MISIJA

Ono što George W. Bush naziva božanskom misijom spašavanja iračkoga naroda i što je, prema najavama njegovih arhanđela, trebalo biti završeno u roku kraćem od onoga u kojemu je Svevišnji sklepao ovaj svijet, ušlo je, evo, u treći tjedan svojega trajanja. Amerikanci tvrde da su uništili Bagdad – elitnu diviziju iračke Republikanske garde koja je branila grad Kut, dok se grad po kojemu je iračka divizija dobila ime sustavno uništava napadima iz zraka. Amerikanci tvrde da su njihovi marinci stigli na nekih 30 kilometara od južnih predgrađa Bagdada i najavljuju konačni obračun sa Saddamom. Saddam je, inače, naziv bagdadskoga aerodroma.

STRIC

Istoimeni irački diktator je živ i čitav, unatoč tome što svjetske novinske agencije već puna dva tjedna naizmjenično šire američke tlapnje o njegovu preseljenju na ahiret i o teškim ranama koje je zadobio u bombardiranju, tako da se više ne zna je li Saddam ranjen nakon što je ubijen ili je samo za tu prigodu uskrsnuo. I unatoč tome što su se u Izraelu pojavile osmrtnice sljedećega sadržaja: “U dubokoj tuzi javljamo o tragičnom odlasku našega saveznika Saddama Husseina, ljubitelja mira, koji nam je bio prijatelj od 1991. godine. Neka uspomena na njegovo ime zauvijek iščezne. Pogrebna povorka krenut će danas ujutro prema groblju u Washingtonu. Pogreb će se održati u Ovalnoj sobi Bijele kuće.” Nepoznati autori ove morbidarije pod svoj su netalentirani uradak potpisali Saddamove sinove.

U znak svojega postojanja, nesuđeni je pokojnik odlučio odgovoriti na poruku potpore koju mu je uputila kći njegova polubrata Thouraya Barzan Takriti. U odgovoru svojoj neputi, odaslanom putem iračke državne televizije, stric Saddam kaže kako iračka vojska neće dopustiti da američko-britanski agresori u Bagdad uđu kao pobjednici nego će ih poražene i posramljene poslati u zemlje iz kojih su stigli.

NEODGOVORNO

Saddam Hussein je uputio i očinsku poruku čitavoj naciji: “Pobjeda je nadohvat ruke! Upotrijebili smo samo trećinu naše vojske ili čak i manje, dok su kriminalci upotrijebili sve snage koje su doveli kako bi pokrenuli agresiju na Irak.” Još jednom je izrazio svoje duboko sekularno uvjerenje da džihad potpada pod vjerske dužnosti, te pozvao Iračane da se bore protiv invazijskih snaga. Husseinov poziv na sveti rat nije se svidio božanskim misionarima, pa je pomoćnik glasnogovornika State Departmenta Philip Reeker osjetio potrebu da kaže kako su “ti pozivi na nasilje, na samoubilačke napade i slično strašno neodgovorni”.

ODGOVORNO

Za razliku od Saddama i ostalih džihadlija, božanski su misionari strašno odgovorni. Toliko su odgovorni da je to strašno. U napadima odgovornosti im se dogodi da u popravnom raketiranju bagdadskih tržnica zdime onu u četvrti Shula i pobiju 55 ljudi. A onda britanski premijer Tony Blair odgovorno izjavi da civili po bagdadskim tržnicama ginu uslijed eksplozija neispravnih iračkih protuavionskih raketa, iako ogromni krateri svjedoče suprotno – da su masakri počinjeni projektilima kakve koriste samo božanski misionari.

