Tamara VISKOVIĆ: GLAZBA
26. ožujka, 2008.
DEVOTCHKA: "A MAD AND FAITHFUL TELLING"
PRAŠNJAVA AMERICANA
Sastavljena od bubnjara iz obitelji svirača polke, klasičnog
violinista, sviračice antiknih instrumenata iz orkestra koji nastupa pri
popularnim reinscenacijama bitki iz Građanskog rata, i pjevača romskog porijekla,
koji sam barata s više glazbala nego prosječni peteročlani pop-sastav, ova je četvorka
iz Colorada godinama sama objavljivala svoju neobičnu muziku, pošto za istu glazbena
industrija nije pokazivala interes. Na sreću, ekipa filma "Little Miss
Sunshine" angažirala ih je kao autore soundtracka. Neočekivani uspjeh toga
filma privukao je pažnju kritičara i na DeVotchKu, pa je bend u roku od
nekoliko mjeseci prošao put od anonimnih pratećih glazbenika Dite Von Teese, do ozbiljnog konkuriranja
za nagradu Grammy.
"A Mad and Faithful Telling" je njihov prvi album
za veliku izdavačku kuću. On je, ujedno, i prvi pokušaj da se njihova muzika
definira kao tržno prepoznatljiv proizvod. Tako je, zbog ruskog imena i par
trubačkih dionica, grupa naprečac povezana s pomodnim trendom fuziranja
tradicionalne balkanske i slavenske glazbe s rock-idiomima. To je nepravda kako
prema složenosti njihovog zvuka, tako i prema njegovom karakteru, potpuno
nespojivom s tom pastiš-scenom, kojom vladaju ili poluobrazovani konceptualisti
ili zabavljači koji se trse izgledati i zvučati kao da im nisu svi kromosomi na
broju (to je, čini se, ključno marketinško obilježje istočnih Evropljana).
DeVotchKa, pak, izvode strastvene, pažljivo komponirane pjesme u kojima "etnički
elementi" nisu egzibicionistički istureni u prvi plan. Oni su skriveni u
pjevačevom mariachi-vibratu, u skladnom inkorporiranju harmonike, buzukija i
kontrabasa u prašnjavu americanu, nepredvidljivim aranžmanima, inventivnim
izmjenama tempa i u obilju detalja. Kao i svaku dobru muziku, teško ju je
opisati samim svođenjem na sastavne elemente. Zvuči, recimo, kao da Calexico,
zajedno s nekoliko zalutalih članova slovačkog limenog orkestra, izvode
najdirljivije balade iz opusa Davida
Bowieja, na opustjelom meksičkom plesnjaku, u četiri sata ujutro, s čašom u
ruci i suzom u oku.
________________________________