Vladimir MATIJANIĆ: PICAŠKANDAL

Surađivali: Goran BORKOVIĆ, Ivica ĐIKIĆ, Drago HEDL, Hrvoje PRNJAK, Boris RAŠETA i Vladimir URUKALO


LUCIĆU NE PAKOVATI!

Poprilično se prošlog petka bila uzbudila ministrica obrane Željka Antunović kad je Feralov novinar pokušao iz generala Josipa Lucića, načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga, izvući bilo kakav stav o njegovu angažmanu u hrvatsko-muslimanskom ratu u BiH. Dok je Lucić zamuckivao o svojoj ulozi vojnika i ignoriranju politike, Antunovićeva je lagano gubila živce, pa je u jednom trenutku zavapila: "Dosta je bilo... General vam je rekao što je radio u ratu, uključujući i rat u Bosni, i nemojte ga više navoditi da govori o političkim odlukama. Naše je veliko postignuće što smo, prema NATO-ovim ocjenama, u velikoj mjeri depolitizirali vojsku."

Saznali smo tako iz ministričinih usta da je general Lucić, eto ipak, ratovao protiv Bošnjaka u susjednoj državi, a od samog smo generala, poslije službenog dijela press-konferencije, čuli sasvim jedinstveno obrazloženje vlastitog angažmana u ratu u drugoj državi: "Moralo se!"

POLICIJSKA WEB-REPRESIJA

Prije nepunih mjesec dana policija je poduzela široku akciju nad nekoliko osoba zbog sumnje da su počinile kazneno djelo odavanja vojne tajne, odnosno objave topografskih karata na web-stranici. Akcija je, kako je Picaškandalu kazala glasnogovornica MUP-a Zinka Bardić, poduzeta na traženje vojne policije. Službeno izvješće kaže kako je u sklopu krim-obrade napravljeno nekoliko obavijesnih razgovora, te privremeno oduzeto nekoliko kompjutora. U stvarnosti to izgleda ovako. Na web-stranici www.haerb.net desetak ljubitelja biciklizma objavilo je topografske karte Hrvatske koje su prikupljene na različite načine. Uglavnom je riječ o kartama koje je napravila bivša vojska. Kako su biciklisti na webu objavili i svoja imena, policiji nije bilo teško pronaći počinitelje.

Na obavijesne razgovore privedeno je nekoliko osoba, među kojima i supruga glavnog krivca, koja sa samim događajem nije imala ništa. Naprasno su oduzeti kompjuteri, a policija je posjetila i tvrtku koja je davala serverske usluge. Inače, karte koje su objavljene, tvrde stručnjaci, na različite načine već su dostupne javnosti.

KOLARIĆKA I GLOBUS PROTIV RAČANA

“Ivica Račan u kriznim situacijama donosi pogrešne komunikacijske odluke.” Ova lucidna procjena - koja sadrži sve elemente važne za novinski naslov: novost teme, atraktivnost, provokativnost i onu čarobnu formulu “čitaj me, čitaj me!” - istaknuta je u naslovu članka nove Globusove kolumnistice, Aleksandre Kolarić, bivše glasnogovornice hrvatske Vlade i premijera Ivice Račana. Ona u članku upozorava na činjenicu da hrvatska vlada nema pripremljenu komunikacijsku strategiju, da je pasivna, nejasna, netransparentna i sklona uglavnom šutnji. Kolumna, inače, nosi ne manje maštovit naziv - “Kritika vladine mutavosti”.

E, sad, možemo se zapitati dvije stvari. Prvo, zašto se Aleksandra Kolarić odlučila govoriti o svom bivšem poslodavcu, kad se zna da je poslovno nekorektno iznositi prljavo rublje i poslovne tajne te vrste? Drugo, zašto kolumna nosi naziv “Kritika Vladine mutavosti?”. Za ovaj kritički diskurs zaslužno je, naravno, uredništvo Globusa, koje je prema vladi Ivice Račana dugo vremena imalo puno blagonakloniji stav.

KRUŠKINO KLONIRANJE GLUPOSTI

Ista glazbena podloga i infantilni tekst kombinacija je kojom se Željko Krušlin Kruška, poznatiji kao frontmen gotovo ugasle grupe Latino dodvoravao i Franji Tuđmanu i hrvatskim rukometašima. Naime, Kruška je u ožujku 1996. godine izjavio da je kao posljedica “uskih prijateljskih i poslovnih veza s čelništvom NK Croatije” nastala infantilna koračnica “Cro, Cro, Croatia u boj”, koja je imala biti himna prisilno preimenovanog Dinama.

Ta himna, naravno, nikada nije zaživjela, no, Kruška se nije pokolebao: nakon što su hrvatski rukometaši osvojili svjetsko zlato, klonirao je svoju uglazbljenu bezvezariju posvećenu NK Croatiji i napravio gotovo identičnu “himnu rukometne reprezetnacije” “Pakleni stroj”.

