Hrvati žele da na nedjeljnim izborima u Srbiji pobijedi Srpska radikalna stranka haškog četnika Vojislava Šešelja i njegovog umjerenijeg namjesnika u zemlji Tomislava Nikolića. Ovakav zaključak nameće se željeznom (gvozdenom) logikom kada čovjek baci pogled na događaje u Hrvatskoj proteklog tjedna, od kojih će neki sigurno izazvati ljutu zlovolju u Srbiji i, kako rekosmo, napuhati jedra srpskim radikalima.

Na prvome mjestu to je divljački napad 30-ak pripadnika osječke Kohorte na skupštinu navijača Crvene zvezde u Boboti pored Vukovara, mahom djece, od kojih su neka završila i u bolnici. Drugo što sigurno neće ostati neprimijećeno u Srbiji je novo, tko zna koje po redu, skrnavljenje pravoslavne crkve u Šibeniku, koju su vječno nepoznati počinitelji opet išarali kao da je oglasna ploča ustaške mladeži.
 
Napokon, s one strane Dunava i Drine svakako se neće prečuti ni novi nastavci verbalnog šaketanja oko Jasenovca, koje je već otišlo dotle da nadbiskup Bozanić zahtijeva od Državnog odvjetništva da pokrene postupak protiv Ivana Fumića. Jest da je Fumić izlanuo poneku previše u Jasenovcu, to je konačno i sam priznao, ali da prvi čovjek crkvene vlasti dopušta sebi ono što ne bi smjeli ni prvi ljudi državne vlasti, to nije bez nekog vraga. Da vidimo kakvoga.
 
Bjelodano je da je Crkva nervozna. Shvatila je, iako se pravi da nije, da je izmijenjeno društveno okruženje tjera da konačno napusti stav ignoriranja Jasenovca, i sada joj samo još incidenti a la Fumić omogućavaju da se nastavi magareći tvrdoglaviti oko toga. No, nakon što se Fumić ispričao, i taj alibi joj je iskliznuo iz ruku i sada se grozničavo kopa dalje, tako da Živko Kustić u intervjuu Jutarnjem vadi iz tobolca zadnji argument, koji se očito čuva za ovakve stani-pani situacije.
 
Pa veli da se kardinal Bozanić neće pojaviti u Jasenovcu dok god se ne raskine s "partizanskom pa čak i četničkom" koncepcijom jasenovačke komemoracije, koja je godinama inzistirala na brojci od milijun srpskih žrtava. Ali, to se danas promijenilo, pokušava ga uprisebiti novinar, no ne da se naš zlatomisnik Živko nego, ponovno povlačeći za uši nesretnog Fumića, prodikuje da jasenovačka komemoracija i dalje ima "protukatolički prizvuk". Badava ti sve!
 
Ruku na srce, treba priznati da se Kustić u jednom dijelu ovog intervjua opoštenio kada je konstatirao da su ustaše zbog svojih zločina "u određenom smislu bezbožnici" (zašto "u određenom smislu"?!) i to je svakako korak u dobrome pravcu. Ali, ovo će ipak ostati korak u prazno dok god Crkva ne odgovori na jedino pitanje koje je ovdje stvarno važno, sve ostalo je luk i voda – zašto se crkveni vrh svake godine pojavljuje na Bleiburgu, a zaobilazi Jasenovac, kada svi znaju da je u blajburškom slučaju  danas i više mahnitog napuhavanja žrtava nego u jasenovačkom. Ajde, zašto?!
 
Nema drugog objašnjenja od onoga koje je ovih dana dao bosanski franjevac Petar Jeleč, koji veli da u crkvenom vrhu očito prevladava stav da su žrtve Bleiburga "naše" a Jasenovca "tuđe", pa kada čovjek to čuje, stekne živi dojam da bi Crkva najradije, kada bi se nekako moglo, premjestila Bleiburg u Hrvatsku, a Jasenovac deložirala u Srbiju. Tako bi Hrvatima napokon srce bilo na mjestu.
 
Nema veze što će to Srbima izgledati sasvim drukčije i što će zapaliti nove vatre militantnog srpsko-pravoslavnog nacionalizma, jer tko kaže da to nije ono što se u krajnjoj liniji i priželjkuje.

Marinko ČULIĆ