REZALIŠTE

ŠKARE U "GLASU SLAVONIJE"

STARČEVIĆ CENZURIRAN ZBOG GLAVAŠA

Da osječki Glas Slavonije, od vremena kad je u njega sa skupinom naoružanih osoba u srpnju 1991. upao Branimir Glavaš itekako pazi da mu se ni na koji način ne zamjeri, poznato je odavno. No, da u tom snishodljivom stavu može ići tako nisko, da čak cenzurira i jednu preuzetu, posve bezazlenu kolumnu, dosad još nije zabilježeno.

U sklopu suradnje s riječkim Novim listom, koji je još uvijek i suvlasnik Glasa Slavonije, dvije redakcije međusobno razmjenjuju tekstove svojih novinara i suradnika, pa tako Glas Slavonije, među ostalim, preuzima i tv-kritiku Ivana Starčevića "Vijenci & kaktusi", koja svakog tjedna izlazi u subotnjem broju Novog lista.

Tako je bilo i 16. veljače kada je Glas Slavonije preuzeo Starčevićev tekst, u kojem se ovaj tv-kritičar osvrnuo na televizijski program u proteklom tjednu. I sve bi bilo dobro da u jednom dijelom nije malce zakačio Glavaša, što revni cenzori u Glasu Slavonije ni u snu ne propuštaju.

Inače, naoko identičan Starčevićev tekst iz Novog lista u Glasu Slavonije skraćen je za otprilike karticu, a izostavljen je dio koji se odnosi na emisiju Vijesti, emitiranu na HRT-u 1, u ponedjeljak 11. veljače u 23.27 sati.

Evo dijela kojeg čitatelji Glasa Slavonije nisu smjeli vidjeti, a koju je redakcija brižljivo cenzurirala da ne bi naljutila uvaženog saborskog zastupnika i optuženika za ratne zločine.

"Kad je bilo noći o ponoć", piše Starčević u Novom listu, u onom dijelu koji nije promakao budnim cenzorima Glasa Slavonije, "urednica Slavica Babić (djevojačko Matković) čita nam nešto čega nije bilo dok je noć još bila mlada. Sada saznajemo ono čega nije bilo četiri sata ranije u Dnevniku: jedan od one 'dvojice Osječanina' koji su dobili prijeteća pisma zove se Faber i policajac je koji je istraživao Glavaša i ratne zločine u Osijeku. Sutradan se saznalo čak i to da je drugi primatelj prijetećeg pisma novinar Drago Hedl, no sve su to neodgovorne pretpostavke, a možda smo i krivo čuli, ali ono što je sigurno jest da je sve počelo puštanjem optuženog Glavaša iz pritvora. Na sam taj dan srušena je kuća u kojoj su ubijani i mučeni civili, počele su anonimne telefonske prijetnje svjedocima, pokušalo se Fabera diskreditirati, a sad mu se prijeti. Sve je to stari prepoznatljiv krasopis optuženikove okoline, uvježban davno, a prakticiran prigodom svakog puštanja optuženog na slobodu".

Tako kaže Starčević u Novom listu, ali ne i u Glasu Slavonije. Dvije redakcije inače imaju dogovor da se, prilikom preuzimanja tekstova, u stavove kolumnista ne dira, tj. da se njihovi autorski stavovi ne skraćuju ili mijenjanju.

F. T.

ANONIMNI GLAVAŠEV FAN PRIJETIO PUSIĆU

MRŽNJA SA ZADARSKIM ŽIGOM

Val prijetnji koji je u posljednje vrijeme zapljusnuo svjedoke u slučaju Glavaš, Vladimira Fabera, bivšeg šefa osječke policije i Dragu Hedla, Feralova urednika, stigao je i do Zorana Pusića, predsjednika Građanskog odbora za ljudska prava. U kuverti sa zadarskim žigom Pusiću je stiglo prijeteće i vulgarno pismo usmjereno kako protiv njega, tako i protiv njegove sestre Vesne, predsjednice Hrvatske narodne stranke, a sve začinjeno psovkom «jebo te Glavaš».

