Picaskandal



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits

Word Trade


Glazba

Knjige

Film

Guštaonica


Pisma










Stranica obnovljena:
18. travnja, 2003.

01 / Picaskandal
18. travnja, 2003.

Vladimir MATIJANIĆ: PICAŠKANDAL

Surađivali: Goran Borković, Luko Brailo, Hrvoje Prnjak, Boris Rašeta i Vladimir Urukalo

ŠATOR BOŽE KOVAČEVIĆA

Prošli tjedan Zagrepčani su se najviše smijali ministru zaštite okoliša i prostornog uređenja Boži Kovačeviću. Naime, on je na Radiju 101 izjavio kako bi se problem odlagališta smeća Jakuševac s kojeg se posljednjih dana širi nesnosan smrad, mogao riješiti postavljanjem šatora. Prema Kovačevićevoj ideji, šator površine nekoliko stotina metara četvornih trebao bi spriječiti širenje neugodnog mirisa s Jakuševca na susjedne gradske četvrti. Ministar s izraženom brigom za okoliš nije se međutim zapitao što bi se dogodilo ispod njegove šatre. Ondje bi se, naravno, kako su naknadno kazali stručnjaci, vrlo brzo koncentrirala golema količina plina koja bi u snažnoj eksploziji raznijela okolne kuće. A od smrada, kazali bi dežurni cinici, još uvijek nitko nije umro.

RASIZAM SUPROTIVA RAPAJIĆU

Nakon Velibora Đalovića, Crnogorca u dresu NK Zagreb koji je prošli tjedan bio meta iživljavanja Dinamovih Bad Blue Boysa, na nedjeljnom derbiju ista sudbina snašla je najboljeg igrača Hajduka i hrvatske nogometne reprezentacije - Milana Rapajića. Uobičajno nacionalistički raspoloženi BBB-ovci svaki Rapajićev dodir s loptom pozdravljali su prigodnim skandiranjem “Uubij Srbina!”. Ni to, međutim, nije spriječilo raspoloženog Rapajića da golom riješi pitanje pobjednika najvećega hrvatskog derbija.

VLADINO ŠMINKANJE STATISTIKE

Približavanje izbora Račanova Vlada želi pod svaku cijenu iskoristiti za popravljanje statistike u važnim resorima. Naravno, prvi na udaru našli su se nezaposleni. Međutim, umjesto da se njihov broj smanji stvarnim zapošljavanjem, koalicijska vlast dosjetila se da to napravi administrativnim putem, odnosno promjenom metodologije računanja broja nezaposlenih, koja im je, međutim, i te kako odgovarala kad su bili u opoziciji. Tako je nedavno uvedeno pravilo da državne financijske institucije, prije svega Regos, prijavljuju Zavodu za zapošljavanje sve koji za vrijeme boravka na Zavodu ostvaruju prihod iznad 900 kuna. Iako su se nadali da će na takav način s burze, a time i iz statistike, nestati desetak posto stalno nezaposlenih, pokazalo se da se među 360 tisuća ljudi bez posla nalazi tek nekoliko tisuća onih koji su “uspjeli” zaraditi spomenutu svotu, koja je, inače, daleko ispod razine novca koju mora imati svaki čovjek kako se ne bi smatrao “apsolutno siromašnim”.

MARŠIĆ POMOGAO RATNIM STRADALNICIMA

Ilija Maršić, dugogodišnji novinar i urednik u Slobodnoj Dalmaciji i predvodnik Udruge malih dioničara, jedine koja se dosljedno godinama borila protiv procesa i posljedica “kutlizacije” splitskoga dnevnika, postao je članom Nadzornoga odbora Slobodne u ožujku 2001. godine. Šestoga lipnja iste godine odlučeno je da članovi Nadzornog odbora za svoj mjesečni rad primaju naknadu u visini prosječne mjesečne plaće u Slobodnoj. A prosjek je od navedenoga datuma do danas varirao od tri i pol do četiri i pol tisuće kuna. Već trinaest dana kasnije, dakle, 19. srpnja, Ilija Maršić zatražio je od Nadzornog odbora da se naknada koja njemu pripada uplaćuje zakladi za obitelji petorice pripadnika Samostalnoga voda Slobodne Dalmacije koji su poginuli u ratu.

Na potezu su bili Uprava Slobodne ili Udruga branitelja koji su trebali utemeljiti zakladu: vrijeme je prolazilo, naknada za Maršićevo sudjelovanje u Nadzornom odboru gomilala se na računu i dosegla je 99.218,58 kuna. Na koncu, Maršić je shvatio da mu ne preostaje drugo doli da sam podijeli novac obiteljima Zdravka Uvodića, Dubravka Grubišića, Ante Peričića, Nenada Božana i Nedjeljka Miluna, što je i učinio u prošlu srijedu. A poslovično inertna Uprava, Udruga branitelja i ostali i dalje ne pokazuju namjeru da formiraju zakladu za obitelji svojih poginulih djelatnika.

