U ovih nekoliko godina koliko je na čelu Ustavnog suda ponašao se neprimjetno, poput ptice selice koja je, kada joj je došlo vrijeme, odletjela u Afriku i više se nije vratila.

Dobro, to je malo pretjerana paralela. Nije odletio u Afriku, jer to sokolovi zapravo i ne rade, ali je zato savio gnijezdo u tako visokoj krošnji da ga se jedva viđalo. Otprilike toliko ga se i čulo.

Doduše, takav je pomalo oduvijek bio, a ako je katkad i obnašao nekoliko važnih funkcija, i tad se neodoljivo nametao dojam da sve služe ponajprije tome da mu se što teže uđe u trag. Ovome je, barem na prvi pogled, trebao doći kraj kad je izabran za čelnog čovjeka Ustavnog suda, koji se kolokvijalno zove i četvrtom vlasti.

Ali, vraga. Tek je tu, zakukuljen kao kapucin, postao nevidljiv, valjda zadovoljan što ga nitko ne može pitati kako je dospio na to mjesto i čime je zaslužio tu čast.

A onda mu se život naglo zakomplicirao kada je Vlada zatražila od Ustavnog suda ocjenu ustavnosti optužnice protiv Bobetka. Srce mu je zbog toga sigurno spuznulo u pete, jer je znao da novi vlastodržac traži isto ono što je od njega dobivao stari.

Srećom, iz Banskih dvora su poslije revidirali narudžbu i, umjesto pravorijeka, zatražili samo neobavezno mišljenje o slučaju Bobetko. To im je ovog tjedna i isporučeno. Ustavni sud je ocijenio da su vojne akcije Hrvatske vojske bile u skladu s Ustavom, ali – dovitljivo je ubačeno – i s još nečim.

Tim akcijama HV je na okupirana područja uvodio i međunarodni pravni poredak, a za njega se Ustavni sud proglasio nenadležnim, jer je on u ingerenciji međunarodnih tijela, u ovom slučaju Haaga.

Iz Vlade su ipak pozdravili (Mikuličić) ovakvo mišljenje, hvatajući se očito njegova prvog dijela. Pohvale su međutim stigle i od glasnogovornice Haaškoga tribunala Florence Hartmann, što je u ovom slučaju mnogo važnije, a njoj se očito više svidio drugi dio.

Pritom najviše golica to što je Ustavni sud odluku donio jednoglasno, što znači da su i dvije nacionalističke korjenike, Milan Vuković i Vice Vukojević, te još poneka korjeničica, glasali u skladu sa željama Tribunala, onog istog kojeg dosad nisu mogli vidjeti ni nacrtanog, nego samo precrtanog.

Tko ili što je presudilo? Pisac ove rubrike tipuje na Sokola, a evo i zašto. On je svojedobno bio od Tuđmana zaduženi kreator “zakonodavstva” tzv. Herceg-Bosne, što se lako može utužiti kao podrivanje pravnog poretka BiH.

A taj ima dovoljno klikera da shvati kako ne bi bilo baš pametno da se tome priklama još i podrivanje međunarodnoga pravnog poretka.

Marinko ČULIĆ