KAPITULACIJA

Irak je kapitulirao, ali kraj rata još nije objavljen. Hoće li se i to čudo dogoditi, ovisi o volji američkoga generala Tommyja Franksa. Njemu se pak ne žuri, jer – tek je krenuo. Ostalo je još dunjaluka za oslobađanje i zemalja za ponižavanje.

O karakteru pobjednika dovoljno govori činjenica da su na potpisivanje kapitulacije u Ramadiju poslali običnog – pukovnika. No, tko zna: možda se uskoro ispostavi kako je iračkom generalu Mohammadu Jarawiju ukazana velika čast time što je kapitulaciju svoje zemlje potpisao pred okupatorskim časnikom sa činom odmah ispod svojega. Možda će te poslove, kad pređu u rutinu, obavljati američki kaplari.

LISTA

Rat još nije službeno završen, pa ostaje na snazi naredba američkog vojnog zapovjedništva da se ubije ili uhvati svaki majčin sin čije se ime nalazi na listi pedesetorice iračkih čelnika i osoba bliskih iračkom režimu, a za koje se sumnja da pokušavaju pobjeći u inozemstvo. Treba li napominjati da je međunarodno pravo ostalo nijemo i pred ovim dozvolama za ubijanje kojima je sjedinjenodržavni terorizam samome sebi dao legalitet? Štovano se čovječanstvo tako spustilo na ravan s koje i prijeki sudovi izgledaju kao teško dohvatljivi pravni ideal. Ali – nije to jedini razlog za planetarno zadovoljstvo... Jer evo je napokon uspješno okončana i potraga za kamenom mudrosti. Zalud su alkemičari vjekovima nalijevali retorte sumporom, živom i koječime. Mudrost svijeta se krila i, evo, iznova otkrila u onom kamenu kojim je Kain zatukao Abela.

KAOS

Štovano je čovječanstvo živo zainteresirano da u Iraku prestane kaos i da se uvede kakav-takav red. I naravno, oni koji su dopustili opću pljačku, palež knjižnica i masovno uništenje civilizacijskog sjećanja do neki dan pohranjenog u bagdadskom Nacionalnom muzeju, sada uz klepet globalnoga aplauza ubijaju one naivce koji su povjerovali Donaldu Rumsfeldu da su slobodni činiti i loše stvari, poput robljenja banaka naprimjer. Jebaji ga, ako ti treba novaca – eno ti numizmatička zbirka u muzeju!

RED

General Tommy Franks tvrdi da se kaos suzbija, a da se red i mir polako ali sigurno uspostavljaju. Sve će krenuti nabolje nakon što penzionirani general Jay Garner u Kuvajtu dovrši pripreme svoje dvjestočlane ekipe za preuzimanje vlasti u Iraku. Sjevernim i južnim Irakom će upravljati pentagonski penzioneri – generali Bruce Moore i Roger Buck Walters, dok će uprava nad Bagdadom i središnjim Irakom biti povjerena Barbari Bodine koja, za divno čudo, nije umirovljena generalica nego diplomatkinja sa stažem u Iraku i Jemenu. Svaka od tri administracije imat će čvrstu američku jezgru od po 12 mahom Rumsfeldovih ljudi, a predviđa se da u ta kruta tijela prijelazne vlasti s vremenom budu pripušteni i “slobodni Iračani”. A slobodnim Iračanima se smatraju oni koji su do sada živjeli u SAD-u i u Zapadnoj Europi.

MOSUL

Ne treba, naravno, žuriti s inkorporiranjem “slobodnih Iračana” u organe okupacijskih vlasti, jer nezahvalno iračko pučanstvo pokazuje popriličan animozitet prema svojim zemljacima koje instaliraju Amerikanci. Tako je novi guverner grada Mosula, izvjesni Mashaan al-Juburi, održao vatreni proamerički govor koji je razgnjevio njegove podanike. Na njihovu dreku i mahanje rukama reagirala je američka vojska koja je, braneći karađozli-guvernera, pripucala u gomilu, te pobila više od deset i ranila preko sto ljudi nedostojnih darovane im slobode.

