"JUNO" JASONA REITMANA

PRAVO NA ŽIVOT

Uz američki nezavisni film najčešće ne povezujemo filmove koji se oslanjaju na tradicionalne obiteljske vrijednosti. Kada padaju na pamet najzvučniji naslovi nezavisne produkcije ili nezavisne poetike, onda su to najčešće "Kids", "Gummo", "Slon", "Sreća", ili neki slični filmovi koji tematiziraju raspad tradicionalnih vrijednosti poput braka, obitelji, zajednice... No, u posljednje vrijeme iskočile su neke male produkcije koje, iako zadržavaju stilski odmak od srednjostrujaškog hollywoodskog modela, tematiziraju smisao i vrijednosti obiteljskog života.

"Mala miss Amerike" Jonathana Daytona i Valerie Faris bila je komedija o obitelji koja se ne može osloniti na ništa osim na samu sebe. "Obitelj Savage" Tamare Jenkins bila je drama/komedija o razorenoj obitelji koja se okuplja zbog traženja smještaja za ostarjelog i dementnog oca. A kao ovosezonski nezavisni hit pojavio se "Juno", redatelja Jasona Reitmana, film koji tradicionalne, "srednjostrujaške" vrijednosti tematizira kroz nezavisnjački diskurs "malog" i poetski drugačijeg filma.
 
Priča o trudnoj 16-godišnjakinji (Ellen Page) slovila je za jednog od favorita dodjele Oscara. "Juno" je zapravo došao kao kopija "Male miss Amerike". Dapače, uz obitelj kao središnju vrijednost, film promovira i "pravo na život". Tinejdžerici je dovoljan samo jedan posjet klinici za abortuse kako bi se odlučila na održanje trudnoće i davanje djeteta na usvajanje. Nema u tome ničega spornog. "Juno" je pametan film, tematski i izvedbeno zanimljiv široj publici. Dakle, svi profitiraju.
 
Nezavisnjak dobiva izvanfestivalsku publiku, a publika film koji je bitno drugačiji od hollywoodskog srednjostrujaškog žanrovskog standarda. Taj happyend nisu pokvarili ni Oscari. "Juno" je, kao i "Mala miss Amerike", dobio tek Oscara za originalni scenarij (Diablo Cody). Malu obiteljsku komediju pomeo je nezavisni crnjak braće Coen, no to je već sasvim druga priča o suvremenom filmu nezavisne provenijencije.

________________________________