REZALIŠTE

CRKVENI KADROVI NA ČELU JAVNOG PODUZEĆA

SANADERIZACIJA HEP-a

Kada smo početkom veljače ove godine pisali o popunjavanju rukovodećih položaja u splitskom i dalmatinskom HEP-u po preporukama i željama lokalnih struktura HDZ-a povezanih s Katoličkom crkvom, nismo ni slutili da je to samo predigra za preuzimanje kontrole nad samom Upravom Hrvatske elektroprivrede. Pisali smo, recimo, o prebacivanju Željka Kljakovića-Gašpića sa skrajnutog radnog mjesta referenta za zaštitu na radu u splitskom HEP-u u fotelju direktora Proizvodnog pogona hidroelektrane jug državne elektroprivrede i možebitnom utjecaju solinskog župnika Vinka Sanadera, premijerova brata, na to promaknuće. E, taj Željko Kljaković-Gašpić nastavio je uspon i od prije kojeg tjedna sjedi u Upravi HEP-a, gdje bi se trebao zadržati naredne četiri godine.

Spominjali smo i slučaj Petra Ćubelića, brata don Ivana Ćubelića generalnog vikara splitsko-makarske nadbiskupije, kojeg je zaposlilo u HEP-u uoči posljednjih parlamentarnih izbora. Kratak radni staž u elektroprivredi P. Ćubeliću nije bila prepreka da se uspješno kandidira za funkciju direktora najvažnijeg poduzeća u orbiti HEP Grupe što se bavi proizvodnjom. Od 18. ožujka ove godine, odlukom Skupštine HEP-a, Ćubelić je direktor HEP Proizvodnje d.o.o. Hoće li se novopečenom direktoru u centrali elektroprivrede pridružiti i supruga, koja je u HEP-u također zaposlena prije nekoliko mjeseci, ostaje za vidjeti. Kao i to hoće li se kći predsjednika Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Vinka Mladinea, isto tako nedugo uhljebljena u HEP-u, zadovoljiti s poslom u splitskim strukturama ovog javnog poduzeća ili će "zapaliti" u Zagreb.

U Upravi HEP-a otvorena su još tri radna mjesta, jer je kompletna bivša Uprava podnijela ostavku zbog loših poslovnih rezultata i međusobnih podmetanja. "Preživio" je samo predsjednik Uprave Ivan Mravak, ali očito uz uvjet da rukovodeće položaje u kompaniji prepusti ljudima koji su na "crkveno-partijskoj liniji" u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Ta se pripadnost ostvaruje i dokazuje u trokutu Ivo Sanader-Vinko Sanader-don Ivan Ćubelić, a kakve će posljedice takve kadrovske politike osjetiti državna elektroprivreda nikoga previše ne zabrinjava. Osim toga i ostali utjecajni članovi vrha HDZ-a poput ministra mora, prometa i infrastrukture Božidara Kalmete posadili su svoje ljude u društvo Mravku i Kljakoviću-Gašpiću, pa tako Darko Dvornik u Upravu HEP-a stiže s mjesta Kalmetina pomoćnika u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture.

V. MARJANOVIĆ

PERO KOVAČEVIĆ NAŠAO NOVO UHLJEBLJENJE

ČERMAKOVO POJAČANJE

Bivši HSP-ov saborski zastupnik Pero Kovačević, koji se poslije pravaškog izbornog debakla okrenuo protiv Ante Đapića, ušao je u tzv. istražiteljsku ekipu haškog optuženika za ratne zločine Ivana Čermaka. "Rado sam prihvatio molbu odvjetničkog tima i mislim da im mogu pomoći, pogotovo jer sam za vrijeme rata sudjelovao u stvaranju svih propisa koji su se ticali MORH-a", izjavio je Kovačević u Večernjem listu, no to što je naveo nikako nije stvarni razlog koji ga je doveo u Čermakovu obranu. Stvarni razlog jest taj što je voditelj Čermakova istražiteljskog ureda u Zagrebu, također, bivši zaposlenik Ministarstva obrane, koji je, eto, odlučio pomoći drugaru kojeg je zla politička sudba izbacila na egzistencijalnu vjetrometinu.

I. ĐIKIĆ

ŽELJKA ANTUNOVIĆ POČELA PODRŽAVATI MILANA BANDIĆA

PRAGMOM PROTIV DOSLJEDNOSTI

Donedavna zamjenica predsjednika SDP-a Željka Antunović – koja ostavku na tu dužnost nije podnijela da bi "spasila dušu", nego zato da bi se pokušala održati u partijskom vodstvu – oglasila se autointervjuom u subotnjem Večernjem listu. Ovdje ćemo se pozabaviti samo jednom njezinom rečenicom koja, lišena ironije, vrlo uvjerljivo raskrinkava taktičku i pragmatičnu narav ostavke koju je podnijela nepuna dva mjeseca prije kongresa na kojemu će, inače, rečena funkcija biti ukinuta: "Kao stanovnica Zagreba mislim da su režije Bandićeva Holdinga... u skladu s novim i sve ljepšim licem Zagreba."

