* SLOVENSKI psihoanalitičar i filozof Slavoj Žižek kaže da Zapad zagovaranjem prava Tibetanaca zapravo samo brani vlastiti ideološki mit, kako bi kompenzirao ispraznost potrošačkog društva. “Iz Tibeta smo proizveli mitski entitet u koji projiciramo vlastite snove. Oni kojima je žao što nestaje tradicionalna tibetanska kultura zapravo žele da Tibetanci budu izvorno spiritualni umjesto nas, kako bismo mi mogli nastaviti živjeti u apsurdnoj potrošačkoj igri. Njih konkretni Tibetanci zapravo ne zanimaju", tvrdi Žižek.

"Tibetanski budizam odražava hedonističku duhovnost novog doba i pretvara se u dominantnu ideologiju, uz spretnu Dalaj Laminu propagandu", iznio je Žižek u razgovoru za ljubljanski dnevni list Dnevnik. Žižek navodi da su predodžbe kako je Kina okupirala Tibet i da zatire njegovu kulturu idealizirane slike s malo veze s realnošću jer je Tibet prije toga bio teološka država, a budističke hramove, po njegovim riječima rušili su u vrijeme Maove kulturne revolucije uglavnom sami Tibetanci.
 
Kineski strahovi od destabilizacije Tibeta nisu nimalo iracionalni jer se CIA još od sredine prošlog stoljeća sustavno miješala u poticanje protukineskih demonstracija, navodi Žižek.
 

* AMERIČKO geološko društvo objavilo je prva državna predviđanja potresa za Kaliforniju i izgledi nisu dobri. Studija otkriva da postoji čak 99,7 posto vjerojatnosti da potres magnitude 6,7 ili jači pogodi Kaliforniju do 2037. godine, dok vjerojatnost potresa magnitude 7,5 ili više iznosi 46 posto. Trogodišnju studiju naručio je Kalifornijski ured za potrese, javna agencija koju financiraju privatne tvrtke. Vjerojatnosti su proizašle iz modela koji u obzir uzima empirijske podatke iz prethodnih potresa, najnovije fizikalne podatke iz raznih izvora te precizne satelitske podatke o pomicanju na površini Zemlje. "To je najpotpunije predviđanje potresa ikada izrađeno za Kaliforniju", kaže Tom Jordan, direktor Centra za potrese južne Kalifornije.
 

* JEDAN od vodećih svjetskih arhitekata i dobitnik nagrade Pritzker, Talijan Renzo Piano potpisuje projekt novog sjedišta američkog dnevnog lista New York Timesa. Riječ je o neboderu visokom 200 metara s 52 kata koji je investitora koštao čak milijardu dolara u prvom većem projektu slavnog arhitekta u New Yorku. Unatoč zamjerkama nekih od vodećih njujorških kritičara arhitekture, zgrada, koju njezin projektant naziva "svojim izrazom ljubavi prema New Yorku", zasigurno će se naći na listi njujorških naj-građevina.
 
Renzo Piano se u projektiranju koncentrirao na sadržaj zgrade, odnosno kako omogućiti lagodan rad novinarima u novom prostoru. Sigurno da će uvjeti u toj redakciji biti više nego zadovoljavajući. Djelatnici New York Timesa moći će, naime, uživati u auditoriumu i čak dvama vrtovima u prizemlju i na krovu zgrade. Za svakog novinara predviđen je jedan boks koji omogućava nesmetan rad unutar redakcije, dok vodeći ljudi u tvrtki imaju urede u staklu. Srce redakcije čini tzv. newsroom povezan stepenicama u nekoliko katova. Unutrašnjost je koncipirana na način open spacea, a namještaj je, naravno, dizajnerski.
 
Jednostavnost u koncepciji unutrašnjosti reflektira se i u vanjštini nebodera kojom dominiraju čelik i staklo. Poseban naglasak, međutim, daje, kako ju Piano naziva, "koža" kojom je obložena građevina, odnosno sustav rebara koja obavijaju neboder filtrirajući svjetlost izvana.
 

* NAKON što je objavio deseti roman, “The Enchantress of Florence”, 60-godišnji književnik Salman Rushdie planira napisati knjigu za djecu kako bi održao obećanje koje je dao svom mlađem sinu Milanu. "Obećao sam svome mlađem sinu, koji će navršiti jedanaest godina, da ću napisati još jednu knjigu za mlađe čitatelje, zato što je nedavno pročitao 'Harun and the Sea of Stories' i jako mu se svidjela", kazao je Rushdie u nedavnom intervjuu za Reuters.
 
