Informbiro



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits

Word Trade

Kultivator

Glazba

Knjige

Film

Guštaonica

Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
31. siječnja, 2003.

01 / Informbiro
INFORMBIRO
Predrag LUCIĆ: INFORMBIRO
31. siječnja, 2003.

STANJE

Govoreći američkoj naciji o njojzinu joj stanju, predsjednik je George W. Bush o stanju stvari na ovome svijetu kazao i više nego što mu je pošlo za jezikom. A stanje stvari je takvo da predsjednik jedne jedine od dvjestotinjak članica Organizacije Ujedinjenih Naroda može onako usput, u obraćanju vlastitoj naciji, sazvati sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a. Sjednica je zakazana za srijedu, 5. veljače, a Sjedinjene će Države toga dana Vijeću sigurnosti predočiti podatke što su ih o iračkom oružju za masovno uništavanje prikupili američki obavještajci. I sada, eto, gledamo kako ona utegnuta i ne baš ratoborna čeljad, koju nam mediji prodaju pod ozbiljne i razborite ljude, razdragano plješće ovoj nenadanoj milosti koju će američki žbirovođe nabiti na nos ostatku svijeta.

IZVJEŠTAJ

Sjednica Vijeća sigurnosti na East Riveru, sazvana s puno manje etikecije negoli molitveni zajutrak u Bijeloj kući, bit će još jedan formalni dokaz da je slanje UN-ovih inspektora za oružje u Irak bilo izlišno. Hans Blix i Mohammad al-Baradei sročili su i predali svoje izvještaje koje nitko neće čitati, jer je već unaprijed kazano da u njima zapravo nema ničega. Šefovi UN-ovih inspekcija kenjkaju kako su iračke vlasti s njima surađivale tek onako, posve pasivno, kako nisu uspjeli doći do flagrantnog i bombastičnog dokaza, te kako im treba još puno, puno vremena da nešto pronađu. Jer u Iraku je, kao u međunarodno priznatoj članici Osovine Zla, sumnjivo sve i više od svega, tim prije što dosad nije pronađeno ništa.

PLAYNATION

Dok je East River pokunjen u svome činovničkom svakodnevlju, Capitol nam je Hill razdragan. George W. Bush grmi, kongresmeni ga tapšu po junačkim ramenima, jer, eto, bliži se dan kada će marincima u Perzijskom zaljevu javiti neka izvole sjahati s PlayStationa i neka se prihvate pravih ratnih igara. "Saddam se ne razoružava..." - galamio je vođa PlayNationa - "... ali ako to ne učini u skorom vremenskom roku, mi ćemo povesti koaliciju koja će ga razoružati... To će se razoružanje dogoditi sa ili bez podrške Ujedinjenih Naroda..." Eto toliko od Georgea W. Busha i toliko o važnosti izvanredne sjednice Vijeća sigurnosti u srijedu, 5. veljače.

ABECEDA

A zasjedanjem Ujedinjenih Naroda u Ženevi na kojemu će se pregovarati o razoružanju u svijetu, a koje će potrajati od 12. svibnja do 27. lipnja, trebao bi predsjedati - Irak. Prema pravilima UN-a, članice se na mjestu predsjedavajuće zemlje izmjenjuju po abecednom redu i taj red, eto, sada dolazi na Irak i na Iran kao supredsjedajuću zemlju. Naravno, ukoliko George W. Bush u međuvremenu ne predloži, a Kofi Annan skrušeno ne prihvati hitnu promjenu alfabeta.

IRAKEZI

"Iračani, vaš neprijatelj nije u okruženju Iraka, nego na njegovu čelu. Pred nama Amerikancima su odsudni dani i mi smo vas, Iračani, spremni osloboditi!" - skoro se pa u očinji vid zaklinjao George W. Bush na Capitol Hillu, dok je istodobno preko 50 tisuća Iračana koji žive u Sjedinjenim Državama bilo izloženo posebnom tretmanu od strane agenata FBI-ja. Taj posebni tretman uključuje nenajavljene posjete u domovima, školama, bogomoljama, na radnim mjestima i svagdje gdje bi se mogao pronaći neki Irakez kojega se potom podvrgne ispitivanju: te radiš li za Saddama, te jesi li siguran da ne radiš za Saddama, te poznaješ li nekoga tko radi za Saddama, te kako možeš tako samouvjereno tvrditi da ne poznaješ nikoga tko radi za Saddama... U sljedećih nekoliko mjeseci FBI će potražiti još 250 tisuća ispitanika iračkoga podrijetla i postaviti im ista ili slična pitanja.

LIKKUD

Izraelski su parlamentarni izbori završeni trijumfom Likkuda predvođenog dosadašnjim premijerom Arielom Sharonom. Toj desničarskoj i militantnoj stranci pripalo je dvostruko više mjesta u Knessetu nego što ih je zauzela u prethodnom mandatu. Unatoč tome, Sharon ne može sam formirati novu vladu, pa je najavio da će koalirati sa svim strankama koje su se spremne okupiti oko onoga što se naziva nacionalnim jedinstvom. Laburisti, koji su prevođeni novim liderom Amramom Mitznom, doživjeli izborni fijasko, već su odbili Sharonovu ponudu, dok je vođa centrističke partije Shinui, inače otpravnik izraelskih poslova na Balkanu Yosef Lapid, kazao kako je njegov ulazak u vladu moguć samo u slučaju koalicije laburista i likkudovaca, te ukoliko u nju ne budu pozvane religijske stranke. Sharonu preostaju dvije mogućnosti: koalicija sa strankama desnice još ekstremnije od Likkuda ili raspisivanje novih izbora.