DELOŽACIJA NA SPLITSKI NAČIN

“Imamo li mi Hrvati iz Boke pravo živjeti u Hrvatskoj, jer sad kad Srba nema, nas proganjaju?” pita se Splićanin Tomislav Marić, umirovljeni saksofonist orkestra bivše JRM kojeg Ministarstvo obrane, sada na čelu sa Željkom Antunović, već osam godina pokušava izbaciti iz stana u Stepinčevoj ulici. Umirovljeni kapetan prve klase je za tih osam godina dva puta nasilno deložiran iz stana, a MORH Mariću pokušava oduzeti stanarsko pravo, tvrdeći kako u stanu nije boravio duže od šest mjeseci.

“No problem je u tome što još decidirano nisu rekli na kojih šest mjeseci misle. Svi dokumenti koje imam pokazuju da sam cijelo vrijeme bio u Splitu. Šest godina sam za svoj stan plaćao najamninu, a ja i obitelj smo bili na ulici”, kaže Marić, za čiju obitelj agonija još nije završena jer se postupak za oduzimanje stana ovih dana nastavlja pred Općinskim sudom u Splitu. MORH maršira dalje...

NEPRAVEDNA DRŽAVA HRVATSKA

Još malo o stanovima i pravnoj državi Hrvatskoj. Naime, prošloga je tjedna Centar za razvoj demokracije provalio u osječki stan Milana Štrpca (81). Štrbac je u stanu živio do 13. rujna 1991. godine, kada je upućen na dvotjedno liječenje u toplice Junakovac kraj Apatina. To je iskoristio prognanik iz Baranje, upao u Štrpčev stan i u njemu živio sve do minulog Božića, iako mu je kuća obnovljena.

Istodobno, Štrpcu je pravomoćnom sudskom presudom oduzet stan, on je pripao Gradu, pa se Štrbac žalio na 24 adrese, no, nitko, pa ni Ustavni sud, nije se smatrao nadležnim. Uz to, kad je CERD provalio u Štrpčev stan, ekspresno se stvorila osječka policija, čiji je službenik Štrpcu preporučio da svoj stan traži na Dedinju, a nekolicini aktivista CERD-a obećao da će ih zaključati u stanu.

PRITVOR ZA FERDINANDA JUKIĆA

“Bio sam izložen neviđenim pritiscima nakon intervjua Feralu u kojem sam govorio o tome što se zbivalo u Vukovaru u ljeto 1991. i kakvu je ulogu u svemu imao Tomislav Merčep”, rekao je za Feral, u srijedu, 5. veljače, oko 14 sati, Ferdinand Jukić, čekajući policajce da ga sprovedu u pritvor. Jukić tvrdi da je i određivanje pritvora mjera pritiska, zbog onog o čemu je govorio u Feralu.

Sudac Marin Mrčela, zbog izbjegavanja Ferdinada Jukića da se u slučaju sudskog procesa oko Badela odazove na raspravu, odredio mu je pritvor. Jukić je svoje izostanke pravdao bolešću, priložio je i liječničku dokumentaciju, no sudac Mrčela – saznaje Feral iz krugova Jukićeve obrane - naložio je vještačenje, čiji je rezultat bio nepovoljan za Jukića, pa je Mrčela odredio pritvor. Zanimljivo je da je tužitelj u spomenutom sporu bio skloniji Jukićevu privođenju nego njegovu pritvaranju.

“Rješenje o pritvoru materijalno i pravno ne stoji i vjerujemo da će ga Vrhovni sud ukinuti”, kažu za Feral izvori iz krugova Jukićeve obrane. Jukić je zbog slučaja Badel u pritvoru već proveo oko godinu dana.

Prije nekoliko mjeseci Jukić je, kao neposredni svjedok vukovarskih zbivanja, za Feral opširno govorio o tamošnjim prilikama u ljeto 1991. godine, opisujući kako su nestajali srpski civili iz tog grada u predvečerje strašnih razaranja kojima je Vukovar nakon toga bio izložen. Neposredno nakon Jukićeva intervjua našem listu Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru započelo je istragu o događajima koje je opisao Jukić, formiravši spis KR-DO 624/02.

Prema informacijama kojima raspolaže Feral, istraga nije daleko odmakla.

D. HEDL

FABRIO I NOBEL

Dva tjedna poslije nastupa u kojemu je svekolikoj javnosti otkrio da je kandidiran za Nobelovu nagradu, Nedjeljko Fabrio je dostojanstveno ponovio tvrdnju da ga uopće ne zanima tko ga je kandidirao, ovaj put u intervjuu za kulturni prilog Slobodne Dalmacije. No, problem je što u međuvremenu, tokom spomenuta dva tjedna, nismo baš spavali na ušima.