Prostački tekst ispisan je na propagandnom materijalu Zvijezda majoneze i tek je jedan u nizu primitivnih ispada koje je Pusić otrpio zadnjih godina zbog bavljenja ljudskim pravima u tranzicijskoj državi pod imenom Hrvatska. Od sličnih prijetnji i uvreda ovu, međutim, izdvaja činjenica da vremenski koincidira s prijetnjama koje navodimo u prvom pasusu, a one su se, pak, intenzivirale nakon političke odluke Sabora da se Branimiru Glavašu dopusti da se brani sa slobode. Pusić je u više navrata govorio o pravosudnim propustima u slučaju Glavaš, te o nezakonitosti njegova puštanja iz pritvora.

V. MATIJANIĆ

KAKO JE U OBRAČUN S DAVOROM BUTKOVIĆEM, NACIONAL UGURAO I "FERAL"

NACIONALOV RECEPT ZA USPJEH

Serijski se obračunavajući s novinarom Jutarnjeg lista Davorom Butkovićem, udarni žurnalistički dvojac zagrebačkog gangstersko-propagandnog glasnika Nacional uspio je u svoj nesuvisli sastavak, mimo ikakve logike, ugurati i Feral Tribune. Evo kako su to učinili: "U hrvatskoj medijskoj povijesti nije neobično i da cijeli jedan medij, poput splitskog tjednika Feral Tribune, godinama živi gotovo isključivo od pisanja kritika na račun pokojnog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Tako se nakon Tuđmanove smrti Feral Tribune našao u velikom problemu, jer uredništvo ni do danas nije uspjelo redefinirati svoju uređivačku politiku, što je rezultiralo padom naklade i gubitkom nekadašnje kvalitete. Svoju opsesivnu fiksaciju na određenu negativnu osobu Feral je tek posljednjih godinu-dvije potpuno usmjerio na Branimira Glavaša, o kojem feralovci pišu u gotovo svakom broju".

Nećemo ovdje o unutrašnjim kontradikcijama što se tuku u citiranim rečenicama, nećemo o nepismenosti i nećemo o novinarskim lekcijama koje dijele žurnalistički epizodisti s propalim policijskim karijerama iza sebe, ali hoćemo skrušeno priznati da je Nacional, za razliku od Ferala, odavno pronašao uspješan uređivački koncept koji se bazira na sretnom spoju kriminala i jeftinog patriotizma: s jedne se strane slavi nevinost osuđenog otmičara i kriminalnog šefa Hrvoja Petrača, s druge se Antu Gotovinu i Branimira Glavaša oglašava nedužnim žrtvama antihrvatskih političko-špijunsko-policijskih zavjera, e da bi se s treće strane promovirala teza da je Petrač režimska žrtva upravo stoga što je financijski pomagao patriotima poput Gotovine. Krug se tako zatvara i koncept skladno funkcionira zato što je Hrvatska zapušteno društvo u kojemu se svi povlače pred strahom od agresivnog primitivizma koji je, usto, povezan s ozbiljnim kriminalom i zaogrnut u vrišteće hrvatstvo. To je, eto, recept novinarskog uspjeha Ive Pukanića i njegovih klonova, ali taj bi nauk trebalo distribuirati u vidu upozorenja, a ne uzora budućim generacijama.

I. ĐIKIĆ

RATNI ZLOČINI HRVATSKE VOJNE POLICIJE

ISTRAGA O KERESTINEČKOM LOGORU

Feralove informacije kazuju da se hrvatsko Državno odvjetništvo konačno odlučilo pozabaviti ratnim zločinima što su se od konca 1991. do rane jeseni 1992. događali u vojnom zatvoru, odnosno logoru, u zagrebačkom Kerestincu. Kroz taj zatvor, koji je bio pod vlašću 66. bojne Vojne policije, prošle su stotine i stotine građana - uglavnom srpske nacionalnosti - što su bili predviđeni za razmjenu sa srpskom stranom, no prije razmjene, koja je često znala biti prisilna, prošli su tešku torturu što je uključivala detaljno psihofizičko iživljavanje poslovično maštovitih pripadnika hrvatske Vojne policije.

