Poštovani prijatelji,
žao mi je što moram da ponovo reagujem na konstataciju koju smatram netačnom, a koja je objavljena u kolumni koju potpisuje gospodin Ivo Banac. Autor iznosi sledeću tvrdnju “...Holmes nastupa na kraju verbalnog linča što ga u Srbiji medijski zastupnici polovičnih reformi (tjednik Vreme, RTV B92) već nekoliko mjeseci vode protiv Sonje Biserko, Nataše Kandić, Petra Lukovića, Srđe Popovića, Latinke Perović i drugih prvaka najdoslednijeg otpora velikosrpskom nacionalizmu...”
Obaveštavam autora kolumne i čitaoce Ferala da B92 nikada nije učestvovao ni u jednom verbalnom linču. Takođe ne učestvuje ni u linču koji navodi gospodin Banac u ovom citatu. Ovakvim neodmerenim izjavama nanosi se velika šteta ugledu B92. A o odnosu B92 prema nekim od pobrojanih možete se uveriti u transkriptu intervjua Petra Lukovića emitovanog na B92, 5. 10. ove godine. Transkript se nalazi na sledećoj Internet adresi: http://www.b92.net/radio/emisije/pescanik.php?lang=srpski&nav_id=72444&yyyy=2002&mm=10
O tome da li je B92 “zastupnik polovičnih reformi” neozbiljno je diskutovati na ovaj način.

-- Veran Matić, glavni i odgovorni urednik B92 RTV

“PROMIJENJENA TEMA PRVE LATINICE
AMNESIA LATINA
18. listopada, 2002.

Molim vas da u sljedećem broju Vašeg lista objavite priloženi tekst kao odgovor na tekst g. Latina u prošlom broju.
U svom tekstu u posljednjem broju Ferala g. Denis Latin opovrgava tvrdnju novinara da je “na prijedlog programskog vijeća kuće... odustao od svoje zamisli da sezonu otvori (dokumentarnim filmom, op. a.) ‘Paviljon 22’”.
U nastavku teksta g. Latin tvrdi da je “unutar autorskog tima emisije” donesena odluka da se film uopće ne emitira jer “u njemu nisu dokumentirani zločini o kojima film ima ambiciju govoriti”.
Poštujući doprinos g. Latina demokratizaciji hrvatskog medijskog prostora, imajući razumijevanja za osjetljivi politički trenutak i ne želeći se ni na koji način miješati u autonomne odluke redakcije Latinice, moram ipak reći da me ova tvrdnja i njeno obrazloženje čude. I to zbog sljedećih razloga:
1. VHS-kasetu s filmom predao sam redakciji početkom ljeta, a početkom rujna dva puta su me nazvale suradnice g. Latina kako bi mi saopćile da će ovogodišnja sezona Latinice započeti filmom “Paviljon 22”. Čak su od mene zatražile i profesionalnu kasetu, što se u pravilu radi samo pred snimanje emisije.
2. Iz toga je očito da je postojala odluka da se film odista i emitira, a u profesionalnom okruženju do toga ne može doći bez prethodnog pregleda kasete. Kako i zašto je došlo do promjene te odluke, zna samo redakcija Latinice.
3. Moram reći da mi nije posve jasno što znači rečenica da “nisu dokumentirani zločini o kojima film ima ambiciju govoriti”. U filmu se govori o događajima na Zagrebačkom velesajmu 1991., kada su neki pripadnici pričuvne policije protuzakonito privodili građane (poglavito srpske nacionalnosti), tamo ih zadržavali, ispitivali, u nekim slučajevima ih mučili te odvodili u Pakračku Poljanu.
4. Da su se ti događaji doista zbili, u filmu izravno potvrđuju Josip Manolić, Josip Boljkovac, Živko Juzbašić, Tihomir Rubeša – sve visoko pozicionirani dužnosnici tadašnje vlade i sudstva kao i sudionici tih događaja Miro Bajramović i Stjepan Spajić.
O događajima na Velesajmu dosta se govori i u zapisnicima prvog suđenja za zločine u Pakračkoj Poljani koji su također citirani u filmu.
5. Što se tiče filmskih snimaka iz 1991., g. Latin vjerojatno bolje od mene zna zbog čega HTV nije registrirao te kao ni mnoge druge događaje iz tog vremena.
6. Razgovarajući s (malobrojnim) preživjelim žrtvama ili obiteljima stradalih, shvatio sam da ih ogroman strah sprječava da bilo kako izađu u javnost. Moram reći da ih, s obzirom na stanje u zemlji, razumijem.
7. Nadam se da sam u krivu kada me ovakav razvoj događaja podsjeća na situaciju oko filma “Oluja nad Krajinom”, kada su neki ljudi s HTV-a sudjelovali u stvaranju javne atmosfere protiv filma kako bi ih se na kraju moralo “prisiliti” da se film emitira.