A kako to već biva na Bliskome istoku, dok su Izraelci brojili glasove, Palestinci su oplakivali svoje mrtve. U brutalnom napadu izraelske vojske na Gazu u samo predvečerje izbora, poginulo je najmanje 12 Palestinaca, dok je ozlijeđenih bilo preko 60. Cinici kažu da je krvoproliće u Gazi predstavljalo krunu Likkudove predizborne kampanje.

HRAM

Suwanna Konying, poznata tajlandska glumica, izjavila je da Angkor Wat - hram što ga Kambodžanci smatraju svojim nacionalnim svetištem - pripada Tajlandu i umalo izazvala rat. Pravi i pravcati. Nakon glumičine izjave, razjarene su narodne mase u kambodžanskom glavnom gradu Phnom Penhu zapalile zgradu tajlandskoga veleposlanstva. Na to je tajlandski premijer zaprijetio da će udariti vojskom na Kambodžu, ako tamošnje vlasti u roku od sat vremena ne smire stanje pred buktinjom od ambasade. Na scenu je stupila kambodžanska vojna policija i pucnjevima u zrak rastjerala vatrene domoljube. Za sada nema naznaka da bi Suwanna Konying u skorije vrijeme mogla sudjelovati u kakvoj tajlandsko-kambodžanskoj kazališnoj koprodukciji.

ODŠTETA

Hrvatski je predsjednik Stjepan Mesić u banjalučkim Nezavisnim novinama izjavio da će Hrvatska od SR Jugoslavije zatražiti ratnu odštetu u iznosu od nekih 15 milijardi eura. Nekoliko dana nakon Mesića, u istom se listu oglasio i srpski premijer Zoran Đinđić, kazavši kako ratne reparacije u iznosu deset puta većemu od onoga što ga je naveo hrvatski predsjednik treba platiti - Hrvatska Srbiji. Đinđić je bubnutu cifru obrazložio time što je "hrvatska vlast 200 hiljada ljudi iz istočne i zapadne Slavonije, ni krivih ni dužnih, MiG-ovima i mitraljezima isterala iz njihovih kuća", a dometnuo je da bi Beograd mogao zatražiti i odštetu za imovinu svojih državljana koji su "pošteno pravili kuće na hrvatskom primorju, a bez te su imovine ostali na vandalski način".

Đinđiću je otpovrnuo Mesić, kazavši da "Hrvatska, prije svega, nikoga nije protjerala, a svim hrvatskim građanima kojima su u ratu srušene kuće, one će biti obnovljene, što znači da Hrvatska svojim građanima već nadoknađuje štetu učinjenu za vrijeme rata". Mesić je ipak pokazao spremnost da razgovara o ratnoj odšteti koju bi Hrvatska platila istočnome susjedu, i to "ako se dokaže da je Hrvatska u Srbiji srušila barem jednu kuću". Mesić očito nije računao s tim da je Srbija rastezljiv pojam i da ona u nekim glavama seže do Karlobaga, Karlovca i Virovitice. Bit će stoga zanimljivo sačekati novi Đinđićev odgovor. Možda se čovjek opet izlane, pa zatraži odštetu za bužanje razarača "Split", za uništene tenkove na Trpinjskoj cesti...

NOVINE

Kao da nije bilo dovoljno to što je ministrica obrane Željka Antunović u boj protiv novinara pozvala Državno odvjetništvo, na hrvatske se žurnaliste okomio i uvodničar Glasa Koncila. Nepotpisani je turbokaptolik upozorio svoje čitateljstvo da se u praćenju političkih događanja ne oslanjaju na "hrvatska sredstva društvenog priopćavanja", jerbo su ona "često upregnuta u političke interese pojedinih skupina", te su zbog toga "neobjektivna, pristrana i propagandistička". Što će valjda reći da je u hrvatskom medijskom prostoru jedino objektivno, nepristrano i nepropagandističko sredstvo društvenoga priopćavanja - Glas Koncila.

PISMA

Prošloga su tjedna zemljom Hrvatskom kružila i raznorazna pisma, zbog kojih je na svoje tanane živce najčešće ispaljivala ministrica obrane. Željku Antunović je najprije razgnjevilo pismo umirovljenoga generala Josipa Štimca saborskome Odboru za nacionalnu sigurnost u kojemu se stanje u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu opisuje manje idealnim no što ga se vidi iz zgrade Ministarstva obrane. Potom je u Globusu osvanulo tobože privatno pismo što ga je glavni tajnik NATO-a George Robertson uputio hrvatskome premijeru Ivici Račanu. Što to Robertson ima privatno poručiti Račanu? Da je nepažnjom poflekao kravatu koju mu je naš premijer poklonio prigodom posljednjega susreta? Da ga muče kurje oči? Da ima problema sa žgaravicom? Neeeeeeeee... Robertson Račanu privatno poručuje da je Hrvatska vojska glomazna i neefikasna, da ne zna što nam je gore: zrakoplovstvo ili mornarica, da smo, takvi kakvi jesmo, sve dalje od NATO-a... E, budući su ove privatne poruke procurile u javnost, neimenovani je dužnosnik NATO-a izjavio kako je njegova firma nesretna i razočarana. A ni Željka se Antunović ne osjeća ništa bolje.

________________________________
Copyright © 1993 - 2024. Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA