DOKAZI

U neboderu na East Riveru je pod egidom sjednice Vijeća sigurnosti uprigođeno predavanje američkoga državnog tajnika Colina Powella na temu “Zbog čega čim prije napasti Irak i zašto da ne”. Kao što je bilo najavljeno, auditoriju su predočeni američki dokazi o iračkom posjedovanju oružja za masovno uništenje. Ključni su se dokazi sastojali od satelitskih snimaka sumnjivih lokacija na kojima se, međutim, nije vidjelo ništa sumnjivo, jer su pustopašni Iračani, eto, na vrijeme sklonili sve što bi ih moglo kompromitirati.

Powell je pustio i audio-snimke špijunskoga podrijetla na kojima se čuju polurečenice tipa “Ajme, makni ga...”, “Ma odakle si ga izdavija...”, “Poasti, koliki je...”, “Jebate, vidićedu nas...”, “Šta ćemo ako nas kogod uvati...”, “Dopizdilo mi se više sakrivat...”, “Baš si naša momenat...”, “Ma di ga to stavljaš, ćoro ćoravi...”, “Skroz ga utraj, smoto...”, “Oću, oću, dakuću...”, “Ma nisi skroz, vidi ti ga se iz satelita..." itd. a koje se navodno odnose na skrivanje iračkoga naoružanja.

PODRŠKA

Kako bi Powella podržale u uvjerenju da mu svaka piva i prije nego otvori usta, zemlje Vilniuske skupine su uoči njegova nastupa na East Riveru sročile deklaraciju kojom načelno podupiru američku intervenciju u Iraku. Deklaracija koja je hvalila uvjerljivost američkih dokaza i prije nego što su oni izneseni, službeno je objavljena nakon Powellova govora. U vrijeme njezina finaliziranja, a dok se američki državni tajnik vozio prema zdanju UN-a, oglasio se hrvatski ministar vanjskih poslova Tonino Picula, kazavši kako je “Hrvatska spremna podržati američku akciju protiv Iraka, ali pod uvjetom da Vijeće sigurnosti o tome donese konačni pravorijek”. Kad već nitko ne sitničari oko toga što se podrška jednoj ratnoj ludoriji izglasava prije nego što su izneseni tzv. uvjerljivi dokazi, ni mi nećemo zapitkivati jednoga ministra vanjskih poslova otkad to Vijeće sigurnosti donosi pravorijeke oliti presude. Čovjek na takvoj funkciji očito ne mora poznavati svoj jezik da bi znao kada i kome treba zakimati glavom, kao što ne mora ni poznavati svoj posao da bi znao što mu je u kojem času činiti. A Picula je, eto, uradio ono što se i očekuje od država koje su se nekad zvale vazalskim a danas vazelinskim. Tek da podsjetimo, Vilniuska je skupina društvance koje okuplja sedam novopečenih članica NATO-a (Bugarsku, Estoniju, Latviju, Litvu, Rumunjsku, Slovačku i Sloveniju) i još tri mukotrpne dugočekalice pred vratima globalne regrutacijske komisije (Albaniju, Hrvatsku i Makedoniju).

POTPORA

Svoje oduševljenje Powellovim dokaznim postupkom požurilo je iskazati i vodstvo Hrvatskoga bloka – Pokreta za modernu Hrvatsku. Kako bi Amerikanci znali da su u ovim odsudnim trenucima uz njih i Ivić i Pašalić, Hrvatski je blok odaslao priopćenje u kojemu ističe da “najavljenu vojnu akciju SAD-a i njegovih saveznika radi razoružanja Iraka smatra opravdanom”.
Kako takva priopćenja ne idu bez lubrikata, hrvatski su bloketari potcrtali da oni jako cijene, štuju i poštuju vodeću ulogu SAD-a u antiterorističkoj koaliciji i vjeruju da će vojnu akciju legitimirati Vijeće sigurnosti UN-a.

LOGISTIKA

A da sve ne bi ostalo samo na načelnoj podršci, ministrica je obrane Željka Antunović ponudila logističku pomoć Hrvatske ratu protiv Iraka. Ministrica nije htjela govoriti o detaljima hrvatske pomoći ratnoj alijansi ni pojasniti kakve je to logističke usluge Hrvatska spremna pružiti.
“O tome nije moguće niti poželjno javno govoriti”,
kazala je čuvarica globalne vojne tajne.