Državno se odvjetništvo, zapravo, napokon odlučilo pozabaviti davnom kaznenom prijavom Tomislava Božovića, nekadašnjeg pilota Jugoslavenske narodne armije, koji je prošao pakao kerestinečkog vojnopolicijskog logora. "Zatvor je bio u jednoj od bivših vojnih zgrada u Kerestincu i u jednoj je prostoriji znalo biti po trideset ljudi koji su spavali na podu", kazao je Božović prošle godine za Feral. "Tamo je bilo muškaraca koji su, pored ostalog, dovođeni iz vojnih zatvora u Lori i Šibeniku, bilo je dosta starijih ljudi i žena koji su pokupljeni iz svojih stanova i koje se spremalo za razmjenu. Vojni policajci, među kojima je bila i jedna posebno okrutna djevojka, stalno su nas batinali i ponižavali, a tamo je bilo ljudi koji su u zatvoru boravili i po tri-četiri mjeseca. Ja sam u Kerestincu bio desetak dana, ali sam doživio dovoljno užasa koji je vladao u tom logoru."

Među osumnjičenima svakako bi se morali naći umirovljeni general Mate Laušić, ratni zapovjednik Vojne policije i današnji samoproglašeni ekspert za globalni terorizam, te umirovljeni brigadir Dinko Barbarić koji je bio jedan od glavnih ljudi 66. vojnopolicijske bojne. Barbarić je, prema našim informacijama, sad zaposlen u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji.

I. ĐIKIĆ

SKANDAL U "UTVRDI HSP-a" U OSIJEKU

ZATAŠKANO SILOVANJE U UNIKOM-u

U osječkom Unikomu, tvrtki koja brine o gradskoj čistoći, zbio se 15. prosinca neugodan događaj koji se brižljivo skriva od javnosti. Tog je dana naime, Radna jedinica Higijena u restoranu tvrtke organizirala prigodni domjenak koji je započeo u 18 sati i nastavio se do iza 22 sata, kad je zaposlenik te tvrtke, D.B., na nižem rukovodnom mjestu, pozvao sebi podređenu J.P. u svoju kancelariju pod izgovorom kako joj nešto želi darovati.

Prema iskazu J.P. kojeg je 19. prosinca dala zamjeniku županijskog državnog odvjetnika u Osijeku, Zvonku Vrbanu, i koji je zabilježen pod oznakom K-DO 89/07, stvari su se dalje odvijale ovako:

"Kad su došli u ured D.B. je zatvorio i zaključao vrata ureda, te podigao svoju majicu i rekao joj da ga ljubi po tijelu. Ona je to odbila govoreći da neće i da će joj doći suprug, nakon čega je D.B. otvorio patent zatvarač na hlačama i izvadio svoj spolni organ te ju uhvatio za kosu i prisilo da klekne i stavi njegov spolni organ u usta govoreći joj 'šuti i radi', misleći da mu 'puši skroz'. On je tako držao njezinu glavu, prisiljavajući je na felatio 15-20 minuta. Ona ga je kroz plač molila da prestane, ali joj je on svaki puta gurao glavu prema svom spolnom organu, stavljajući joj isti u usta".

Nakon nekog vremena, stoji u spomenutom zapisniku o zaprimanju kaznene prijave, D.B. je čuo automobil njenog supruga, koji radi u istoj tvrtki, brzo se obukao i otišao, a J.P. je iste večeri sve ispričala suprugu.

Osječki Unikom inače slovi kao utvrda HSP-a, jer je toj stranci, dok je bila na vlasti u koaliciji s HDSSB-om, pripala ta tvrtka. D.B. je također član HSP-a, a svoju pripadnost manifestira upadljivim zlatnim lančićem sa stiliziranim slovom "U" koji je uvijek vidljiv iznad njegove odjeće. Nakon kaznenog djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, D.B.-u se nije dogodilo ništa. Otišao je na dvomjesečni godišnji odmor (!), a prije neki dan, ponovno se pojavio na svom radnom mjestu. Iako je u toku pravosudni postupak, odgovorni u Unikomu nisu mu izrekli suspenziju, a kad se J.P. obratila direktoru za pomoć i zaštitu, on joj je rekao kako u njenu priču ne vjeruje, jer da je D.B. - oženjen!

