KINO

RASKOŠNA BIOGRAFIJA

Neki trenuci filma su odlični, međutim, kad se sve zbroji, "Frida" je tek jedna raskošna biografija

Fride Kahlo nema u Jansonovoj "Povijesti umjetnosti" (izdanje 1969.), Fride Kahlo nema u "Surrealistic Art Sarane Alexandrian" (izdanje 1970.), Fride Kahlo nema, pod svojim imenom, u Likovnoj enciklopediji JLZ-a (izdanje 1959.). No premda enciklopedije, leksikoni i povjesničari umjetnosti nisu mazili meksičku slikaricu (1907.-1954.) obrve Fride Kahlo – prava ženska varijanta brkova meksičkih desperadosa i revolucionara – postale su jedna od slika XX. stoljeća, poput jezika Alberta Einsteina ili nogu Marlene Dietrich. Štoviše, umjetnica koja nije dobila dostojne natuknice u standardnim priručnicima, početkom XXI. stoljeća postala je hollywoodska slikarska zvijezda – pravi ženski Picasso ili Van Gogh.

Za života Frida Kahlo je bila u sjeni svojega supruga Diega Rivere, pod čijim prezimenom je i smještena u likovnoj enciklopediji JLZ-a. Pola stoljeća nakon smrti, u prestižnoj filmskoj biografiji "Frida" ime njezina muža tek je natuknica ispod djevojačkog prezimena gospođe Rivere. Štoviše, njezinog imena. Nakon što je revalorizirana kao slikarica, Frida Kahlo je ekspresno postala medijskom zvijezdom. Njezine obrve, njezini ljubavnici (između ostalih, Lav Trocki i supruga Andrea Bretona) i njezina sudbina "prokletog umjetnika" (zbog prometne nesreće u mladosti bila je doživotni invalid čije tijelo je pretrpjelo 32 kirurške operacije tadašnje medicine) pretvorili su je u jednu od najmarkantnijih osoba XX. stoljeća.

Samo njezina ljubavnička afera s osnivačem Crvene armije mogla bi biti film za sebe. Njezino fizičko raspadanje kao metaforu mučeništva da i ne spominjemo. No, u filmsku biografiju koju potpisuju redateljica Julie Taymor (scenska režija "Kralja lavova") i još četiri scenarista, pokušalo se staviti sve: i Riveru, i Trockog, i invalidnost, i lezbijstvo, a za sve te drame jedan film se čini premalim. Salma Hayek je vrlo upečatljiva kao Frida Kahlo, kostimografija je izvanredna, neki trenuci filma su odlični, međutim, kad se sve zbroji, "Frida" je tek jedna raskošnija biografija. Film stvara legendu o Fridi Kahlo, ali pritom sam ostaje tek u osrednjosti.

________________________________

NESANICA, Insomnia, 2002., Christopher Nolan, Blitz (DVD/VHS)

Noir krivih koraka. Jedan mali pogrešan korak slijedi još jedan mali pogrešan korak, pa još jedan, pa još jedan i... kao što u filmu serijski ubojica kaže detektivu: obojica smo počinili samo jedan mali krivi korak, a na kraju smo postali kriminalcima i ubojicama. Al Pacino i Robin Williams su poput Ivice i Marice skrenuli sa šumskog puta koji ih je vodio bakici, zalutali u mračnoj šumi, i na kraju obojica završili u prvorazrednom noiru.

Noir kao žanr moralne ambivalentnosti obožava krive korake. U "Dvostrukoj odšteti" Billyja Wildera imali smo krive korake, u "Ženi u izlogu" Fritza Langa, u "Tjelesnoj strasti" Lawrencea Kasdana, a na kraju liste tih klasika sada je "Nesanica" Christophera Nolana ("Memento"). Nolan za poznavanje žanra može dobiti čistu, štrebersku peticu, no prava stvar filma je Nolanov rad s glumcima: izvanrednim Alom Pacinom i Robinom Willamsom kojem je ovo uloga života.

ČOVJEK KOJEG NIJE BILO, The Man Who Wasn't There, 2002., Joel Coen, Discovery (DVD/VHS)

Noir krivih koraka, još jednom. Braća Coen su u ovoj prestižnoj žanrovskoj podvrsti već dva puta potpisali remek-djelo ("Krvavo jednostavno", "Fargo") pa im ovo treće već možemo računati pod rutinsku genijalnost – još jedan antologijski dan na poslu.

U "Čovjeku kojeg nije bilo" s Billyjem Bobom Thorntonom, Frances McDormand i Jamesom Gandolfinijem, braća Coen su "provukli" svoje likove od preljuba do električne stolice, izvanredno miješajući tupu i okrutnu pravdu koja osuđuje zbog nepočinjenih zločina, i osjećaj krivnje zbog zločina koje policija, tužitelji i suci i ne naslućuju. Stilski dotjeran film koji se u kinima prikazivao s crno-bijelom fotografijom, na DVD-u se može vidjeti i u vrlo dobroj kolor-verziji. Opcija s filmom u boji i crno-bijelim filmom nije baš česta, ali općenito, ni "Čovjek kojeg nije bilo" nije čest film.