Nema što: dobro se kocka vlastitom glavom. Kad god je dosad prijetio ostavkom ili tražio da se glasa o povjerenju njemu i Vladi, to mu je donijelo korist, a njegovim protivnicima štetu.

Ovo posljednje najbolje je osjetio HSLS, koji se prošle godine raspao na glasanju o povjerenju premijeru, a Budiša je morao otići nekoliko tjedana hladiti glavu i kemijati je li mu uopće pametno baviti se politikom.

Sada je Račan još jednom stavio glavu u sličan talon, najavivši da će dati ostavku ako doživi neuspjeh u sporu s Haagom oko Bobetka. Ostavku je ovaj put repetirao, sasvim je očito, prema dvjema stranama.

S jedne strane, opoziciji je poslao poruku da je Vlada pripremila javnost za određene ustupke Haagu, a ako ona ipak nastavi praviti probleme, on će se jednostavno izmaknuti i ostaviti njoj vrući krumpir odnosa s Tribunalom. Prijetnja je upalila. HDZ i HSLS odustali su od saborske rasprave o promjenama Ustavnog zakona o Haagu, tobože zato da ne prave teškoće Vladi u pravnom sporu s Haagom.

Na drugoj strani, premijerova prijetnja ostavkom bila je poruka onima u međunarodnoj zajednici da malo olabave oko Bobetka, u suprotnom on će spakirati kofere, a oni najbolje znaju mogu li naći dostojnu zamjenu za njega. Reklo bi se, barem na prvi pogled, da je i to imalo efekta, jer je zatim iz Haaga stigla vijest da je prihvaćena hrvatska zamolba za žalbu na Bobetkovu optužnicu.

No, Haag se pomaknuo na poziciju koja ne znači i povlačenje. Račan se morao javno obavezati da će prihvatiti svaki ishod žalbe, a to praktički znači da je odustao od svih razloga kojima se dosad opravdavalo što Bobetko još nije izručen.

Jedino čime se još može produžiti Bobetkov ostanak u Zagrebu jest njegovo loše zdravstveno stanje, ali i to u skladu s medicinskim standardima Haaga, a ne onima po kojima je “smrtno bolesni” Tuta poslije bio najbolji odbojkaš u Scheweningenu.

I tu je problem s Račanovim političkim maherstvom. Hrvatska ima dobre liječnike i odvjetnike, ali neke haaške optuženike liječe i brane najgori od njih, a premijer je odabrao da bude u društvu upravo takvih. Biti, pak, u politici ono što su Mišetić i Šale u odvjetništvu, to je, logično, u Evropskoj Uniji izazvalo napad mrzovolje, pa se na Račanovu bačenu rukavicu odgovorilo istom mjerom.

Pokrenut je ubrzani mehanizam sankcija, koji stvarno može dovesti do Račanova pada, jer sada premijerovi dojučerašnji evropski prijatelji na njegov ultimatum odgovaraju vlastitim. Dok god on sliči na populističkog poglavicu koji se više ne brine ni o Evropi ni o Hrvatskoj, nego samo o svome stranačkom plemenu, stvarno im više i nije potreban.

Marinko ČULIĆ