“No istovremeno Milan je vrlo svjestan činjenice da sam 'Harun' napisao za njegova starijeg brata, pa mi zato postavlja pitanje: 'Gdje je moja knjiga?', a na to nema drugog odgovora osim da bude napisana”, dodao je književnik. Rushdieju obično treba tri do pet godina da napiše knjigu, a osvrnuo se i na svoje godine: “Odjednom se počinjete pitati: 'Koliko mi je još preostalo?' A pitanje postaje iznimno važno kada shvatite da više niste besmrtni. Sa 25 godina mislite da možete sve i da imate puno vremena, a sada nema puno vremena. Na sreću, smatram da je jedna od stvari u kojoj postajem bolji kao pisac pažljiv odabir tema.”
 
Još jedna prednost starenja te fokusiranja misli, smatra Rushdie, jest lakše podnošenje kritike: “Uvijek je ljepše kada ljudi shvate i vole vaše djelo nego kada ga ne shvaćaju i ne vole. No dosegne se točka kada shvatite da je najvažnije koliko ste iza sebe ostavili dobrih godina u stvaralaštvu. Kada počnete postavljati ta pitanja, koja su zapravo pitanja o životu i smrti, onda ono što kritika o vama govori postaje u usporedbi s time beznačajno. Smatram da kada je netko mlad, da ga kritika zaista može pogoditi.”

________________________________

STRIP & KNJIŽEVNOST
MANGA SHAKESPEARE

Britanska izdavačka kuća Selfmadehero pronašla je revolucionarni način skidanja prašine s velikih klasičnih djela i poticanja mladih čitatelja da u ruke uzmu Hamleta, Romea i Juliju ili Richarda III. Taj izdavač je na Sajmu knjiga u Londonu od 14. do 16. travnja predstavio sedam naslova iz kolekcije Manga Shakespeare koji su doživjeli veliki uspjeh u Velikoj Britaniji i Aziji.

Manga je naziv za japanski strip, a pod kistom poznatih britanskih i japanskih umjetnika Shakespearovi likovi su poprimili tipična obilježja japanskog stripa: imaju velike blistave oči, sitne nosiće te su u crno-bijeloj tehnici. Svako je djelo skraćeno i ilustrirano u zasebnom stilu. Romeo i Julija u verziji Sonie Leong postaje moderna rock-drama u kojoj Capuletti i Montecchi postaju bande jakuza, japanskih mafijaša u modernom Tokiju.
 

Patrick Warren je ilustrirao Richarda III. smjestivši priču u srednjovjekovnu gotičku i mračnu Englesku. Ti albumi, koji spajaju tradiciju mange i najslavnija djela britanskog barda, već imaju svoju publiku, a neki nastavnici su ih čak uzeli kao pedagoški materijal.
 
Direktorica Selfmadehera Emma Halney objasnila je da su klasična djela mladima obično dosadna i da su oni željeli omogućiti toj publici da se zabave pri otkrivanju klasičnih djela. Dodala je da su Shakespeareova djela skraćena, ali vjerna originalnim tekstovima.

TKO JE ILUSTRATOR JEDNE OD NAJSTARIJIH KNJIGA O ŠAHU
LEONARDOVA “ŠAHOVSKA IGRA”?

Otkriće “izgubljenih” Da Vincijevih radova uobičajeno je kao i sama Mona Lisa, pa se sada i za 114 šahovskih problema tvrdi da su proizvod “superiorne inteligencije” baš poput Leonardove. Dugo se, naime, smatralo da je De Ludo Scachorum (Šahovska igra) iz 1500., jedna od najstarijih knjiga o šahu, odavno izgubljena, no 2006. je otkrivena u privatnoj biblioteci grofa Guglielma Coroninija, koji je umro 1990. godine. Knjigu je napisao franjevac Luca Pacioli, renesansni matematičar te Leonardov prijatelj i suradnik. Knjigu prati i 114 crveno-crnih dijagrama šahovskih problema.

