NICK CAVE AND THE BAD SEEDS: "NOCTURAMA", MUTE

ŽOHARI U LEPINJI

Trenuci istinske epifanije isprekidani su urednim i bezličnim pjesmama

Mora se priznati da se Nick Cave prilično elegantno nosi s vremenskim paradoksom rocka. Paradoks se sastoji u tome da kao pretendent na status rock-zvijezde žrtvujete blagodati prve polovice svojega života – energiju, bijes i zdravlje – u cilju podcjenjivanja blagodati druge polovice – situiranosti, obitelji, duševnog mira, bla, bla, bla... - i ako ste u tome dovoljno uvjerljivi, za nagradu dobijete upravo etabliranost i situiranost, oženite manekenku i puf... nađete se usred dvojbi oko pozivnica za krstitke trećeg djeteta i uzorka zidnih tapeta za gostinjsku sobu.

Negdje u međuvremenu morate izabrati i između a) nastavljanja s javnim zastupanjem bjesomučnog samouništenja i svekolikog prijezira građanskih vrijednosti i b) pjevanja o krstitkama i zidnim tapetama. Em što izbor nije lak, em što je sasvim svejedno što ćete izabrati, jer kako god okrenete, ispadnete smiješni. Cave je, pak, iznašao srednji put, pa ga na "Nocturami", njegovom 12. albumu s Bad Seedsima, snimljenom u samo sedam dana, nalazimo u razmjerno vedrom raspoloženju. "Vedrom" hoće reći da se, kao i na prethodna dva albuma, suzdržava od razbijanja glava, pogubljivanja strujom, odlaganja leševa u bunar i sličnih poetskih motiva o kakvima nas je na svoj strastveno-demonski način izvještavao gotovo 20 godina, ograničivši se na slikovite ljubavne balade i univerzalnu rastrzanost između sila dobra i zla.

Ta rastrzanost, ipak, više ne dobiva ekstremne oblike, nego je ugodno smještena u svakodnevicu. "It's a wonderful life" sjajan je početak albuma, rezonantnog glasovira i vokala koji prekrasnost svijeta objavljuje tonom deprimiranog mizantropa koji je našao žohara u lepinji. Na žalost, trenuci istinske epifanije isprekidani su urednim i bezličnim pjesmama poput "She Passed By My Window" ili "Rock of Gibraltar", u kojoj nesretno i uporno uspoređivanje ljubavnika s Gibraltarskom stijenom ne vodi nikamo. Singl "Bring It On", duet s Chrisom Baileyem, najavljuje egzorcističku energiju iz ranijih faza karijere. U tom je tonu i "Dead Man in My Bed", i na samome kraju sumanuta "Babe, I'm On Fire", u kojoj se u 15 minuta na tapetu nađu Bill Gates, George Bush, Sonny Liston, Pakistanci, Aids, Guernica i azilanti, sve u spektakularnom, mahnitom nabrajanju, jednom od najboljih u čitavoj dugoj karijeri spektakularnih mahnitih nabrajanja.

________________________________

GROOVE ARMADA: "LOVEBOX", ZOMBA RECORDS

Dvojac čija je muzika uvijek funkcionirala kao precizni mjerni instrument mainstream-trendova ovim albumom definitivno potvrđuju da je chill-outu odzvonilo. Na tavan s CD-ovima s fotografijama zalaska sunca ili riječju Ibiza u bilo kojem kontekstu - vrijeme je za funk-rock i hip-hop. Urbani zvuk pomiješan je s dozom hipi-nostalgije – prva kompozicija zove se "Purple Haze", no na njoj nije, kako bismo očekivali, samplirano Hendrixovo burgijanje, nego, pazi sad – Status Quo, a možda najljepša stvar na albumu "Hands of Time" ovija se oko vokala Richieja Havensa. Glasovni su obol dale i Neneh Cherry i Sunshine Anderson. Groove Armada nisu od glazbenika koji mijenjaju povijest, ali dan mogu promijeniti uvijek. Nabolje, dakako.

GOLDRUSH: "DON’T BRING ME DOWN", VIRGIN

Goldrush su mladi bend iz Oxfordshirea, toliko mlad da im čovjek uistinu ne može zamjeriti očitost njihovih uzora, niti bilo kakvu nesavršenost vezanu uz svirku, kad bi takve bilo. A nema je. Sve su pjesme fino komponirane, fino izvedene (ja bih malo stala na balun u pogledu zanesenih falsetta, ali dobro...) negdje na pola puta između americane i britanskog popa. Često uspoređivani s Coldplay, Goldrush imaju samo jednu manu, i to baš onu koju je najteže previdjeti. Nevjerojatno su, ubitačno i beznadno slabokrvni. Od naziva grupe, albuma i pjesama ("Bright Eyes", "Let You Down", "Don't Bring Me Down", "Dead"...) sve je tako neuzbudljivo. Ukratko – s vremenom bi mogli postati veliki mainstream bend. Najavljeni kao iznenađenje s britanske scene, u neku ruku to i jesu. Kao, recimo, pred kinom plakat za "Reservoir Dogs", a prikazuju "Odbjeglu nevjestu".