Dok se reformski potencijal Ive Sanadera topi kao sladoled na vrućem asfaltu, Zoran Milanović pokazuje da toga kod njega još dovoljno ima. Njegova najnovija inicijativa, koja doduše zasad neće moći biti realizirana, da članstvo SDP-a izravno bira vodstvo stranke, naslanja se na bolja iskustva u svijetu gdje se na taj način želi odgovoriti na krizu današnjih političkih stranaka.

Ali, kada vidiš kako se on nervozno otresa na kritičare u stranci (Pančić, Vidović, Arlović, Picula, Kalinić) nešto tu ne štima. Ispada da bi on htio omogućiti svakom članu stranke da izrazi svoje mišljenje, ali kada to mišljenje dođe od ljudi iz vodstva SDP – to ga izbaci iz takta. Da se razumijemo, jedva da itko od spomenutih zaslužuje respekt, uglavnom se radi o Bandićevim trbuhozborcima, neproduktivnim zamlatama, a ponekad i notornim štetočinama.
 
Osim toga, prigovori koje sada daju, ponekad ih slovkajući i na rubu političke pismenosti, toliko su deplasirani da zapravo i ne mogu poslužiti kao osnova za poštenu polemiku. Napadaju Milanovića da je kriv za gubitak izbora zbog odbacivanja sadašnjeg načina glasanja "dijaspore" i rezervi prema Crkvi i vjeronauku, iako su oboje upravo zapovjedni oblici profiliranja jedne lijeve stranke uoči izbora.
 
Ali, nikome nije palo na pamet zamjeriti mu, i to čak ni sada a kamoli kada je za to bilo vrijeme, ono što je zbilja presudilo na izborima u korist HDZ-a, a to je – odbijanje izborne koalicije SDP-a s HNS-om. Pa ipak, odluka Milanovića da spuštenih rogova dočeka ovo nejako društvance polukvalificiranih zabadala, najveća je greška koju je dosad napravio, jer budi neke vrlo loše uspomene.
 
I Račan je startao na čelu SDP-a uklanjajući od sebe neistomišljenike, doduše politički i intelektualno puno potentnije od ovih današnjih, što je stranku za dugo profiliralo kao tromog taktičara koji samo čeka da se promijene vanjske prilike, bez želje da se u to previše miješa. U tome i jeste tajna Milanovićevog meteorskog uspona posljednjih mjeseci, pa ako se to sada uprska i napusti se kurs neproglašene "deračanizacije" – sve bi moglo doći na kocku.
 
Jer, doda li se ovome besmislenu svađu s HNS-om oko podjele beznačajnih funkcija u Saboru, SDP je na rubu da potone u žabokrečinu velikih i bučnih svađa o ničemu, dok bi prave životne teme tutnjale sto na sat u suprotnom pravcu. Ali, to još nije najgore.
 
Milanović se u izbornoj kampanji rugao Sanaderu da golemim posterima preko fasada kuća stvara od sebe hrvatskog Kim Il Sunga. E, sada je najbolji trenutak da razmisli da li zbog svilenih živaca i krivih prioriteta itko pomaže toj faraonskoj promociji šefa HDZ-a kao on.

Marinko ČULIĆ