Zaklada Coronini Cronberg je nakon otkrića knjige tražila od talijanskog arhitekta i kipara Franca Rocce da je prouči. Nakon nekoliko godina proučavanja, Rocca je zaključio da je temelj za ilustracije rad samog Leonarda da Vincija. Osim prijateljstva između dvojice muškaraca, Rocca kao dokaze ističe i kvalitetu crteža te njihovu uklopljenost u pravilo zlatnog reza. I dok je ova vijest izazvala pravo uzbuđenje u šahovskoj zajednici, neki su znanstvenici prilično skeptični.
 
Martin Kemp, ugledni stručnjak za Leonarda i profesor emeritus povijesti umjetnosti na Oxfordu, odbacuje Roccine zaključke kao nemoguće. "Nema nikakve šanse pod kapom nebeskom da bi to bili Leonardovi crteži", rekao je rezolutno. Veza između Paciolija i Leonarda je neupitna i dugo je fascinirala povjesničare umjetnosti i matematičare. Dvojica su se muškaraca srela u Milanu 1496. godine, a Leonardo je ilustrirao njegovu knjigu iz 1509. Divina Proportione, raspravu o matematici i razmjerima koja se bavi dužinama u zlatnom rezu. Godine 1499. Francuska je napala Milano, a Leonardo i Pacioli su pobjegli u Mantovu. Tijekom boravka u Mantovi Leonardo je napravio portret markize Isabelle d'Este, koja je voljela šah. De Ludo Scachorum je napisan u tom egzilu i posvećen je markizi i njezinom suprugu Francescu Gonzagi.
 
Kemp sumnja da je Leonardo autor ilustracija šahovskih problema iz knjige. "Iako je Leonardo bio jako zainteresiran za geometrijske igre", kaže, "u postojećim rukopisima nema ni spomena da bi igrao šah". "Nije nemoguće da ga je šah zanimao, ali je pitanje je li imao strpljenja sjediti šest sati i igrati ga", kaže Kemp.

SVEMIR
ANOMALIJA PIONEER

NASA-ine letjelice Pioneer 10 i Pioneer 11 lansirane su početkom 1970-ih i istraživale su vanjski Sunčev sustav. No, 1980. znanstvenici su primijetili da su letjelice neočekivano skrenule s pravca. Obje su sonde privučene prema Suncu malo više nego se očekivalo, a od lansiranja su skrenule s kursa za stotine tisuća kilometara. Objašnjenja za tzv. anomaliju Pioneer uključivala su tehničke probleme sa softverom koji prati letjelicu, pa čak i egzotične uzroke koji su tražili odbacivanje svih zakona gravitacije. Zadnja "presuda" govori da je osnovni dio anomalije, barem što se tiče Pioneera 11, u termalnim učincima. Tako, naime, tvrdi Slava Turyshev iz NASA-inog Laboratorija za mlaznu propulziju.

Turyshev i kolege su zadnje dvije godine analizirali telemetriju i podatke o položaju svemirskih letjelica sa stotina kolutova starih magnetskih vrpci i floppy diskova kako bi rekonstruirali misiju u više detalja nego ikada prije. Također su proučili i arhive s nacrtima za gradnju letjelica te su razgovarali sa znanstvenicima i inženjerima uključenima u misiju.
 
"To vam je kao CSI", kaže Turyshev. Obilje dostupnih podataka omogućilo im je gradnju detaljnog računalnog modela za Pioneer 11, što uključuje i termalni model koji pokazuje kako se toplina distribuira preko letjelice.
 
To je otkrilo da Pioneer 11 oslobađa toplinu u određenim smjerovima više nego u drugim. Nejednoliko toplinsko zračenje dovoljno je za skretanje svemirske letjelice s pravca i ono je odgovorno za 28 do 36 posto anomalija uočenih u trenutku kada je Pioneer 11 bio udaljen 3750 milijuna kilometara, ili 25 puta udaljenost između Zemlje i Sunca. Turyshev pretpostavlja da se tijekom misije promijenio i vanjski izgled letjelice, vjerojatno uslijed prašine koja udara u nju i ultraljubičastog zračenja Sunca. Zbog toga bi sonda mogla oslobađati više topline nego je projektirano. No, još se ne može sa sigurnošću tvrditi da su promjene u izgledu letjelice isključivi krivac za njezinu neočekivanu putanju. Turyshev kaže da će sada provesti testove s prašinom, a prve rezultate očekuje kroz pet mjeseci.