-- Nenad Puhovski, prof., redatelj filma “Paviljon 22

“KREDITI & BANDITI
FOND JE ČIST!
18. listopada, 2002.

Nakon što je saborskim zastupnicima objasnio zašto neće od njega dobiti imena dobitnika menadžerskih kredita, guverner HNB-a dr. Željko Rohatinski kazao je kako ta imena zna Hrvatski fond za privatizaciju.
Ta guvernerova informacija nije točna. Naime, HFP nema imena ljudi koji su menadžerskim kreditima kupovali poduzeća u pretvorbi.
U arhivi Hrvatskoga fonda za privatizaciju nema materijala, izvješća ili bilo čega sličnoga vezanog za menadžerske kredite, što bi bilo rađeno za potrebe Sabora ili kojega drugog državnog tijela.
Fond NIJE ODOBRAVAO menadžerske kredite, nego su to činile banke.
HFP je, temeljem sklopljenih ugovora o prodaji dionica/udjela primao uplate prijenosom deviznih sredstava od strane banaka (stara štednja) za veći broj ugovora. Iz tih se uplata, međutim, ne može razlučiti je li riječ o uplatama koje su posljedica menadžerskih ugovora ili pak o sredstvima fizičkih osoba deponiranim u bankama, jer banke o tomu ne žele izvještavati Fond.
Tek nakon pravomoćnih sudskih presuda Fond dobiva saznanja o tomu da je neki ugovor "menadžerski" i postaje stranka u postupku, jer, sukladno odredbama članka 6, stavka 2 Zakona o ništavosti određenih vrsta ugovora o osiguranju i ugovora o kreditu (NN br. 9/94), ponovno postaje vlasnik dionica i obveznik je povrata sredstava plaćenih za kupljene dionice do iznosa odobrenog kredita.
HFP ne vodi evidenciju o izvorima novca za dionice, nego o plaćanju kupljenih dionica.
HFP ima podatke o svim ugovorima koji su dosad, temeljem pravomoćnih sudskih presuda, postali ništavi.
Naime, godine 1994. donesen je Zakon o ništavosti određenih vrsta ugovora o osiguranju i ugovoru o kreditu, koji definira odnose između banke kao davatelja kredita za kupnju dionica i fizičke osobe kao korisnika kredita koji je korišten za kupnju dionica. Odredbe Zakona ne odnose se na ugovore o kupnji dionica sklopljene između Hrvatskoga fonda za privatizaciju i kupaca dionica, jer je intencija zakonodavca bila da se Zakon odnosi i primjenjuje samo na ugovore sklopljene između banaka i fizičkih osoba korisnika kredita, na osnovi iskupljene stare devizne štednje ili na osnovi zaloga upisanih dionica, a protivno uvjetima utvrđenima u Zakonu o ništavosti određenih vrsta ugovora o osiguranju i ugovora o kreditu, što proizlazi iz pravomoćnih presuda općinskih sudova, kojima se utvrđuje ništavost ugovora o kreditu, a da pritom tim presudama nisu obuhvaćeni ugovori o kupnji dionica sklopljeni između HFP-a i kupaca dionica.
Dakle, HFP nije odobravao kredite, pa nema imena korisnika. Stranke koje imaju aktivnu legitimaciju za postupke predviđene ovim Zakonom jesu Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, banke koje su odobravale kredite i korisnici kredita. Ništavost sklopljenih ugovora utvrđuje sud, temeljem tužbe Državnog odvjetništva.
Nadamo se da smo pojasnili položaj Fonda u postupku dodjele menadžerskih kredita i da ćete razumjeti da podatke valja tražiti od poslovnih banaka koje su kredite i davale, a koje su u to vrijeme bile u državnome vlasništvu.
S poštovanjem,

-- Mare Bulić-Mrkobrad, glasnogovornica HFP-a