VOJSKA

A nije opet sve ni tako maskirno, da ne kažem sivomaslinasto. Hrvatski je sabor donio Zakon o civilnoj vojnoj službi i k tome još obavezao Vladu da do 30. lipnja razmotri mogućnost ukidanja obaveznog služenja vojnog roka.
Ovaj je prijedlog inicirao klub zastupnika Libre, argumentirajući ga tvrdnjama da Hrvatska danas živi u uvjetima manje razine ugroženosti i bolje nacionalne sigurnosti, te da će profesionalna vojska biti sposobnija i spremnija za kvalitetnu obranu zemlje. U Libri stoga smatraju da u vojsku trebaju ići samo oni zainteresirani, u punoj zdravstvenoj spremnosti, a koje će država motivirati i honorirati.

AGE

U vrijeme kad je Vrag došao po svoje, Sveta je Stolica osjetila potrebu da rekne i koju službenu o, da prostiš, New Ageu. Predsjednik Papinskoga vijeća za kulturu, kardinal Paul Popard, predstavio je dokument o vatikanskim pogledima na nove fenomene, kazavši pritom kako New Age predstavlja teorije i doktrine o Bogu čovjeku i svijetu koje su nespojive s kršćanstvom. “Ružna iskustva koja su pogodila svijet, pri čemu mislim na užasne trenutke holokausta, kao i na posljedice nuklearnih bombi bačenih na Hiroshimu i Nagasaki, pretvorila su neke osobe u cinike prema vjeri. Zbunjenost mnogih osoba pred patnjom nevinih iskorištavaju razni pokreti i na taj način se može objasniti bijeg nekih vjernika prema tim novim pokretima i sektama”, čulo se u Vatikanu ovoga ponedjeljka...

BLIŽNJI

... istoga, dakle, dana kada je u Vatikan stiglo nešto što s New Ageom nema nikakve veze: stiglo je izaslanstvo Srpske pravoslavne crkve predvođeno Ristom Radovićem, poznatijim pod umjetničkim imenom Amfilohije. Sveti je Otac Ivan Pavao Drugi delegaciju SPC-a primio u četvrtak, održavši pritom pozdravno slovo iz kojega izdvajamo: “Posljednje desetljeće 20. stoljeća bilo je obilježeno mnogim bolnim događajima, koji su izazvali teške patnje pučanstvu na Balkanu. Na žalost, nisu manjkale nepravde i njihovi počinitelji nisu odustali od instrumentalizacije osjećaja i vjerskih i domoljubnih vrednota kako bi bližnjega duboko ranili. Crkve su pozivale sve strane na mir, na pravdu i poštivanje prava svake osobe, bez obzira na etničku i vjersku pripadnost.” Amen.

Idila. Sklad. Vjera. Ufanje. Nada. Mir. Bratstvo. Kršćanstvo. Hrišćanstvo. Falile su još samo gusle pa da se nasred Vatikana, onako ekumenski, zabigliše u desetercu: “Hrišćanina i kršćana vrijeđa i sam spomen đavoljeg Nju Ejdža, ooooooooj!” Jer, kao što znamo, dok su crkve na Balkanu pozivale na mir, pravdu i poštivanje prava svake osobe, oružje su blagosivali i pogromaške propovijedi držali samo jogini i žreci New Agea...

JUGOSLAVIJA

Dok je Risto Radović odrađivao ekumenski posjet Vatikanu, prestala je postojati i treća Jugoslavija. Zastupnici jugoslavenskog parlamenta usvojili su Ustavnu povelju i prateći zakon za njezino provođenje, te svečano proglasili novu državu koju je Javier Solana nazvao Srbijom i Crnom Gorom, premda je u upotrebu pušten i šeretski naziv Solanija. Nova je državna tvorevina prijelaznoga tipa i trebala bi potrajati čitave tri godine. Tada bi njezini građani referendumom odlučili hoće li tj. neće li Srbija i Crna Gora ostati u državnoj zajednici. Nova država nema glavnoga grada, nema zastavu, grb, himnu, a nema ni predsjednika. Prema nekim najavama, za prvoga bi predsjednika Srbije i Crne Gore trebao biti izabran Svetozar Marović, doskorašnji predsjednik crnogorskoga parlamenta.