Eto kako nove okolnosti dovode do savezništava među ljudima što su nekoć njegovali neprijateljstvo: Antunovićeva će sasvim smetnuti netransparentnost, korupciju i nakaradni sistem Bandićeve vladavine, iz kojeg je proizašao i nerazumni Zagrebački holding, dok će Bandić prigodno zaboraviti da je donedavna zamjenica predsjednika bila najvatrenija zagovornica njegova odstupa nakon prometno-alkoholne afere, pa će združeno krenuti u boj za ostanak u partijskome vrhu u kojemu ih Zoran Milanović ne želi vidjeti zbog svojih uobraženih strahova i zbog manjka lojalnosti. Pragmatično dostizanje osobnih ciljeva opet, dakle, trijumfira nad principima i dosljednošću, što je kronično oboljenje i SDP-a i ukupne domaće politike.

Rečeni trijumf mogao bi poprimiti grandiozne dimenzije obistini li se Nacionalova ovotjedna informacija o mogućoj kandidaturi Ljube Jurčića za poziciju SDP-ova predsjednika, kandidaturi koju bi podržali svi jaki Milanovićevi protivnici, ponajprije, Željka Antunović, Milan Bandić i Zlatko Komadina. Ovaj se trojac, naime, u proljeće prošle godine najžešće – i pritom vrlo argumentirano – suprotstavljao isforsiranom Jurčićevu promoviranju u socijaldemokratskog premijerskog kandidata, iza čega su stajali utjecajni riječki SDP-ovci Slavko Linić i Vojko Obersnel, te Antun Vujić. Situacija se sad potpuno obrnula: Linić, Obersnel i Vujić čvrsto i fanatično podržavaju Milanovića, dok se Jurčić sa svojim nekadašnjim osporavateljima prebacio na suprotnu stranu.

I. ĐIKIĆ

OSNAŽENA MOGUĆNOST ZADIRANJA U PRIVATNOST GRAĐANA

KOMUNIKACIJE POD KONTROLOM

Omanja se javna bura digla u vezi s novim Nacrtom prijedloga Zakona o elektroničkim komunikacijama, odnosno u vezi s odredbama iz toga prijedloga, koje govore da će operateri u komunikacijskom sektoru ubuduće biti dužni najmanje šest mjeseci čuvati podatke o svim oblicima elektroničkog komuniciranja hrvatskih građana: stigle su, naime, ocjene da se radi o nedopustivom državnom udaru na građansku privatnost. Te su ocjene možda i točne, ali su nesumnjivo i odraz neupućenosti, jer već gotovo dvije godine u Zakonu o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske stoji operaterska obaveza da sve podatke o elektroničkim komunikacijama hrvatskih građana (telefonski razgovori, poruke s mobilnih telefona, elektronska pošta...) moraju čuvati godinu dana.

"Da, riječ je o stanovitoj koliziji između važećeg Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu i Nacrta prijedloga Zakona o elektroničkim komunikacijama", priznaje Dražen Breglec, državni tajnik u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture. "Mi smo se vodili direktivom Evropske Unije, u kojoj se kaže da se ti podaci trebaju čuvati najmanje šest mjeseci. Sad bismo trebali održati jedan sastanak i uskladiti rješenja, ali ne mislim da je taj vremenski rok ključna stvar u ovom zakonskom prijedlogu."

Naravno da nije: ključna je stvar, koja je zapisana u oba ova akta, da ravnatelji sigurnosno-obavještajnih agencija raspolažu mogućnošću da, mimo sudskog naloga, zatraže i promptno dobiju podatke o tome s kime je – ali ne i što – elektronski komunicirao građanin koji se učini sumnjivim tajnim službama. Ova mogućnost pritom nije ograničena ničim osim moralnošću špijunskih šefova koji se ne moraju truditi da svoj zahtjev opravdaju makar indicijama o kriminalnim ili terorističkim aktivnostima čovjeka čije odlazne telefonske pozive, poslane poruke i mailove kane analizirati. Riječ je o nesumnjivom zadiranju u privatnost, koje je podložno političkim i privatnim zloupotrebama i manipulacijama, ali protiv toga nitko nije dignuo odlučniji glas, jer je upućenost prvi preduvjet za kvalitetno i odgovorno javno djelovanje.

I. ĐIKIĆ

PRIPREMA SE TEREN ZA RASPRODAJU IMOVINE HOTELA KOLOČEP

ČEPUŠANJE KOLOČEPA

Velike igre sa sve izglednijim transferom iznimno vrijedne imovine Hotela Koločep čiji je vlasnik krajem 2005. godine postala neprofitna ustanova Otok znanja dobiva nove forme. Raskol između osnivača Otoka Željka Markote s jedne, te Siniše Grgića i Davora Lauca s druge strane, postao je očito nepremostiv. O tome svjedoči i sazivanje Izvanredne glavne skupštine dioničkog društva Hoteli Koločep čije je održavanje zakazano za 14. travnja.

Uz opoziv, odnosno smjenu dosadašnjeg člana Nadzornog odbora Hotela Koločep Željka Markote preostali stratezi Otoka znanja Grgić i Lauc i formalno pripremaju prijenos imovine vrijednih koločepskih hotela u tvrtku kćer.

