Vladimir MATIJANIĆ: PICAŠKANDAL

Surađivali: Goran BORKOVIĆ, Luko BRAILO, Ivica ĐIKIĆ, Hrvoje PRNJAK, Vladimir URUKALO

DRŽAVNI MEDIJI POKROVITELJI THOMPSONU

U svakom normalnom društvu podrazumijeva se da humanitarne koncerte ne treba gledati kroz oštru kritičarsku prizmu visokih standarda bilo koje vrste. No, ako je u pitanju koncert Marka Perkovića Thompsona, na čijim se koncertima publika inače zagrijava eksplicitno ustašoidnom napjevima poput “ubij Srbina”, onda ipak treba.

Zato je, unatoč humanitarnoj svrsi koncerta koji će Thompson održati 6. veljače na splitskim Gripama (prihod od prodaje ulaznica namijenjen je Centru za onkologiju KB Split), u najmanju ruku neobično da je službeni pokrovitelj još jednog Thompsonovog fraziranja o religioznosti, domoljublju i politici – Slobodna Dalmacija, nekoć ugledni splitski dnevni list, danas u državnom vlasništvu. Ili u Slobodnoj misle da “viši cilj” – u ovom slučaju humanitarni – opravdava promicanje poruka poput “baci bombu, goni bandu”; “antikristi i masoni, komunisti ovi, oni, šire sotonske fraze da nas poraze”, “loša bila četrdesetpeta” i sl. A napomenemo li da je na listi pokrovitelja i državni Hrvatski radio – Radio Split, apsurd postaje potpun.

HRVATSKI RAČUN

Dođete li u zadarsku ugostiteljsko-trgovačku radnju Mrkva, smještenu na uglu Puta Nina i Puta Bokanjca, nemojte se iznenaditi ako na računu, tik ispod ispisa cijene, na mjestu gdje neki trgovci upisuju fraze tipa “Hvala, dođite opet”, pročitate – “Hvala Hrvatima”.

Za državotvorno osviještene čitatelje žrtvovat ćemo samo koji redak: zar ne biste bili ogorčeni da, recimo, živite u Njemačkoj i tamo na računu za koji ste izbrojili i posljednji euro pročitate: “Hvala Nijemcima.” Ne bi vam smetalo?

Nećemo sada o Ustavu RH i ostalim dokumentima koji u Hrvatskoj najčešće služe tek kao pokriće pred međunarodnom zajednicom, nego ćemo o tome da je u Hrvatskoj već duže vrijeme jedini skandal upravo to što ovakvi ispadi u pravilu ostaju bez reakcija.

KOLJAČKI GRAFIT NA DJEČJEM VRTIĆU

Najnoviji tragovi moderne hrvatske pismenosti otkriveni su koncem prošloga tjedna na zgradi dječjeg vrtića u Jarnovićevoj ulici u zagrebačkom naselju Prečko: velikim slovima i malom pameću nepoznati je autor s početka 21. stoljeća na zidu napisao - JEBEŠ PAKT, HOČEMO RAT! KOLJI SLOVENCE! Otkriće najfriškijih dokaza hrvatske pismenosti na zidu jednog dječjeg vrtića prilično je važna stvar: ono svjedoči o pojavi novog - tzv. slovenskog - pravca u suvremenoj koljačkoj književnosti. A svjedoči i o tome da naši nepismeni pisci grafita i kad hoče nešto reči to, jednostavno, ne znaju.

Djeca, inače, i dalje uredno ulaze u vrtić i iz njega izlaze, a roditelji ne prosvjeduju što nitko ne briše pozive na klanje. Suprotna bi se situacija, vjerojatno, dogodila da je kakav divljak na dječjem vrtiću napisao - LJUBI SLOVENCE!

DUBROVAČKA VILLA PROPUH

Ljetos otvorenom prvom dubrovačkom boutique-hotelu s pet zvjezdica The Pucić Palace (ex Dubravka), smještenom nadomak Gundulićevoj poljani, za koji se bučno najavljivalo da će ostvarivati sjajan promet, ne ide baš najbolje. Je li tome osnovni razlog što cijena boravka u jednokrevetnoj sobi košta 285 eura, a takvih je gostiju u Dubrovniku tijekom cijele godine ipak premalo da bi se opravdala ulaganja od osam i pol milijuna eura, nije poznato, pa je zbog slabog posjeta, The Pucić Palace stekao naziv Villa Propuh.

Uz to, sve glasnije su i priče o nezadovoljstvu uposlenika upravljanjem hotelom koji za vlasnika - tursku mješovitu tvrtku Uzel turismus - vodi švicarski menadžer Claude Kaiser, pa su The Pucić Palace proteklih dana napustile šefice odjela prodaje i odnosa s javnošću, što se sprema učiniti još nekoliko bolje pozicioniranih radnika iz prvog dubrovačkog boutique-hotela.

