INFORMBIRO
Predrag LUCIĆ
8. svibnja, 2008.
U SJEĆANJE: JADRAN
ZLODRE GOBBO (1952.-2008.)
GOBBO ZVANI BLUES
Kako ćeš napisat da je umro Gobbo? Napiši, bogati, da san umra
ka šta bi napisa da san i živija! – rekao bi Gobbo po svoju. I zapjevao kako se
živi pa se i umire. Otprilike ovako: "Možda bi vam bolje bilo da niste
tu..."
Jadran Zlodre Gobbo pjevao je blues kao da je Crnac i svirao
usnjak kao da je Crnac. Jedino što nije brao pamuk kao Crnac, i to samo zato
što bumbak ne raste u Splitu. Gobbo je sa svojim bandom "Otprilike ovako"
učinio da u Splitu raste blues i taj band smo još kao klinci nazivali
jednostavno blues-bandom. Svaka čast i Lovri i odličnim mlađim bluserima koji
su došli poslije Gobba i družine, ali kad u Splitu kažeš blues-band znalo se da
misliš samo na "Otprilike ovako". I znat će se i ubuduće, pa neka si
blues-bandovi za koje nije dovoljno reći da su blues-band smišljaju imena.
Radije bi Gobbo sa svojim frendovima iz banda brao bumbak
nego plastične lovorike, i to je bio glavni razlog što su te Zagrepčani i
ostali fini svijet čudno gledali kada bi im pričao da si bio na koncertu
blues-banda. Kojega blues-banda? A kako ti to misliš kojega, kokondrilo jedan?!
A čuli su, čuli su i u Zagrebu i još kojekuda za tu legendarnu
splitsku grupu "Tak nekak" čiji članovi radije prodaju brokve i
žarulje nego da prodaju svoju muziku. Gobbu i blues-bandu nije bilo do
sklapanja poslova s diskografima, menadžerima i ostalom estradijom. Oni su
sklapali pošten posao sa svojom publikom, po principu "Mi sviramo, a vi
guštate!". Cijena tog posla jest da većina pjesama blues-banda nije
završila ni na kakvom nosaču zvuka, da bidnome nosaču ne pati škina. Ali tko je
makar jednom čuo Gobba kako pjeva, tome ne treba nikakav LP ili CD da bi se
podsjetio. To se, dragi moji ljudi, ne zaboravlja, to "pusti sunce, mama,
da me dobro suši, ja bit ću čist u crnoj duši..." To.
NARGIS
Znam da znate da je ciklon Nargis (u slobodnom prijevodu:
Cvitko Narcis) brzinom od preko 200 kilometara na sat poharao Burmu. Znam da
znate i to da se više ne kaže Burma nego Myanmar, jerbo tako hoće tamošnja
vojna hunta. Znam, znam, znam, naravno da znam da znate da je poginulo više od
22 tisuće ljudi, a da se preko 40 tisuća smatra nestalima. I da je više od
milijun ljudi ostalo bez krova nad glavom.
KAPALJKA
Znam da ni prije udara Nargisa niste imali iluzija o burmanskoj
vojnoj hunti, ali vjerujem da vam nije baš lako dopirala do mozga vijest da su
general-kreteni oklijevali s donošenjem teške odluke da humanitarna pomoć iz
inozemstva bude pripuštena u zemlju. Garant ste čuli i to da se ta jedva
pripuštena pomoć postradalima doprema na kapaljku, zbog čega je Francuska
zatražila od Ujedinjenih naroda da se pozovu na obavezujuću klauzulu o
odgovornosti za zaštitu civila, kako bi se unatoč očekivanom protivljenju vojne
hunte i izmotavanjima pod floskulom "nedopustivosti kršenja nacionalnog suvereniteta"
međunarodna humanitarna pomoć dostavljala izravno žrtvama.
VIZE
Znam da vam nije nepoznat ni interni dokument UN-a u kojemu
se kaže da myanmarska vlada odugovlači s izdavanjem viza humanitarcima koji
čekaju kako bi pomogli preživjelima, dok istodobno samo u Yangonu, najvećem
burmanskom gradu, više od pet milijuna ljudi čeka u redovima za pitku vodu.
