"BIT ĆE KRVI" P.T. ANDERSONA

ISUS IZ NAFTE

Nafta i vjera - to je uistinu eksplozivna smjesa dvaju snažnih struja suvremenog američkog društva: naftnog lobija i fundamentalističke desnice. Nafta je jedan od mitova američkog kapitalizma, prije stotinu godina ona je preko noći stvarala milijunaše širom Teksasa i Kalifornije – originalne američke šeike. Ali nafta je i jedno od glavnih obilježja suvremene američke vanjske politike. Posebice danas, u vrijeme Bushovih ratova za naftu.

U svom filmu "Bit će krvi", snimljenim prema romanu Uptona Sinclaira iz 1927. godine, P.T. Anderson priča o prvobitnoj akumulaciji naftnog kapitala, i nastojanju crkve da se s njime poveže. Između naftnog kapitala i crkve stvara se nestabilna, utilitarna veza – ista ona koja se nastavlja sve do danas, kada Washingtonom vlada administracija koja je, s jedne strane eksponent moćnog naftnog lobija, a s druge strane svoje snažno uporište ima u vjerskoj desnici. U svakom slučaju, kako god se okrene, velika je to priča.
 
S filmom "Bit će krvi" P.T. Anderson odlazi na njenu nultu točku, u njeno primordijalno stanje. Naftaš-pionir Daniel Plainview (Daniel Day-Lewis) otkriva golema nalazišta u kalifornijskoj pustinji. Eksploatacija nafte u siromašnoj zajednici prilika je za financijsko jačanje lokalne sekte Trećeg otkrivenja. Crkva je spremna otkupiti sadašnje i buduće grijehe kapitala za primjerenu svotu dolara. Plainview nudi zajednici gradnju mjesne škole. Ali ono što mladi propovjednik (Paul Dano) traži prije svega jest dobar deal za crkvu: poneku donaciju, određeni postotak, gradnju ceste do crkve...
 
Paul Thomas Anderson jedan je od vodećih suvremenih američkih autora ("Kralj pornića", "Magnolija"). To mu danas priznaje i Akademija. S osam oscarovskih nominacija, "Bit će krvi" ušao je u hollywoodski mainstream. Film nije bez mana (priča je u nekim dijelovima nezgrapna), no takva politička žestina i takva razorna dekonstrukcija temelja američkog društva ne pojavljuje se često na oscarovskoj gala-večeri.

________________________________