Bit će nešto od ovoga pape. Napadaju ga zbog ovoga i onoga, ali ne shvaćaju, sitne duše, da on radi na velikim duhovnim projektima koji snažno prekoračuju granice vremena. Jedan takav projekt upravo gledamo, a sastoji se u pomirenju muslimana i Židova, što je, moraju priznati i njegovi najljući protivnici, tako titansko djelo kao kada bi netko rekao da će za narednih tjedan-dva izmiriti Srbe i kosovske Albance.

Kako to Benedikt XVI. miri muslimane i Židove? Jednostavno da jednostavnije ne može – vrijeđa jedne i druge. Da se razumijemo, nije to bilo kakvo vrijeđanje, recimo nekakvo kavansko prostačenje, navijačko urlikanje i slično, da se ne pomisli da je ovaj dar dan svakoj barabi kojoj bi palo na pamet ogaditi pripadnike ove dvije svjetske religije. Ne, Ratzinger to radi malim znalačkim zahvatima, slično kao zubar koji, ako hoće, najbolje zna kako izazvati bol.
 
Pa, da vidimo kako to majstor radi. Za ovaj Uskrs osobno je krstio talijanskog novinara Magdi Allama, egipatskog muslimana, koji je nakon obraćenja na katoličanstvo svome imenu odmah dodao i najkatoličkije moguće – Cristiano. Dakako, Cristianov prelazak na zapadno kršćanstvo njegovo je neotuđivo pravo koje mu nitko ničim ne može osporiti, iako je pitanje da li se borba protiv islamskog fundamentalizma, kojeg je on veliki protivnik, treba voditi baš ovako, svojevrsnim dezerterstvom, umjesto ostajanjem u matičnoj religijskoj kulturi.
 
Ali, neusporedivo je sporniji postupak pape, koji je ovo obraćenje mogao prepustiti bilo kojem seoskom župniku, ovako uputio je provokativnu poruku muslimanima, koji su to tako odmah dakako i shvatili. Tim više što je obraćenik kojeg je papa osobno uveo u kršćanstvo poznat kao gorljivi zagovornik Izraela (napisao je i knjigu o tome, s ne previše akademskim naslovom "Živio Izrael"). Ondje ga zbog toga neki čak zovu "muslimanskim cionistom", pa bi se po tome moralo zaključiti da je papa vrbovanjem Allama napravio veliki ustupak, čak naklon Židovima.
 
Ali, crnoga vraga! Nije prošlo ni nekoliko tjedana otkako je Ratzinger nagnuo istu ovu vrčinu žuči i prema njima, odlučivši da se u molitvama za Židove vrati molba Bogu da "prosvijetli njihova srca da bi spoznali Isusa Krista spasitelja svih ljudi". Ovim je Benedikt obnovio stari pretkoncilski tekst ove molitve (koji je zahvaljujući papama većim od njega napušten), a znamo da odatle ne treba ići još puno u prošlost da se dođe i do optužbi Židova da su "ubojice Isusa".
 
Drugim riječima, ako je muslimanima zapržio, ni Židovima nije zapaprio ništa manje, i ako tu ima neke utjehe, to je da su se oni sada napokon našli na istoj strani, pa ako se drže one "neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj", još bi se, rekosmo, mogli i izmiriti preko pape, tko zna.
 
Ali, ipak, daleko bilo da presvetome ocu padne na pamet ovako miriti vjere i drugdje, prvenstveno na ovim našim prostorima, izranjavanim ionako s previše vjerske nesnošljivosti i bogaranja drugih. Neka mu Bog prosvijetli srce da se prihvati pametnijeg posla.

Marinko ČULIĆ