MASSIVE ATTACK: "100th WINDOW", VIRGIN RECORDS

MRAČNO OZRAČJE

Album je jako, jako dobar, ali ne i bolji od “Mezzanine”. Ako ćemo pravo, teško da je u posljednje tri godine išta i bilo bolje od tog naslova

Kad su se pojavili 1991., Massive Attack su bili prisiljeni odbaciti riječ attack iz svoga naziva, ako su se željeli pojaviti u medijima i na pozornicama slobodnoga svijeta, kako ne bi, nedajbože, uzrujali javnost zaokupljenu planovima Georgea Busha o napadu na Irak. U sjeni medijske i političke paranoje Massive Attack su vojevali sasvim drugačiju bitku. Album koji se tada pojavio, "Blue Lines", u glazbenom je smislu jedno od najutjecajnijih pop-izdanja općenito, ali i prvi znak socijalno-kulturnog fenomena koji će u glazbene kolektive udružiti dugo nespojivi crnački i bjelački geto, uvažavajući različitosti njihovih pop-iskustava i crpeći snagu upravo iz njih.

Od tada, njihova je karijera u kontinuiranoj ekspanziji, svaki sljedeći rad je drugačiji i bolji od prethodnog, pa ne čudi da se i danas njihovi albumi očekuju kao glavni glazbeni događaj godine. “100th Window” praktički je solo-album Roberta Del Naje. Mushroom je napustio slavnu trojku još prošle godine, a Grant Marshall je “pauzirao”, onako kako to rade ozlijeđeni nogometaši i zaljubljeni studenti. Jezoviti intenzitet kojim se tretira vokal i gusto teksturirani finalni zvuk, elementi karakteristični za Massive Attack, ovdje su iskorišteni za stvaranje atmosfere nešto mekše od one na prethodnom albumu.

Briljantnom nizu njihovih gostujućih pjevačica pridružuje se Sinead O'Connor, čiji srceparajući glas u "What Your Soul Sings" i "A Prayer for England" zvuči kao da se slušatelju obraća intimno i direktno, s udaljenosti ne veće od metra. Novina su Azijom inspirirani ritmovi i zvukovi (kažem zvukovi radije negoli instrumenti, jer nervozna ljepota s kojom se pojavljuju i zamiru onemogućuje i čini besmislenim svaki pokušaj detektiranja njihova porijekla), te prigušeno-mračno ozračje koje kulminira u dvjema završnim pjesmama.

“100th Window” njihov je prvi album koji ne slijedi konstantno uzlaznu liniju. On je jako, jako dobar, ali ne i bolji od “Mezzanine”. Ako ćemo pravo, teško da je u posljednje tri godine išta i bilo bolje. U svakom slučaju, 2002. Massive Attack mogu svoje ime istaknuti jednako slobodno kao i George Bush, koji, što bi drugo, planira napad na Irak. Jedino, oni na njega i njegovo naslijeđe mogu biti stvarno ponosni.

________________________________

30 SECONDS TO MARS: "30 SECONDS TO MARS", IMMORTAL

Liječnici-pjevači, liječnici-tamburaši, liječnici-slikari... Tu raširenu doktorsku sklonost k slobodnim aktivnostima mogu razumjeti. Prvo, puno ljudi u bijelim kutama i jesu muzikaši i histrioni u duši, u prestižno doktorsko zanimanje gurnuti željom stare majke da ima doktora u kući ili tako nečim. Drugo, čega se god prihvatili, opere, brodomodelarstva ili recitiranja, čuju samo hvale. Ali glumci... E, to mi nije jasno.

Zašto Bruce Willis, Russell Crowe, Keanu Reeves ili Billy Bob Thornton, crème de la crème filmske industrije, osjećaju potrebu za pjevanjem u javnosti, i kako im, onako nemjerljivo slavnima, bogatima i zgodnima uspijeva polučiti tako dosljedan neuspjeh, pitanja su koja nadilaze moju sposobnost zaključivanja. Evo, im se pridružio i Jared Leto (Fight Club, Requiem For A Dream, Panic Room), s preproduciranim, kvazifuturističkim prog-rockom, loše otpjevanim i loše napisanim; da mu je bar slika na omotu, pa da čovjek ima šta pohvalit.

LARGE PROFESSOR: "1st CLASS", MATADOR RECORDS

Large Professor posve je sigurno jedan od značajnijih hip-hop producenata devedesetih. Svojstveni mu ogoljeni, asketski zvuk obilježava i njegov prvi samostalni album. Na njemu, najbolji naslovi su oni s gostujućim MC-jem, jer Profesorov je rap prilično monoton i nemaštovit. Tekstovi su, što je čest slučaj u ovome žanru, limitirani žargonom i temama, no ovdje je to možda i dobro, jer kad se otisnu od sigurnih hip-hop tema, zvuče kao produkt grupne terapije na odjelu za psiho-motoričke poremećaje: “I believe I can fly through the universe, doing my verse, and land on any continent without getting hurt.” ili "I'ma be that fella, with the mozzarella, always cookin' up the new hot seller."