D. HEDL

VESNA ŠKARE OŽBOLT NE MOŽE U ODVJETNICE

RAMPA ZA BIVŠU MINISTRICU

Niti u otužnom goblenu zvanom hrvatskom pravosuđe obogaćene su ovotjednom činjenicom kako donedavna ministrica pravosuđa nije dostojna niti odvjetničkog poziva. Hrvatska odvjetnička komora udarila je rampu registriranju Vesne Škare-Ožbolt za odvjetničke poslove zbog užitaka kojem se lijepi broj odvjetnika svakodnevno odaje iz neskrivenih materijalnih i samoljubivih probitaka. Bivša ministrica, procijenili su u Komori, reklamira svoje odvjetničke usluge u medijima i prije nego što je za njih dobila potrebne papire, što je, vele, nedostojno poziva za koje ispunjava formalne uvjete.

I tako, čovjek bi mogao pomisliti kako odvjetnički ceh na Vesni Škare-Ožbolt isprobava strogoću i tvrdoću novouspostavljenih ili negdje privremeno zaturenih kriterija primanja u svoje članstvo. Nema bolje prilike od čeličenja discipline među advokatima od izlaganja javnoj poruzi lakomislene kandidatkinje, koja je ne tako davno vodila pripadajući resor hrvatske Vlade, pa misli – cerekaju se u Komori – da će samo tako ući u zvanje u koje se teško ulazi, ali još teze izlazi. U potonjem se i ogleda sva čudnovatost operacija kojom HOK daje i oduzima licence za odvjetnički posao.

Ako je kandidatkinji Vesni Škare-Ožbolt nedopušteno javno reklamiranje, dopušteno je, čemu godinama prisustvujemo, nizu članova Komore, počev od branitelja osumnjičenika za ratne zločine Branimira Glavaša Veljka Miljevića, Dražena Matijevića i Ante Madunića, preko notornih sudionika medijskih debata o pravnim aspektima nekog skandala tipa Ante Nobila i Ljube Pavasovića-Viskovića, do samih čelnika Komore, poput Ranka Pelicarića. Ali, docirat će fiškalski znalci, nabrojena gospoda nastupaju u medijima kao branitelji svojih klijenata ili nositelji raznih iskustava iz pravosudne znanosti i prakse, a ne radi reklamiranja svojih usluga. Promidžba se, dodali bi cinici, podrazumijeva, budući da nisu poznati slučajevi bankrotiranja odvjetničkih ureda čiji su vlasnici zauzimali oveće komade medijske pažnje.

Kako se određuju granice dopuštene odvjetničke (samo)reklame nije zainteresiranim promatračima jasnije nakon slučaja bivše ministrice pravosuđa. Jasno je samo da se u svom ministarskom mandatu Vesna Škare-Ožbolt nekome u odvjetničkom pogonu gadno zamjerila.

V. MARJANOVIĆ

IMOVINSKE KARTICE SABORSKIH ZASTUPNIKA

JAMBO ZABORAVIO NUNCIJATU

Mnogi su bogatiji od mene, ali samo sam ja prijavio ono što imam, ispričao je proteklih dana Jutarnjem listu i drugim medijima metkovski gradonačelnik i odnedavni saborski zastupnik HSS-a Stipo Gabrić Jambo. On je najbogatiji narodni predstavnik u šestom sazivu hrvatskog parlamenta, i prema prijavi imovinske kartice ti papiri doista vrve od desetaka milijuna kuna vrijednih nekretnina i ostale imovine u Metkoviću, Tučepima, Hvaru, Makarskoj, Dubrovniku... Pučki tribun, kako sebe voli predstavljati Jambo, uštedio je i pet milijuna eura u posljednjih nekoliko godina, što je u njegovoj ranijoj imovinskoj kartici bilo upisano na gđu. Grozdanu Gabrić koja je time svojedobno stekla titulu najštedljivije hrvatske domaćice.

Kao i ostali zastupnici te vladini dužnosnici Gabrić nije objasnio kako je stekao svu tu silnu imovinu drveći po tko zna koji put o njegovu vrijednom ocu koji ga je "pogurao" u poduzetničkim počecima, svojim brojnim "gostovanjima" na stočnim sajmovima diljem bivše Juge u danima kada je "radila kešovina"...