RADNICI BOROVA TRAŽE PRAVDU

Uz 2300 radnika kombinata Borovo koji su već zatražili isplatu otpremnina, uskoro će to napraviti još njih barem tisuću, uglavnom srpske nacionalnosti. Naime, u Udruzi radnika kombinata Borovo 91., koja okuplja 3000 ljudi, nedavno su podnijeli tužbu u ime 690 ljudi za priznavanje radnog staža, a kako se nekadašnji radnici iz dana u dan javljaju u sve većem broju u Udrugu, za očekivati je da će se broj tužbi povećati. "Sve što mi tražimo jest da u pravima budemo jednaki s radnicima koji su se tokom 1991. i 1992. godine prijavili u ured u Zagrebu. Sada se stvara dojam u javnosti kako su to jedini radnici Borova, a ima još 3000 ljudi koji se zbog različitih razloga nisu prijavili u Zagrebu. Što je s njihovim pravima", kaže za Picaškandal potpredsjednik Udruge Mirko Grahorac. Prije svega se traži izjednačavanje prava vezanih za otkup stanova, dionica i već spomenutog radnog staža.

ADMINISTRACIJA NAPADA POLJOPRIVREDNIKE

Prije nekoliko dana istekao je rok za upis seljaka u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava, koji se ove godine prvi put provodi u Hrvatskoj.

Iako su iz Ministarstva poljoprivrede optimistično najavljivali kako očekuju upis oko 120 tisuća poljoprivrednika, do srijede je zaprimljeno nešto više od 70 tisuća zahtjeva. I dok ministar Pankretić decidirano tvrdi kako produžavanja roka neće biti, većina seljaka još je uvijek nepovjerljiva prema “državnoj evidenciji”, što i ne čudi ima li se u vidu da za ulazak u Upisnik treba na desetine pitanja u čak petnaestak tablica, što valjda treba dokazati i seljacima da je lakše iskorijeniti svaki korov negoli birokratizam državne administracije.

“LIBERTAS” PROTIV DUBROVNIKA

Protest zagrebačkih studenata kojim se od hrvatskog državnog vrha traži odlučna akcija za spas spomeničke jezgre s više od 600 potpisa, među kojima njih 120 iz Dubrovnika, podržao je niz viđenih osoba i udruga poput Društva Dub i Udruge Eko Omblići, a na web-stranici Dubrovnikportala inicijativu podržava 70 posto uključenih u tu anketu.

Međutim, iz zagrebačke "službene" Udruge dubrovačkih studenata Libertas, bliske aktualnoj gradskoj vlasti, u nepotpisanom priopćenju poručuju da ne odobravaju način prikupljanja potpisa, pa se “ograđuju od peticije i svih daljnjih djelovanja pojedinaca".

Unatoč priopćenju i drugim pritiscima, dubrovački studenti potpisnici protesta neće odustati, nego će u subotu 1. veljače u 18 sati ispred Orlandova stupa upriličiti konferenciju za novinare i izreći svoje stavove u ugroženosti spomeničke baštine upisane u registar UNESCO-a.

ČULINA KAO DRAMSKA VELIČINA

O godišnjoj nagradi Marin Držić za najbolji dramski tekst odlučuje komisija u sastavu: Ivica Buljan, Zoran Mužić i Arijana Čulina. Da vam sad ne bismo posebno objašnjavali zašto nas je u popisu iznenadilo baš ime splitske glumice – pustimo sad sentimentalne predodžbe o Marinu Držiću koji se okreće u svome mletačkom grobu - recimo tek da smo potvrdu ove informacije dobili u samome Ministarstvu kulture RH.
Željku Udovičić, pomoćnicu ministra kulture, koja je na čelu Uprave za kulturni razvitak i stvaralaštvo i članica je Kulturnog vijeća za scensko stvaralaštvo, a navodno je nadležna za ukazanje Čuline u žiriju, nismo uspjeli dobiti na telefon. Preostaje nam samo da dijagnosticiramo krajnje ozbiljnu i opasnu pojavu sindroma Paola Coelha u vrhu kulturne uprave RH.

I. LASIĆ

NE PIŠI PROPALO: PAPA I BANKROTI

Tekst objavljen u Feralu koncem siječnja 2001. godine objedinio je dvije i danas aktualne splitske i hrvatske teme: pod naslovom “Razapeti grad”, pisali smo tada kako su troškovi pastoralnoga pohoda pape Ivana Pavla Drugog do daljnjega onemogućili bilo kakve ozbiljnije aktivnosti na zaštiti Dioklecijanove palače. Informirali smo kako Split nije mogao dobiti kredit Svjetske banke od 15 milijuna dolara za obnovu Palače, jer ga je posjet poglavara Katoličke crkve učinio kreditno nesposobnim za razdoblje duže od deset godina.

Priča je pak aktualna danas, jer se usporedo s razvijanjem rasprave o devastaciji Dioklecijanove palače i divlje gradnje u njezinu srcu, aktualizira priča o skorašnjem novom Papinom posjetu Hrvatskoj. I tako, dok novca za sustavnu i kvalitetnu brigu o Palači kronično nema, impresivnih svota za financiranje Papinih putešestvija ni sada ne manjka.