KOSOVO

Osim što nema predsjednika, himnu, zastavu i ostalo, nova država još nema ni predodžbu dokle će se prostirati. Nakon što je u Beogradu izglasana Ustavna povelja, u Prištini je objavljena deklaracija o nezavisnosti Kosova. U deklaraciji koju su potpisala 42 zastupnika u kosovskom parlamentu stoji: “Kosovo u administrativnim granicama, određenim Ustavom iz 1974. godine, proglašava se suverenom, nezavisnom i demokratskom državom.” Zajedno s deklaracijom potpisan je i zahtjev da se ona usvoji na izvanrednoj sjednici Skupštine Kosova, koja bi se trebala održati 13. veljače.

COLUMBIA

Sedmero je astronauta poginulo u eksploziji američkoga space shuttlea “Columbia” visoko iznad Teksasa. Katastrofa se dogodila šesnaest minuta prije očekivanoga slijetanja letjelice na pistu svemirskoga centra Kennedy na Floridi. O uzrocima nesreće za sada se samo nagađa, a postoje indicije da je letjelicu oštetio komad izolacijske pjene s vanjskoga tanka za gorivo koji je otpao još pri polijetanju. NASA će na neko vrijeme obustaviti svoj svemirski program, pa će se u odsustvu Amerikanaca nebeskim poslovima baviti Rusi i Kinezi.

Dubrovnik je ostao bez svog dobrog duha. U Sloveniji je za boravka u toplicama prošloga tjedna preminula prof. Dubravka Beba Beritić, legendarna direktorica dubrovačkog Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u razdoblju od 1960. do 1980. godine, konzervatorica koja je osobno skrbila u doslovnom smislu te riječi o svakom spomeniku u Gradu i okolici. Stroga i pravedna, uvijek na terenu suprotstavljajući se i najbezazlenijim pokušajima zadiranja u spomeničko tkivo, bez obzira na vikende, praznike i godišnje odmore gospođa Beba, kako su je Dubrovčani zvali, ostavila je neizbrisiv trag u zaštiti dubrovačke spomeničke jezgre koja je upravo zahvaljujući njoj i njezinu predanu radu godine 1979. upisana u UNESCO-ov registar svjetske kulturne baštine.

Ni u svojoj više nego zasluženoj mirovini nije prestajala dobronamjerno upozoravati na propuste u obnovi dubrovačkih spomenika ne pristajući na kompromise sa strukom, savješću i zdravim razumom. "Svi spomenici kulture imaju svoja pravila življenja, a pogotovo cjeline poput Dubrovnika. Međutim, sada malo tko prema tim pravilima ima obzira", rekla je, uz ostalo, u ljetošnjem interviewu Feralu gospođa Beba govoreći o "graditeljskim pothvatima" u samom Gradu i njegovoj okolici, neradu mjerodavne Konzervatorske službe i nehajnom odnosu Ministarstva kulture RH prema toj problematici. Tom je prigodom oštro ali i stručno i brižno govorila o devastacijama prilikom obnove ex hotela Dubravka, tvrđave Revelin, dubrovačke Katedrale, Kneževa dvora... Gotovo proročanski upozorila je na aktualno stanje s dubrovačkom spomeničkom baštinom koje je posljednja dva mjeseca kulminiralo urušavanjem spojne rive u Portu, oštećenjem Orlandova stupa, teškim stanjem Kneževa dvora, napuknućem apside Katedrale itd.

Iako narušena zdravlja, jer njezino srce nije izdržalo urušavanje dijela Porta, i u svom zadnjem medijskom istupu primajući skupinu dubrovačkih studenata koji su pokrenuli akciju za spasom ugrožene baštine prof. Beritić je podržavajući ih naglasila kako "dubrovački problemi jesu veliki, gotovo smrtonosni, ali i rješivi", no samo pod uvjetom da brigu o spomenicima vode "stručni i ljudi koji to znaju".

Tko će, nakon odlaska dobrog dubrovačkog duha, ubuduće istodobno s toliko ljubavi, brige i stručnog znanja moći govoriti o Gradu kojemu - ne promijeni li se politika zaštite spomeničkog blaga - prijeti i brisanje s UNESCOV-a popisa svjetske baštine?