STRATIŠTA

Bilo bi neodgovorno prešutjeti i ostale primjere savezničke odgovornosti: bombardiranje bolnice Crvenog polumjeseca u iračkom glavnom gradu, brutalno ubojstvo sedam iračkih žena i djece u jednom vozilu na check-pointu kod Najafa, temeljito raketiranje stambene četvrti u Hillahu gdje je pobijeno na desetke civila, a među njima i 15 od ukupno 16 članova koliko ih je brojila obitelj Razek, potom još jedan masakr na tržnici, ovaj put u Nahrawanu, jugoistočno od Bagdada... Sliku posvemašnje odgovornosti upotpunjuje korištenje projektila s kazetnim punjenjem, što je pouzdan znak da će u najavljenoj obnovi Iraka, za koju su već formirane liste čekanja, uz arheologe najviše posla imati pirotehničari i one tetke što nosaju skupe haljine ne bi li namaknule koji dolar za razminiranje.

OBNOVA

A ekskluzivno pravo da obnavlja Irak imat će onaj tko ga je i rušio. Financial Times je objavio da Pentagon pravi crnu listu tvrtki koje neće imati pristupa unosnim poslovima u zemlji gdje angloamerički bombarderi upravo vrše pripremne radnje za temeljitu obnovu. Na tu je listu dospio britansko-nizozemski “Shell”, talijanska tvrtka “Eni”, francuski “Elf”... Američki građevinski divovi “Bechtel”, “Berger” i “Fluor”, naravno, nisu na crnoj listi, ali strahuju da će im pripasti samo mrvice koje padnu s “Halliburtonova” stola. A “Halliburton” je tvrtka čijim je upravnim odborom ne baš tako davno predsjedavao izvjesni Dick Cheney, prije nego što će iz te fotelje biti katapultiran na mjesto potpredsjednika Sjedinjenih Država. U upravnom odboru “Halliburtona” još uvijek sjedi Lawrence Eagleburger koji je u eri Georgea Busha Sr. obnašao dužnost američkog državnog tajnika, pa nikoga ne čudi što je ta tvrtka Pentagonov favorit za gradnju iračkih cesta i obnovu sustava za opskrbu električnom energijom i što je njezina sestrinska tvrtka već sklopila ugovor o ekskluzivnom pravu gašenja zapaljenih naftnih bušotina u Iraku... Je li vam sad jasnije zbog čega je Ljubo Ćesić Rojs istaknuo svoju kandidaturu za “rješavanje problema Saddama Husseina”?

POTPORA

Tim bi se poslovima vjerojatno htio omastiti i Silvio Berlusconi, koji je svoju kandidaturu istaknuo na bizaran način - zavođenjem izvanrednog stanja u Italiji. Ova je odluka navodno donesena zbog prevencije mogućih terorističkih napada i amortiziranja posljedica od poplave izbjeglica koja bi mogla zapljusnuti Italiju, ali je posve jasno da se iza ovih nemuštih objašnjenja krije nešto krupnije. Ako Amerikanci u Irak šalju dodatni kontingent od 130 tisuća vojnika, za očekivati je da će pomoć u ljudstvu uskoro zatražiti i od svojih deklariranih saveznika. Jedina je dvojba: javlja li se Berlusconi dragovoljno ili je pak netko u Pentagonu procijenio da će odlučujuću prevagu u Iraku donijeti neustrašivi bersaljeri? Bilo kako bilo, krvarina se u pravilu počinje prikupljati u vidu dragovoljnih priloga. A poslije to ide kao u pjesmi “Grgo Ničigov”. Po abecedi smrti.

