U SJEĆANJE: JADRAN ZLODRE GOBBO (1952.-2008.)

GOBBO ZVANI BLUES

Kako ćeš napisat da je umro Gobbo? Napiši, bogati, da san umra ka šta bi napisa da san i živija! – rekao bi Gobbo po svoju. I zapjevao kako se živi pa se i umire. Otprilike ovako: "Možda bi vam bolje bilo da niste tu..."

Jadran Zlodre Gobbo pjevao je blues kao da je Crnac i svirao usnjak kao da je Crnac. Jedino što nije brao pamuk kao Crnac, i to samo zato što bumbak ne raste u Splitu. Gobbo je sa svojim bandom "Otprilike ovako" učinio da u Splitu raste blues i taj band smo još kao klinci nazivali jednostavno blues-bandom. Svaka čast i Lovri i odličnim mlađim bluserima koji su došli poslije Gobba i družine, ali kad u Splitu kažeš blues-band znalo se da misliš samo na "Otprilike ovako". I znat će se i ubuduće, pa neka si blues-bandovi za koje nije dovoljno reći da su blues-band smišljaju imena.

Radije bi Gobbo sa svojim frendovima iz banda brao bumbak nego plastične lovorike, i to je bio glavni razlog što su te Zagrepčani i ostali fini svijet čudno gledali kada bi im pričao da si bio na koncertu blues-banda. Kojega blues-banda? A kako ti to misliš kojega, kokondrilo jedan?!

A čuli su, čuli su i u Zagrebu i još kojekuda za tu legendarnu splitsku grupu "Tak nekak" čiji članovi radije prodaju brokve i žarulje nego da prodaju svoju muziku. Gobbu i blues-bandu nije bilo do sklapanja poslova s diskografima, menadžerima i ostalom estradijom. Oni su sklapali pošten posao sa svojom publikom, po principu "Mi sviramo, a vi guštate!". Cijena tog posla jest da većina pjesama blues-banda nije završila ni na kakvom nosaču zvuka, da bidnome nosaču ne pati škina. Ali tko je makar jednom čuo Gobba kako pjeva, tome ne treba nikakav LP ili CD da bi se podsjetio. To se, dragi moji ljudi, ne zaboravlja, to "pusti sunce, mama, da me dobro suši, ja bit ću čist u crnoj duši..." To.

NARGIS

Znam da znate da je ciklon Nargis (u slobodnom prijevodu: Cvitko Narcis) brzinom od preko 200 kilometara na sat poharao Burmu. Znam da znate i to da se više ne kaže Burma nego Myanmar, jerbo tako hoće tamošnja vojna hunta. Znam, znam, znam, naravno da znam da znate da je poginulo više od 22 tisuće ljudi, a da se preko 40 tisuća smatra nestalima. I da je više od milijun ljudi ostalo bez krova nad glavom.

KAPALJKA

Znam da ni prije udara Nargisa niste imali iluzija o burmanskoj vojnoj hunti, ali vjerujem da vam nije baš lako dopirala do mozga vijest da su general-kreteni oklijevali s donošenjem teške odluke da humanitarna pomoć iz inozemstva bude pripuštena u zemlju. Garant ste čuli i to da se ta jedva pripuštena pomoć postradalima doprema na kapaljku, zbog čega je Francuska zatražila od Ujedinjenih naroda da se pozovu na obavezujuću klauzulu o odgovornosti za zaštitu civila, kako bi se unatoč očekivanom protivljenju vojne hunte i izmotavanjima pod floskulom "nedopustivosti kršenja nacionalnog suvereniteta" međunarodna humanitarna pomoć dostavljala izravno žrtvama.

