SPALITELJI ČOVJEČANSTVA

Zapad se opet zanosi iluzijom da mora pokušati spasiti čovječanstvo tako što će uništiti jedan njegov dio.

Ta se politička logika temelji na pretpostavci totalne moći i znanja i na radikalnom odbijanju alternativa. Ona je ultrakonzervativna u svojoj namjeri da beskonačno reproducira status quo.

Novi kozmopolitski humanizam može se sagraditi iznad i s onu stranu zapadnih prosvjetiteljskih apstrakcija. To je humanizam stvarnih ljudi, zasnovan na konkretnom otporu sadašnjoj ljudskoj patnji, koju je nametnula stvarna osovina zla: neoliberalizam i rat.
BOAVENTURA DE SOUSA SANTOS, portugalski teoretičar, na Eurozineu

DOGMA I PRAGMA

Zašto nam uopće pokazuju slike mrtvih vojnika? Da bismo vidjeli kako se radi o pravom ratu. Više ne vjerujemo govoru i želimo da se naše znanje potvrdi slikom.

Pri tome se rat služi novom estetikom: estetikom koja nam je bliska iz danskih filmova skupine Dogma. Postoje konvencije o tome kako se stvarne slike razlikuju od nestvarnih. Nestvarne slike su hollywoodske slike: savršeno inscenirane i prepune specijalnih efekata. Prave slike su Dogma-slike: zamućene, krupnog zrna, neizoštrene. Estetika ovog rata je estetika kamere iz ruke.

Izvještavanje o ratu legitimno je usporediti s umjetničkim djelom. Radi se o selekciji, kombiniranju i pokazivanju. A to je umjetnički posao. Zbog toga se i kod sadašnjega ratnog izvještavanja radi o inscenaciji.

Slike mrtvih vojnika manje su strašne negoli bilo koja prosječna američka hollywoodska produkcija. Ovih dana CNN ne isporučuje strah, nego nešto što su ratni izvjestitelji oduvijek htjeli objasniti: nevjerojatnu dosadu rata. Vidimo ljude kako sjede u rupi u pijesku, ništa ne vide, a oko njih se događa nešto o čemu nemaju pojma. To je izvorni doživljaj rata. Rat je na jedan čudnovat način nespektakularan.
BORIS GROYS, njemački filozof i teoretičar medija, u Profilu

NOVAČENJE ESTETIKE

Strategija “Šoka i strahopoštovanja” pokušava ne samo ratu pridodati estetsku dimenziju nego želi instrumentalizirati samu vizualnu estetiku kao dio ratne strategije. Dok CNN stavlja na raspolaganje vizualnu estetiku, New York Times nas, premda se sa zakašnjenjem postavio protiv rata, dnevno obljepljuje romantičnim slikama oružja na zalazećem suncu Iraka ili slikama “bombi koje eksplodiraju u zraku” iznad ulica i kuća Bagdada (pri čemu se naravno ulice i kuće ne vide).

Mediji koji su preuzeli strategiju “Šoka i strahopoštovanja” izvještavaju o nasilju, čineći ga istodobno nestvarnim. Nema važnije zadaće negoli prouzročiti zbunjenost, zaustaviti u ova vremena kritičku analizu, makar i samim sobom opijenim moralnim uvjerenjem u vlastitu ispravnost ili pomoću delirija “Šoka i strahopoštovanja”.

Naša je zadaća učiniti nasilje dostupnim iskustvu, u svoj njegovoj moralnoj bijedi i ljudskoj destruktivnosti, ne bismo li ga konačno zaustavili.
JUDITH BUTLER, američka feministkinja, u Frankfurter Rundschau

________________________________

EDWARD SAID, američko-palestinski intelektualac, u Le Monde Diplomatique

MASKA NEVINOSTI

Razlika između SAD-a i klasičnih imperija iz prošlosti je u tome što su Amerikanci, usprkos tome što je svaki imperij u povijesti bio odlučan da ne ponovi prevelike ambicije prethodnika, zadivljujuće uspjeli nametnuti svoj nedodirljivi altruizam i dobronamjernu nevinost. Taj alarmantni nedostatak vrline još alarmantnije obožavaju nekoć lijevi ili liberalni intelektualci. Oni su se nekoć protivili američkim osvajačkim ratovima, a sada su spremni stati iza kreposnog imperija, koristeći se raznim stilovima - od bučno propovijedanog patriotizma do cinizma.

BOG I KRIŽARI

Najglasnija religiozna zemlja u svijetu su SAD. Upućivanja na Boga prožela su život nacije: od novčanica, preko zgrada do govora: u Boga vjerujemo, Božja je zemlja, Bože blagoslovi Ameriku. Vlast predsjednika Busha temelji se na 60-70 milijuna fundamentalističkih kršćana, koji, poput njega, vjeruju da su vidjeli Isusa i da su ovdje kako bi obavili Božje djelo u Božjoj zemlji.