A u metkovskom "Razvitku", nakon čijeg je poratnog raspada u doba hrvatskog pretvorbeno-privatizacijskog kaosa, Jambo postao nezaobilaznim čimbenikom gospodarskog i političkog života u Dubrovačko-neretvanskoj i dijelu Splitsko-dalmatinske županije Gabrić je "od 1991. do 1197. godine povremeno imao značajniju ulogu". Te su pritom vojsci prodane "beznačajne količine voća i povrća", dakako, po višestruko većoj cijeni od nabavne, što je Gabriću predstavljao dodatni korak u učvršćivanju njegove nezaobilazne uloge na jugu Hrvatske.

Relativizirajući tako hrvatski model stjecanja i prijavljivanja imovine Jambo je u svojoj medijskoj blagoglagoljivosti zaboravio unijeti i vrlo atraktivno zemljište na dubrovačkom predjelu Nuncijata. Za to je zemljište, podsjećamo, Gabrić založio i dio vlastite i očeve imovine, i dobio kredit od 14,5 milijuna eura, dok je vlasnicima tih parcela, ističu dubrovački mediji, isplaćeno oko 9 milijuna eura.

Spomenuti predjeli na Nuncijati, kažu vještaci, vrijede oko 20 milijuna eura. Nakon što je Grad Dubrovnik tu zonu namijenio za stambenu izgradnju što se, naravno, nije znalo dok je Jambo trgovao placevima na Nuncijati, o budućoj tržišnoj vrijednosti tako kupljenog i "zaboravljenog" zemljišta može se samo nagađati.

L. BRAILO

SLOVENSKI RAT PROTIV GRAĐEVINSKE MAFIJE

HRVATSKI KOKOŠARI

Direktori najvećih slovenskih građevinskih kompanija polako izlaze iz pritvora koji ih je zadesio u prošlotjednoj antikorupcijskoj akciji tamošnje Vlade usmjerenoj na namještanje natječaja za najveće javne investicije u građevini. Slijede optužnice koje će osumnjičeni menadžeri dočekati na slobodi, za razliku od, recimo, optuženih u najvećoj hrvatskoj antikorupcijskoj akciji Maestro. No, cilj represivnih organa Slovenije zacijelo je postignut – organizatori javnih investicija ubuduće će itekako voditi računa o legalnosti natječaja u građevinarstvu, u kojem je najlakše namjestiti izbor dogovorene ponude i zamračiti nemale svote za podmićivanje.

U susjednoj državi događalo se prilikom velikih tendera u građevinarstvu navlas isto što i – prema svjedočenjima «ljudi s terena» poput Stipe Gabrića Jambe - u Hrvatskoj; ograničeni broj velikih poduzeća dogovarao je s investitorima cijene izvođenja radova, a zatim dijelio poslove između sebe. Kada bi se likovima koje je slovenska policija prošlog tjedna vodila pred istražne suce prispodobili njihovi hrvatski parnjaci po položaju i imetku, morali bismo, recimo, zamisliti privođenje direktora Instituta za građevinarstvo Hrvatske Jure Radića, vlasnika splitskog Konstruktora Željka Žderića, zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i čitavog niza menadžera u javnim poduzećima kao što su Hrvatske autoceste. Takve optužnice u nas još dugo neće biti napisane, pa su i gornji prizori plod čiste mašte.

Antikorupcijski napori hrvatske Vlade odvijaju se na drugim poljima - Hrvatski fond za privatizaciju, gruntovnica, zdravstvo (dodjele potvrda o invalidnosti, skupi kirurški zahvati), zagrebačka gradska uprava. Ni to nije za potcijeniti, samo, nije lako shvatiti kako se razvijenije države od Hrvatske bave progonom krupnih zvijeri korupcijske zbilje kao što su mafijaški bosovi (Italija) i visokopoziconirani menadžeri uspješnih kompanija (Slovenija), dok se s ove strane Jadrana i Sutle traga za, da se nitko ne uvrijedi, šanerima i kokošarima u čijoj se pljačkaškoj prtljazi nađe najviše 50 tisuća eura i pola peke.

V. MARJANOVIĆ