MUZEJ KULTURE, BASEL: IZLOŽBA O PET STOLJEĆA POVIJESTI ČOKOLADE
HRANA BOGOVA
Darko VUKOREPA
30. siječnja, 2003.
Na adresi Augustinergasse 2 u Baselu, na obali Rajne, nalazi se Muzej kulture, u kojemu je ovih dana postavljena nevelika, ali doslovce neodoljiva izložba: riječ je o postavu pod nazivom "Schoggi. Kunst der Verführung" (Čokolada: umjetnost zavođenja), koja posjetitelje poziva na putovanje kroz 500 godina kulturne povijesti čokolade i njezinih brojnih slasnih izvedenica.
Izložba, na koju ulazite s ulaznicom uz koju idu i dvije male švicarske čokolade, podsjeća da je Kristofor Kolumbo prije ravno 500 godina, 1502., prilikom svojega četvrtog putovanja na otok Guanaju, postao prvi Europljanin koji je upoznao kakaovac, odnosno čokoladu; često se zaboravlja da su nam, poput kakaa i čokolade, iz Novoga svijeta - ponajprije iz Meksika, Gvatemale, Belizea i Hondurasa - došli i kukuruz, grah, krumpir, rajčice, bundeva i duhan. Činjenica da su čari kakaovca, to jest čokolade, oko 600. godine prvi otkrili drevni narodi Srednje Amerike - Tolteci, Asteci i Maje, davši tom, za njih doslovce božanskom napitku naziv xocolatl, nagnala je glasovitoga švedskog botaničara Carla von Linnéa da 1753. kakaovcu podari botanički latinski naziv Theobroma cacao, što će u prijevodu reći - "hrana bogova".
Na izložbi posebnu pozornost plijene dva prastara stroja za pravljenje čokolade, koji, dapače, obavljaju svoju prvotnu misiju, pa valja paziti da u napadu čokoladne pohlepe smjesu Tobleronea ili Lindta ne liznemo i prije no što bude gotova ili da pritom, ne daj bože, ne nastrada koji prst ili ruka. Iznimno simpatična baselska storija o "čokoladnom zavođenju" uključuje i zanimljive plakate s kraja 19. i iz prve polovice 20. stoljeća, koji, čini se, puno bolje negoli današnje reklame dočaravaju slasne čari neodoljive "hrane bogova".