SIRIJA

Sjedinjene su Američke Države zemlja slobodnih i ravnopravnih ljudi. Stoga nema nikakve sumnje da će se pobrinuti i za one penzionirane generalčine koje se nisu dočepale sinekure u Iraku. Dio njih bi uskoro mogao dobiti kakav guvernerski poslić u Siriji, jer je George W. Bush optužio vlasti u Damasku za – ta znate već! – razvijanje oružja za masovno uništenje, za davanje utočišta čelnicima svrgnutog iračkog režima, za pružanje podrške neprijateljima SAD-a i za sponzoriranje terorizma. Na pitanje znači li to da će Sirija biti sljedeće poprište preventivnog rata, teksaški je mudrac odgovorio: “Sada smo u Iraku. Svakom ćemo se situacijom baviti zasebno.”

U nadi da joj Ujedinjeni narodi žele i mogu pružiti dužnu zaštitu od Bushovoga “zasebnog bavljenja”, Sirija se obratila Vijeću sigurnosti predloživši da se na East Riveru donese rezoluciju kojom bi čitav Bliski istok, uključujući i Izrael, bio proglašen zonom bez oružja za masovno uništenje. Sirijski su prijedlog podržale i sve arapske zemlje. Hoće li ga podržati i Izrael i njegov washingtonski patron? – poprilično je bedasto pitanje, ako se zna da je Izrael jedina država u regiji koja je do sada ustrajno odbijala potpisati sporazume i konvencije o oružju za masovno uništenje.

SANKCIJE

Teško da će George W. Bush pristati na rezoluciju UN-a kojom bi se Bliski istok morao osloboditi oružja za masovno uništenje, jer nije toliko blesav pa da samome sebi izbije iz ruku krunski argument za pokretanje preventivnih ratova. On od East Rivera sada zahtijeva da hitno donese rezoluciju o ukidanju ekonomskih sankcija protiv Iraka, jer je – kako reče – Irak sada oslobođen i potrebno je stvoriti sve preduvjete za njegovu gospodarsku obnovu. E sad, mali je problem u tome što se sankcije ne mogu ukinuti prije no što inspektori UN-a ne potvrde da ova temeljito uništena zemlja ne posjeduje oružje za masovno uništenje. Suvišno pitanje glasi: je li takav nalaz UN-ovih inspektora moguć dok Irakom upravlja okupacijska sila koja je ujedno i najveći posjednik oružja za masovno uništenje na planetu, a i šire?

KNJIGA

Vesele vijesti iz svijeta kažu: knjiga života je otvorena! Njezine je stranice širom raskrilila međunarodna ekipa znanstvenika iz šest zemalja (Francuske, Japana, Kine, Njemačke, SAD-a i Velike Britanije) okupljenih oko Human Genome Projecta. Otvorena je knjiga potom tutnuta u ruke američkom predsjedniku Georgeu W. Bushu kojemu je kao gospodaru života (a i smrti, a i smrti!) na Zemlji pripala čast da njezin sadržaj predstavi svijetu. Iz njegove recenzije izdvajamo veleumni zaključak da su “znanstvenici kompletirali esencijalnu sekvencu od tri milijarde parova baza ljudskog genoma, molekularnu instrukciju knjige života”. Polako, šjor recenzent, pokušajte svojim riječima, kako bismo bili sigurni da ste knjigu života pročitali s razumijevanjem. Znanstvenici su, dakle, kompletirali esencijalno šta? “Sada smo u Iraku”, George W. Bush reče, pokloni se pa uteče.