VIZE

Znam da vam nije nepoznat ni interni dokument UN-a u kojemu se kaže da myanmarska vlada odugovlači s izdavanjem viza humanitarcima koji čekaju kako bi pomogli preživjelima, dok istodobno samo u Yangonu, najvećem burmanskom gradu, više od pet milijuna ljudi čeka u redovima za pitku vodu. Znam, čuli ste kako je hunta naposljetku pristala da primi pomoć, ali ne i humanitarce, pa se planetarna humanitarnost uplašila da myanmarska huntarija i huncutarija ne zamrači donirani novac. Čuli ste potom i izjavu portparola Europske komisije Amadeua Altafaja Tardija kako je "ključno da Ujedinjeni narodi budu krovna organizacija za koordinaciju i distribuciju humanitarnih operacija" i kako "vlasti u Myanmaru moraju surađivati: dati vize humanitarcima i pružiti im sva potrebna sredstva kako bi se pomoglo ljudima".

DOJAVA

Znam da vam nije promakla ni vijest iz Indije da je tamošnji Zavod za meteorologiju punih 48 sati prije nego što se ciklon Nargis obrušio na Burmu objavio upozorenje i proslijedio ga myanmarskim vlastima, ali hunta ko hunta, eto, nije smatrala za shodno da stanovništvo blagovremeno obavijesti o nadolazećoj opasnosti od mahnitog vjetra i plimnoga vala koji se mogao i morao očekivati.

OSOBA

E, znam i to da ste se, u čitavom tom užasu, gorko nasmijali kada ste čuli da je američki predsjednik George W. Bush kao odgovornu osobu za pomoć Myanmaru angažirao svoju suprugu Lauru. I znam na što ste pomislili kada ste čuli Bushovu poruku myanmarskoj hunti: "Dopustite Sjedinjenim Državama da dođu i pomognu ljudima!" Znam, znam: oprosti mu, Katrin, jer on ne zna što govori, kao što nije znao ni prije skoro pa tri godine.

A onda je on pomogao Burmi tako što je, uza svu pompu, potpisao ukaz kojim se najviše američko civilno odličje dodjeljuje burmanskoj opozicionarki i nobelovki Aung San Suu Kyi koju vojna hunta drži u kućnom pritvoru.

ŠEFICA

Znam, čuli ste kako se potom glasnula i odgovorna osoba žestokom kritikom myanmarske hunte koja još nije dopustila ulazak u zemlju američkim spasilačkim timovima, i koja nije na vrijeme upozorila pučanstvo na dolazak Nargisa, pa su Burmanci čuli da im se bliži katastrofa preko stranih medija poput Radija Free Asia i Voice of America... Pa ste, znam ja vas, pomislili kako je živa šteta što se Radio Free Asia u ljeto 2005. nije čuo u Louisiani i još ste u glavi vrtili onaj nevjerojatni dokumentarac Spikea Leeja "Kad brane popuste", pokušavajući se sjetiti je li i u New Orleansu bilo nekakve zajebancije s vizama...

ANALIZA

Znam, kako ne bih znao, da ste čuvši političke analitičare i njihova upozorenja da bi se "myanmarska hunta mogla naći u ozbiljnim problemima zbog lošeg odgovora na katastrofu, budući da sve svjetske agencije prenose nezadovoljstvo građana činjenicom da u ovoj situaciji vojska i policija reagiraju mnogo sporije nego kada je u rujnu prošle godine trebalo gušiti demokratske prosvjede", pokušavali u sjećanje prizvati raščlambe istijeh autora otprije trideset i tri mjeseca nakon kojih je – jedan kroz jedan – George W. Bush morao upasti u "ozbiljne probleme", ali eto pa nije...

KOHORTA

Znam ampak i to da ne znate kako sam ja slušajući vijesti o burmanskoj katastrofi hvatao sebe u mislima na Osijek. Pitate se, znam, kakve sad Osijek ima veze s Burmom... Nikakve, dragi čitatelji, nikakve. Jer Burmi se još kako-tako i može pomoći, ali gradu čiji gradonačelnik opravdava navijačko-razbijački pohod Kohorte na Bobotu u kojemu je stradala i jedanaestogodišnja djevojčica, e tome gradu – neka mi Drago Hedl oprosti ako griješim! - tome gradu, bojim se, pomoći nema pa nema.