Bivši predsjednik DHK-a, naime, priskrbio je vjekovnoj hrvatskoj kulturi te uljudbi jedan od najspektakularnijih međunarodnih skandala, pokušavši krivotvoriti činjenice oko svojeg angažmana u kandidacijskom postupku za Nobelovu nagradu. Nacional je objavio izjavu tajnice Nobelova komiteta, koja je demantirala Fabrijevu kandidaturu, i dodala da je čak on sam predložio za nagradu nekog drugog hrvatskog pisca. Otuda i dopis Švedske akademije kojim Fabrio maše, iako je na početku čitave priče ovako biglisao: “Nisam nikoga predložio za Nobela, pa je jasno da sam, kad sam dobio pismo Nobelova komiteta, pomislio da je riječ o mojoj kandidaturi...”

Zbog takvog cirkusa, publici je promakla i uvreda koju je Nedjeljko Fabrio uputio Talijanima, onako općenito, proglasivši ih u Vijencu glupima jer – ne prevode njegove knjige. No, što je sva ta bruka spram zagrobne sudbine koju je Fabrio sebi namijenio, a s čime nas upoznaje Slobodna? “Vjerojatno je da ću tada to što bude gledati s kakvoga rajskog oblaka”, prognozira si ovaj besmrtnik, i dodaje, “s mojim prijateljima Gustavom Mahlerom i Thomasom Mannom.”

I. LASIĆ

NE PIŠI PROPALO: GLAZBA UMJESTO FERIMPORTA

U idealnim projekcijama koje nam nudi zagrebačka vlast, dosadašnja Ferimportova poslovna zgrada na Trgu maršala Tita u dogledno će vrijeme biti dodijeljena Muzičkoj akademiji. To bi trebalo biti rješenje za SDP-ov izlazak iz gabule u koju je upao obećanjima da će se Muzičkoj akademiji izgraditi novi prostori.

Valja pritom podsjetiti da je Ferimport, uz obilato sufliranje tadašnjih vladajućih, sredinom devedesetih kupio, pa isisao i upropastio Josip Gucić, o čemu smo pisali još u siječnju 1997. godine. Poduzeće je sada u stečaju. Polovica radnika preseljena je na Burzu rada, nakon čega je uslijedila teška borba za otpremnine. Almir Dervišbegović, pravni zastupnik Sindikata Ferimporta, protiv Gucića podnio je prijavu Državnom odvjetništvu, ali do sada, kako nam je ovih dana rekao sam Dervišbegović, s te strane nije bilo nikakvih pomaka.

U međuvremenu nije reagiralo ni Gradsko poglavarstvo, premda upravo ono ima pravo prvokupa Ferimportove nekretnine čijom se prodajom namiruju dugovanja tvrtke. Tako se te zgrade, daleko ispod cijene, umalo domoglo Sunce Osiguranje. Ta transakcija zaustavljena je u posljednji čas, Dervišbegovićevom intervencijom u Poglavarstvu. "Razgovarao sam s Milanom Bandićem, koji je pokazao veliki interes za otkup poslovne zgrade i njegovo dodjeljivanje Muzičkoj akademiji", rekao nam je Dervišbegović. Očekuje se da konačna odluka o kupovini zgrade bude donesena do izlaska ovog broja Ferala, na sjednici Poglavarstva koja će, zbog škakljivih pitanja otkupne cijene zgrade, biti zatvorena za javnost.

Doznajemo ipak da će se Grad za prostor nove Akademije isprsiti s nešto više od 30 milijuna kuna. S obzirom na buduću namjenu Ferimportovih poslovnih prostora, možemo se samo nadati da će i muzike biti onoliko koliko gradskih para ode u Akademiju.

Toni GABRIĆ

DVA LICA NASLOVNICE

Ovo što vidite dvije su naslovnice iste Slobodne Dalmacije, od ponedjeljka 3. veljače: u prvom izdanju nekoć uglednog splitskog dnevnika na naslovnoj je stranici zabilježeno ono što su notirale sve hrvatske dnevne i ine tiskovine – rukometna reprezentacija Hrvatske pobijedila je na Svjetskom prvenstvu.

No onda se neki urednički genij dosjetio da je u Portugalu s hrvatskim reprezentativcima bio i Ivica Račan, da je Slobodna u većem dijelu svoje povijesti uvijek bila uz vlast, pače, da je vlast, tj. država vlasnica Slobodne, i promjena je bila zaista spektakularna. Uz malu sliku rukometaša, na naslovnoj je stranici osvanuo nasmijani Račan posterskih dimenzija s hrvatskom zastavom u rukama.

Može, dakle, Slobodna biti urednički zbrkana i izgledom anakrona, no kada je uvlačenje aktualnoj vlasti u pitanju – bez obzira tko je ona – splitski je dnevnik uvijek u trendu.

V. MATIJANIĆ