KINO

NAJBOLJI ALMODOVAR

"Pričaj s njom" Pedra Almodovara – nesuđeno oscarovsko kombiniranje bizarnosti sa "stvarnim životom" i perverzije s humorom

U filmu Pedra Almodovara "Pričaj s njom" jedan lik se pretvara da je homoseksualac. Obično je stvar obrnuta. Čak i u Almodovarovim filmovima svoju seksualnu orijentaciju najčešće skrivaju homoseksualci, a ne heteroseksualci. No, u slučaju "Pričaj s njom" Javier Camara u ulozi Benigna, bolničara koji se brine o pacijentima u komi, pretvara se da je homoseksualac kako bi prikrio silovanje vegetirajuće pacijentice koju njeguje... Onome kome to nije dovoljno bizarno, tko bi se mogao požaliti da je film ipak "preobičan" ili premalo "almodavarovski", Pedro sprema još nekoliko iznenađenja. Znamo da u njegovom redateljskom šeširu nikada nije manjkalo bizarnosti, perverzija, hipertrofiranih emocija, te raznih štosova za one koji ne vole obične priče ni obične seksualne veze, no "Pričaj s njom" je zbilja poseban slučaj.

I to ne samo zbog gole količine suza i perverzija što filmom teku. Jer uopće bi se ovaj film s Darijem Grandinettijem, Leonor Watling i Geraldine Chaplin u ostalim ulogama, moglo nazvati najboljim Almodovarovim filmom do sada.

Ni u svojim najboljim godinama – s kraja osamdesetih – Almodovar nije znao tako dobro kombinirati bizarnost sa "stvarnim životom", perverziju s humorom, hipertrofirane emocije sa "stvarnim emocijama"... Što će reći, "Pričaj s njom" je i ona standardna Almodovarova kerefeka, ali i film koji ima likove, situacije, emocije. Kada bolničar Benigno kaže da se on i njegova vegetirajuća ljubav "bolje slažu od većine bračnih parova" ima u toj perverziji neke istine. Usprkos situaciji, dobar je to odnos: uistinu puniji od mnogih veza!

"Pričaj s njom" do sada je osvojio nekoliko bitnih nagrada – Zlatni globus za najbolji strani film, Evropsku filmsku nagradu, nagradu filmskih kritičara L.A.-a za režiju – pa je pravi skandal što ga Španjolska filmska akademija nije nominirala za Oscara. Umjesto Almodovara i njegova filma s “obljubom osobe u komi” poslani su “Ponedjeljci na suncu” Fernanda Leona de Aranoe. Zbog te autocenzure vlastite nacionalne kinematografije onaj prosječni gledatelj Akademijine večeri, tzv. “oscarovski Pero”, neće imati priliku zbog čega u kinu gutati knedle. Niti se sramiti pred djecom što ih je izveo na “oscarovski film”.

KINO

TAJNA PODMORNICE K-19

Prošla godina je za Harrisona Forda bila godina velikih karijernih odluka. Ford ne samo da je prihvatio ulogu podmorničara (koju je odbio kad mu je bila ponuđena u "Lovu na Crveni oktobar", procijenivši da se s filmovima o podmornicama ne treba zamarati), nego je prihvatio i ulogu Rusa, i ulogu negativca. I ne samo to! Prihvativši ulogu u filmu "K-19" redateljice Kathryn Bigelow, Han Solo sedamdesetih, Indiana Jones osamdesetih i Jack Ryan devedesetih, prihvatio je ulogu ruskog kapetana podmornice koji će od negativca postati podmornički heroj – junak Sovjetskog Saveza i majčice Rusije.

Možda se priča o istinitoj havariji sovjetske nuklearne podmornice Fordu učinila samo prilikom da nadoknadi ono što je propustio s "Crvenim oktobrom". No, na kraju "K-19" je ispao ruskom verzijom "Apolla 13" ("bili su najbolji kad je bilo najgore"). Za jednu hollywoodsku A-zvijezdu to je, mora se priznati, vrlo bizaran trenutak u karijeri (koji američka publika, dakako, nije znala cijeniti).

________________________________

U ZAMCI, In the Bedroom, 2001., Todd Field, Discovery (DVD/VHS)

"U zamci" je perjanica prošlogodišnje nezavisne produkcije. Posrijedi nije onakav lynchevski ili jarmuschevski film kakve smo gledali osamdesetih, niti tarantinovski-coenovski nezavisni film kakve smo gledali devedesetih. "U zamci" nema ništa zajedničko ni sa Solondzom, Angom Leejem ili nekim novim zvijezdama nezavisnog filma poput P. T. Andersona ili Wesa Andersona - jer je ovaj redateljski prvijenac glumca Todda Fielda drama u najklasičnijem smislu te riječi.

Zbog tog izostanka eksperimentalnog i originalnog, "U zamci" - s Tomom Wilkinsonom i Sissy Spacek – možda izgleda neatraktivno. Nema tu žanrovske razigranosti i stilske i tematske ekstravagantnosti tipične za dvadesetogodišnju tradiciju nezavisnog filma. No, to što u "U zamci" nema Vincenta Vege i Mije Wallace, što nitko nikome ne zabija adrenalinske injekcije u srce, može se gledati kao novost nezavisnog filma.