetos često korištena krilatica o "dobrim fizičkim pokazateljima i uspješnim financijskim učincima poslovanja" također odudara od uvriježene ocjene o "najboljoj" poslijeratnoj sezoni. Istina je da je u 23 hotelske kuće u Županiji ostvarena dobit iz tekućeg poslovanja, ali je ona ukupno manja za 12 posto nego u istom devetomjesečnom razdoblju prethodne godine. Pritom valja istaknuti da je u 17 tih poduzeća ostvarena simbolična dobit, dok se samo šest hotelskih kuća može pohvaliti značajnijim profitom. Međutim, ukupni gubici iz tekućeg poslovanja su 2,5 veći nego 2006. godine, dok su preneseni gubici iz prethodnih razdoblja veći za 1,5 puta i evidentirani su u čak 13 hotelskih kuća.

Manje razvikane "brojke i slova" zapravo nedvojbeno pokazuju kako su prevladavajući dojmovi o ljetošnjim turističkim gužvama poprilično varljivi. Tim više što se opća slika uglavnom gradi na stvarnoj zagušenosti Dubrovnika cruiserskim gostima tijekom dobrog dijela godine. Pri čemu se ne primjećuje, ili ne želi zamijetiti, kako Dubrovnik kao "brand" sa svojim okolnim područjima postaje neka vrsta (polu)izletničke destinacije...

L. BRAILO