Naime, u pripremljenim odlukama sazvane skupštine, objavljenima u Narodnim novinama, dioničari trebaju dati suglasnost Upravi za provođenje tzv. plana restrukturiranja Hotela Koločep, i to tako da se osnivaju društva "Otok znanja – turizam" i "Otok znanja – razvoj i zapošljavanje". Nakon toga slijedi i nova suglasnost kojim društvo Hoteli Koločep unosi u temeljni kapital tvrtke "Otok znanja – turizam" stvari i prava koje čine gospodarsku cjelinu, odnosno poduzeće čiji su nositelji Hoteli Koločep. Usput, temeljni kapital Hotela Koločep je oko 15 milijuna kuna, dok novoosnovana tvrtka "Otok znanja – turizam" u koju se "unose stvari i prava" Hotela Koločep ima temeljni kapital od svega 20 tisuća kuna.

Ostvaruje se, dakle, transfer vrijedne koločepske imovine, o čemu je Feral pisao, budući da je još u veljači osnovana tvrtka "Otok znanja – turizam" s identičnom djelatnošću kao i Hoteli Koločep. S tom tvrtkom i predstojećom skupštinom Grgić i Lauc uklanjaju i preostale prepreke za moguću rasprodaju nekretnina koje se prostiru na oko 38 tisuća metara četvornih na Kalamoti, što je lokalni naziv za Koločep, odnosno jedan od najočuvanijih Elafitskih otoka nedaleko Dubrovnika.

Iako su s poprilično čudnim zbivanjima u Hotelima Koločep upoznati i sudovi, Hrvatski fond za privatizaciju, Državno odvjetništvo... skupština tog dioničkog društva zakazana je kao da je na Kalamoti sve u najboljem redu. Nadležni državni organi s tim u vezi i dalje neobjašnjivo šute. To je voda na mlin onima koji drže da je Siniša Grgić iznimno dobro ušemljen sa samim vrhom HDZ-ove vlasti gdje se prave da se najnoviji privatizacijski skandal s Kalamotom događa otprilike na Kurilskim otocima, a ne u dubrovačkom arhipelagu.

L. BRAILO

HRVATSKI PORAZ PROTIV HYPO BANKE

TKO ZABORAVLJA MATEŠU I ŠKREBA?

Glavni akteri prodaje Slavonske banke Hypo-Alpe-Adria banci prije devet godina bili su tadašnji premijer Zlatko Mateša i guverner Hrvatske narodne banke Marko Škreb, no njih, začudo, u aktualnom pretresu štete od 60 milijuna eura koja je državi načinjena tim poslom, uglavnom nitko ne spominje. Matešina je Vlada zamislila krajem devedesetih godina prošlog stoljeća prodati sve banke koje je prethodno sanirala po posebnim zakonima, među ostalima i Slavonsku, a na sijelima u Predsjedničkim dvorima na kojima se Franju Tuđmana uvjeravalo da je prodaja saniranih banaka dobar potez, tu je ideju gorljivo branio guverner Škreb.

Osim toga, HNB je amenovao bilance Slavonske banke sačinjenu za «dobru udaju», koju je arbitražni sud u Londonu nedavno osporio i presudio pripadajuću odštetu Hypo banci u iznosu koji tek treba biti službeno verificiran, ali nije riječ o manje od 30 milijuna eura.

Feral je, pišući među prvima prije dvije godine o arbitraži između Hypa i RH u Londonu, točno prognozirao kako bi matematičko sravnjivanje računa između strana u sporu moglo završiti tako da će Hypu Hrvatska platiti preuzimanje Slavonske banke! To je svakako svjetski rariret, da se banka ili poduzeće očišćeno od dubioza proda tako da se kupcu još pritom plati.

Podsjetimo, državni je proračun na prodaji Slavonske banke uprihodio 13 milijuna i 700 tisuća tadašnjih njemačkih maraka, što je, doduše, Hypo u svim proteklim godinama već vratio natrag kroz dobit Slavonske. Ali, eto, sad je dobio i «zlatnu narukvicu» od najmanje 30 milijuna eura, što je bila odštetna osnovica pred Arbitražnim sudom u Londonu, što znači da je na ukupnom dobitku u ovom poslu s državom Hrvatskom od najmanje 25 milijuna eura.

Svaka čast državnoj administraciji koja je ovako odradila prodaju jedne strateški važne regionalne banke, vođena motivima koji baš nikoga u državnom aparatu ne zanimaju. Državno odvjetništvo bacilo se na ispitivanje okolnosti pod kojima je sastavljena bilanca Slavonske banke, što je i trebalo, ali zar Odvjetništvu nije čudno da se banka čija se aktiva već 2001. godine procjenjivala na dvije milijarde kuna prodala zalaganjem Mateše i Škreba za nekoliko milijuna eura? I to po ubrzanoj proceduri, istoj onakvoj po kojoj se ovih dana prekapa po uzrocima odštete Austrijancima s izgledima da koliko sutra sve prekrije zaborav.

V. MARJANOVIĆ