PODVALA

Dok Talijani nagađaju kakvu im je sudbinu namijenio Berlusconi i hoće li u Iraku najprije biti topovsko, a potom – ako Pentagon dopusti – i lopovsko meso, saveznički su se mozgovi upregli dosjetiti što bi sve mogli preventivno napakirati Saddamu Husseinu, jer nije red da mu samo onako post festum pakiraju samogranatiranje tržnica. Tony Blair tako tvrdi da irački diktator namjerava oštetiti sveta mjesta šiitskih muslimana, kao što je to napravio i 1991., i potom za taj sakrocid optužiti britansko-američke snage. Anonimni ravnatelj strateških komunikacija američkog Središnjeg zapovjedništva pak priopćava kako ima pouzdane informacije da bi irački režim mogao sam bombardirati šiitske četvrti Bagdada i onda odgovornost za taj zločin nakalemiti koalicijskim trupama. George W. Bush je već ranije prorekao da će Saddam Hussein počiniti kulturocid u kolijevci civilizacija i potom to barbarstvo pripisati osloboditeljima. I - nakon što se UNESCO oglasio izrazima svoje poslovične zabrinutosti zbog stradanja iračke kulturne baštine uslijed koalicijskih napada, oglasio se portparol australske vojske Mike Hannan koji tvrdi da se Iračani koriste svojim kulturnim blagom kao štitom, a da im u iste zločinačke samoobrambene svrhe služe i bolnice, škole, džamije...

CIVILI

Amerikanci su ponešto naučili i od svojih balkanskih učenika. Za početak su uspješno svladali lekciju o civilima u ratu koja kaže da na području ratnih djelovanja – nema nikakvih civila. Po Iraku su stoga uslijedile racije među tobožnjim civilima za koje se sumnja da su zapravo prerušeni fedajini, a uhapšenicima kojih je zasad oko tri stotine – slijedi putovanje u Guantanamo Bay. Još nije krenula priča o iračkim babama od osamdeset godina koje ispod traverši kriju kalašnjikove i pucaju na osloboditelje, ali za takva je svjedočanstva ionako rano. Ona se u pravilu javljaju za vrijeme i nakon završnih oslobodilačkih operacija.

NOVINARI

U ratu novinari ostaju bez glave, bez obraza ili bez posla. Legendarnom Peteru Arnettu se tako dogodilo da u svojstvu dopisnika NBC-ja pristane na intervju iračkoj državnoj televiziji, da pritom izjavi kako su američki ratni planeri pogrešno procijenili odlučnost iračkih snaga, pa je njihov prvi plan – suprotno mišljenju samih američkih stratega – doživio fijasko. Arnett je odmah nakon intervjua dobio otkaz od NBC-a, a netom po otkazu i ponudu britanskoga Daily Mirrora da počne pisati za taj list. Iako u šoku i užasu zbog otkaza, slavni je ratni reporter prihvatio angažman u londonskom tabloidu koji se najsnažnije od svih otočkih listova opire britanskom sudjelovanju u agresiji na Irak.

Brian Walski, fotoreporter Los Angeles Timesa, otpušten je zbog toga što je kompjuterski doradio fotografiju britanskog vojnika i iračkih civila u Basri. Nakon objavljivanja fotke na naslovnici kalifornijskog dnevnika otkriveno je da se isti civili pojavljuju nekoliko puta, pukla je bruka i Walski je ostao bez posla.

Geraldo Rivera, reporter američke TV Fox News, mora dragovoljno napustiti Irak, jer su se tako dogovorili ljutiti pentagonci i bossovi kuće kojoj je novinar slao svoje ratne izvještaje. Rivera je bio “embedded” u američkoj 101. zračno-desantnoj diviziji sve dok u jednom javljanju uživo nije na pijesku iscrtao lokacije koalicijskih postrojbi i plan svojih udomitelja za osvajanje Najafa.

PRESUDA

A i mi se iz Iraka vraćamo našim domaćim božanskim misionarima... Mladen Naletilić Tuta je u Haagu osuđen na 20, a Vinko Martinović Štela na 18 godina zatvora zbog ratnih zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini. Onima koji su ih deportirali u Haag ostaje utjeha (nekima, nažalost, posthumna) da ni oni sami neće biti zaboravljeni, jer je haaško tužiteljstvo u ovom procesu dokazalo da je Hrvatska vojska izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Pozdrav svim zastupnicima Hrvatskoga sabora koji su izglasali Deklaraciju o Domovinskom ratu, ma gdje bili!