Šalu na stranu, dovršeni bi nacrt ljudskoga genoma trebao pomoći znanstvenicima u iznalaženju novih načina za dijagnosticiranje kancera, bolesti srca, dijabetesa i drugih boljetica, čime bi se u konačnici mogao produljiti i ljudski rok trajanja. No, budući da je za počasnog čitatelja knjige života izabran analfabet, ne bih se baš kladio da završava happy-endom. Možda nas na njezinom kraju čeka rečenica: “Tajna života je u pravim rukama.” Potpis: Kain, v.r.

PREDAJA

Evo sada i vijesti iz zemlje... Dan nakon što je u tkoznakoji pastoralni pohod Hrvatskoj stigla haaška tužiteljica Carla del Ponte, Vlada Republike Hrvatske je na zatvorenom dijelu sjednice donijela – pazite sad ovo! - Odluku o deklasifikaciji zapisa nastalih djelovanjem bivšega ministra obrane, pokojnog Gojka Šuška, a koje je zatražilo Tužiteljstvo Međunarodnoga kaznenog suda za područje bivše Jugoslavije te – pazite i ovo! - odluku o predaji tih zapisa Tužiteljstvu.

ŠPORT

“Na početku 21. stoljeća potrebno je ponovno dignuti glas u ime onih koji su bez glasa i zauzeti se za nedjeljni odmor svih građana...
Ako se ne očuva nedjelja kada se zajedno uživa u mogućnosti odmora i slavljenja, teško mogu biti zadovoljene obiteljske, kulturne, međuljudske i vjerske potrebe većine hrvatskih građana...
U mnogim se slučajevima ugrožava kršćanski identitet nedjelje počevši već od djece i mladih za koje se u nedjeljno prijepodne organiziraju razna športska natjecanja ili drugi programi te ih se tako odvlači od obiteljskog zajedništva i nedjeljne mise...”, poručio je u svojoj uskrsnoj poslanici nadbiskup zagrebački Josip Bozanić.

SPORT

A na sport su se okomili hrvatski jezikoslovci okupljeni oko okruglog stola što ga je pod nazivom “Hrvatski jezik danas” organizirao Odjel Matice hrvatske za jezikoslovlje. Akademik Dalibor Brozović je udario u kuknjavu kako je u nas “previše nemara, komoditeta, jugoslavenskog nasljeđa i onih koji danas prikriveno djeluju u vraćanju na negdanje doba”, a svoj je vapaj ilustrirao primjerom riječi sport “koja nam se ponovno vraća, a napušta se šport koji se koristio na hrvatskim prostorima do 1918., nakon čega je postojalo dvojstvo sport i šport”. Nu, reče akademik, “nakon 1945. šport je potpuno prognan iz jezika, a nakon 1990. se vraća”. Ali se, eto, sada po športu ponovo povraća. “Slovenci i Česi imaju šport, a ne sport. Prema hrvatskome morali bismo se odnositi hrvatski kao što se Česi prema češkom odnose češki”, zaključio je svoju nesportsku lamentaciju Dalibor Brozović. Nadbiskup je udario po športu, a siva eminencija hrvatskoga jezikoslovlja po sportu. A vi, draga djeco, ne dopustite da vas zatupljuju i udarite po lopti...

BABATUNDE

Babatunde Olatunji, čudesni nigerijski bubnjar i jedan od najvećih glazbenika world-musica, umro je u svojoj 76. godini. Čovjek čiji su ritmovi presudno utjecali na tokove suvremene svjetske muzike, čovjek čiji su bubnjevi pratili Martina Luthera Kinga, čovjek koji je vjerovao da je ritam duša svijeta, čovjek u čijem su društvu uživali svirati Mickey Hart, Carlos Santana, Airto Moreira zaslužuje da ga ispratimo njegovom čarobnom pjesmom “Akiwowo Oloko Ile, Akiwwowo Oloko Ile, Iowo Gbe Mi Dele, Iowo Gbe Mi Dele, Ile Baba Mi, Akiwowo Oloko Ile, Oloko Ile, O Se O, Akiwowo Oloko Ile...” Neka te dobri Akiwowo svojom feratom doveze kući, domu oca tvoga, majstore!