Znam, čuli ste kako je hunta naposljetku pristala da primi pomoć, ali ne i
humanitarce, pa se planetarna humanitarnost uplašila da myanmarska huntarija i
huncutarija ne zamrači donirani novac. Čuli ste potom i izjavu portparola
Europske komisije Amadeua Altafaja Tardija kako je "ključno da Ujedinjeni
narodi budu krovna organizacija za koordinaciju i distribuciju humanitarnih
operacija" i kako "vlasti u Myanmaru moraju surađivati: dati vize
humanitarcima i pružiti im sva potrebna sredstva kako bi se pomoglo
ljudima".
DOJAVA
Znam da vam nije promakla ni vijest iz Indije da je tamošnji
Zavod za meteorologiju punih 48 sati prije nego što se ciklon Nargis obrušio na
Burmu objavio upozorenje i proslijedio ga myanmarskim vlastima, ali hunta ko
hunta, eto, nije smatrala za shodno da stanovništvo blagovremeno obavijesti o nadolazećoj
opasnosti od mahnitog vjetra i plimnoga vala koji se mogao i morao očekivati.
OSOBA
E, znam i to da ste se, u čitavom tom užasu, gorko nasmijali
kada ste čuli da je američki predsjednik George W. Bush kao odgovornu osobu za
pomoć Myanmaru angažirao svoju suprugu Lauru. I znam na što ste pomislili kada
ste čuli Bushovu poruku myanmarskoj hunti: "Dopustite Sjedinjenim Državama
da dođu i pomognu ljudima!" Znam, znam: oprosti mu, Katrin, jer on ne zna
što govori, kao što nije znao ni prije skoro pa tri godine.
A onda je on pomogao Burmi tako što je, uza svu pompu, potpisao
ukaz kojim se najviše američko civilno odličje dodjeljuje burmanskoj
opozicionarki i nobelovki Aung San Suu Kyi koju vojna hunta drži u kućnom pritvoru.
ŠEFICA
Znam, čuli ste kako se potom glasnula i odgovorna osoba žestokom
kritikom myanmarske hunte koja još nije dopustila ulazak u zemlju američkim
spasilačkim timovima, i koja nije na
vrijeme upozorila pučanstvo na dolazak Nargisa, pa su Burmanci čuli da
im se bliži katastrofa preko stranih medija poput Radija Free Asia i Voice of
America... Pa ste, znam ja vas, pomislili kako je živa šteta što se Radio Free
Asia u ljeto 2005. nije čuo u Louisiani i još ste u glavi vrtili onaj
nevjerojatni dokumentarac Spikea Leeja "Kad brane popuste", pokušavajući
se sjetiti je li i u New Orleansu bilo nekakve zajebancije s vizama...
ANALIZA
Znam, kako ne bih znao, da ste čuvši političke analitičare i
njihova upozorenja da bi se "myanmarska hunta mogla naći u ozbiljnim
problemima zbog lošeg odgovora na katastrofu, budući da sve svjetske agencije
prenose nezadovoljstvo građana činjenicom da u ovoj situaciji vojska i policija
reagiraju mnogo sporije nego kada je u rujnu prošle godine trebalo gušiti
demokratske prosvjede", pokušavali u sjećanje prizvati raščlambe istijeh autora
otprije trideset i tri mjeseca nakon kojih je – jedan kroz jedan – George W.
Bush morao upasti u "ozbiljne probleme", ali eto pa nije...
KOHORTA
Znam ampak i to da ne znate kako sam ja slušajući vijesti o
burmanskoj katastrofi hvatao sebe u mislima na Osijek. Pitate se, znam, kakve
sad Osijek ima veze s Burmom... Nikakve, dragi čitatelji, nikakve. Jer Burmi se
još kako-tako i može pomoći, ali gradu čiji gradonačelnik opravdava
navijačko-razbijački pohod Kohorte na Bobotu u kojemu je stradala i jedanaestogodišnja
djevojčica, e tome gradu – neka mi Drago Hedl oprosti ako griješim! - tome
gradu, bojim se, pomoći nema pa nema.