Inače, ovaj put on bi trebao posjetiti Osijek, Rijeku, Zadar i Dubrovnik. O točnom troškovniku može se, kao i obično kada su crkveni poslovi u pitanju, tek nagađati, no opasnost da nekoliko sati vjerničkoga transa i “duhovne okrjepe” ostave višegodišnje teške posljedice ne bonitet rečenih gradova više je nego realna.

V. MATIJANIĆ

HOĆE LI NEVENKA TU

Još malo pa će se navršiti pune tri godine otkako je u ovom listu objavljena priča o neobičnom hobiju Nevenke Tuđman, kćeri Franje Tuđmana, hobiju koji se sastojao u namještanju poslova s državom jednom mlađahnom zagrebačkom poduzetniku i uzimanju petnaestpostotne provizije od svakog posla što bi ga poduzetnik - Igor Knežević mu je ime - naplatio od određene državne ustanove. Tri godine, dakle, nakon objavljivanja tog teksta - i kasnijeg provođenja svih mogućih istražnih, predistražnih i operativnih radnji - Nevenka Tuđman još uvijek nije dospjela pred sudsko vijeće. Još uvijek nije čak ni optužena, jer USKOK-ova optužnica nije postala pravomoćna.

"Jedanaestog listopada 2002. uputili smo optužnicu protiv Nevenke Tuđman i Igora Kneževića Županijskome sudu u Zagrebu", kaže za Feral Ivka Andrić, zamjenica šefa USKOK-a, "ali nikakve povratne informacije dosad nismo dobili. Pretpostavljam da je bilo prigovora na optužnicu, pa bi vijeće Županijskoga suda trebalo riješiti te prigovore. Tek tada optužnica postaje pravomoćna. Mi, međutim, još uvijek nismo dobili ni poziv za sjednicu sudskoga vijeća na kojoj bi se trebali rješavati prigovori." Nevolja je, naime, u tome što Županijski sud nije ograničen vremenskim rokom u kojemu mora riješiti prigovore na optužnicu. Nevolja je još i u tome što se predsjednik zagrebačkog Županijskog suda, gospodin Rumenjak, u srijedu, jednostavno, nije želio javiti Feralovu novinaru: tajnica je, naime, bila malo neoprezna, pa je novinar čuo kako pita svoga šefa hoće li se javiti "Feral Tribunu". Kasnije je kazala da je gospodin Rumenjak na sastanku i da zovemo sutra...

Tako nismo saznali kad se namjerava sastati vijeće Županijskoga suda u Zagrebu i kad kani odlučiti hoće li se Nevenku Tuđman - poslije trogodišnjeg otaljavanja - napokon dovesti pred sud, gdje bi je, pored drugooptuženog Kneževića, moglo teretiti najmanje pet važnih svjedoka. Svjedoka koji su, recimo, svojim očima gledali kako Predsjednikova kći posprema Kneževićeve kuverte s novcima i tako sve do dva milijuna i nešto tisuća kuna.

I.

SANADER LOCIRAO DRŽAVNE NEPRIJATELJE

Glasom, izrazom lica i formulacijama koje su neodoljivo podsjećale na njegov blagopočivšeg prethodnika u HDZ-u, Ivo Sanader prošle je subote, na proslavi 13. obljetnice osnivanja Hrvatske demokratske zajednice u Valpovu, ponovno uskrsnuo već zaboravljene državne neprijatelje.

“Oni koji danas postavljaju pitanje trošenje novca za obranu zemlje, neprijatelji su ove države”, grmio je zajapureni Sanader, kako i dolikuje šefu stranke koja se demokratizirala i europski uljudila. “Branimir Glavaš najzaslužniji je za obranu Slavonije i kada bismo ponovno morali braniti zemlju i kupovati oružje, uradili bismo to na isti način kako smo činili u Domovinskim ratu.”

Osim nekoliko stotina nazočnih, Sanaderovo uskrsavanje državnih neprijatelja mogli su u specijalnoj, sponzoriranoj i repriziranoj emisiji Slavonske televizije vidjeti i ostali građani Slavonije.

Kako u posljednje vrijeme nitko osim Ferala, u nekoliko argumentima potkrijepljenih napisa, nije pisao o čudnovatim nestancima golemih količina novca namijenjenih obrani, jasno je da je Sanader pod državnim neprijateljima mislio na Feralove novinare, autore tih napisa.

Stranka koja najavljuje svoj povratak na vlast, ne samo što ponovno uvodi omiljenu Tuđmanovu kategoriju državnih neprijatelja, nego najavljuje kako u novim bitkama, od kojih ni oružane nisu isključene, kani poduzeti apsolutno iste metode u načinu prikupljanja novca za obranu, kao što je to činila početkom devedesetih.

Sanader je pronašao i pravo mjesto gdje će to reći. Naime, upravo je u Valpovu, “za potrebe obrane” 1991. posve ispražnjena poslovnica tadašnje Službe društvenog knjigovodstva, a gdje je novac nestao i ZNA SE i ne zna se. O pljački postoje i svjedoci, od kojih su neki, te večeri, bili i u Sanaderovu okruženju.

D. HEDL