SUDSKA NEPRAVDA

Splićanka Lida Vujasinović i njezina majka Katja, koje se već deset godina pred Općinskim sudom u Splitu spore s Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje oko stanarskog prava nad stanom u Hercegovačkoj ulici u koji se još sredinom 1992. godine protupravno i nasilno uselio prije koju godinu umirovljeni policajac Jerko Buljan, ovih bi se dana mogle naći na ulici. Naime, sudac Miho Mratović, koji je predmet dobio 1998. godine, nakon što je ovaj, prema riječima Lide Vujasinović, oduzet sutkinji Aleksandri Radman, donio je 18. veljače ove godine presudu kojom Katji Vujasinović, te njezinom pokojnom suprugu Petru otkazuje stanarsko pravo nad stanom u Hercegovačkoj 78, te nalaže da se stan u roku od 15 dana isprazni od stvari i osoba. Također, obitelj Vujasinović dužna je Buljanovima platiti i 1464 kune sudskih troškova.

“Sud nas sada izbacuje, a uopće ga nije briga na koji je način Buljan došao do stana”, kaže Lida Vujasinović.

“Ovo je nastavak etničkog čišćenja, samo u drugom obliku. Njih se tretira kao građane drugog reda zbog nehrvatske nacionalnosti”, kaže Ivica Vojko iz nevladine udruge Altruist. Da stvar bude gora, obitelj Vujasinović ovih je dana obaviještena kako se mora iseliti iz stana u kojem trenutno živi.

GDJE JE BILA ŠUICA?

H(rvatski) D(ubrovnik) Z(auvijek) jedan je od slogana koji gradonačelnica Dubravka Šuica često voli istaknuti, kao da je do 1990. godine Dubrovnik, recimo, bio kineski. No, držanje govora o hrvatstvu, čekanje u redu kako bi osobno čestitala Thompsonu na njegovu "veličanstvenom koncertu" na gruškom bazenu gdje je viđen i transparent "Srbe U Jasenovac", vješanje golemoga hrvatskog stijega na Orlandov stup – koji je težinom Orlanda dobrano oštetio - i slični izljevi domoljublja koštali su Šuicu podsjećanja na njezinu neugodnu epizodu iz 1991. godine.

“Napustili ste Dubrovnik tijekom njegovih najtežih stradanja, a danas se na sve glase kunete u hrvatsku zastavu”, poručio je, uz ostalo, Mladen Sinković, taksist i nekadašnji branitelj u otvorenom pismu Šuici u tjedniku Dubrovački list. Premda Dubravkina izočnost iz tih dana nije, naravno, nikakva tajna, ipak se s velikim zanimanjem očekuje sljedeći broj DL-a, kako bi se vidjelo hoće li Šuica odgovoriti Sinkoviću. Usput, gradonačelnica je neki dan na Rimskome sveučilištu održala predavanje o ratnim stradanjima Dubrovnika.

RAČANOVI I MERČEPOVI POLJUPCI

Prilikom svakog posjeta Carle Del Ponte Zagrebu nekoliko pripadnika specijalne policije raspoređuje se pred zgradu u kojoj stanuje Tomislav Merčep. Tomu bi mogla biti dva razloga: ili je T.M. jedan od kandidata za Haaški sud - pa se, u slučaju donošenja optužnice sprema njegovo ekspresno uhićenje - ili se ovaj bivši ratnik smatra opasnim za sigurnost glavne haaške tužiteljice, pa ga se, za svaki slučaj, drži pod kontrolom.

Kako Carla Del Ponte ovaj put nije donijela nove optužnice, Merčep je ostao na slobodi, pa i dalje ne znamo koji od dva navedena razloga motivira policiju da posjećuje njegovo stanište za tužiteljičinih vizita.

Još je zagonetnija, međutim, sklonost premijera da s ovim čovjekom tu i tamo službeno razgovara bez posebnih mjera osiguranja, štoviše, uz srdačne zagrljaje i poneki poljubac. Teško je, naime, vjerovati da policija pred njegov stan dolazi tek iz turističkih razloga.


ARLOVIĆ I GLAVAŠ U ISTI ROG

Mato Arlović, potpredsjednik SDP-a, povukao je prošle srijede krajnje neuobičajen potez, otvorenim svrstavanjem uz Branimira Glavaša u njegovu višemjesečnu nastojanju da sruši vlast u Osječko-baranjskoj županiji. Nakon što je Glavaš uspio u rušenju župana Ladislava Bognara, krenuo je dalje. Najprije je 17 vijećnika HDZ-a u Županijskoj skupštini podnijelo ostavke, potom su im se pridružila četiri vijećnika HSLS-a, a onda i četiri vijećnika HSP-a. Vladajuća koalicija (SDP, LS i HSS) ostala je na tankoj većini sa 26 vijećnika, no onda je Glavaš uspio osigurati prebjega. Jedan član HSS-a pristupio je HDZ-u i odmah dao ostavku na mjesto vijećnika, pa je Skupština, činilo se, prestala postojati.

No, HSS je na mjesto prebjega stavio sljedećeg s izborne liste, pa je koalicija ponovno imala 26 vijećnika. Ministarstvo pravosuđa potvrdilo je da nema razloga za raspuštanje Skupštine, pa se činilo da Glavaš neće uspjeti u namjeri da isposluje prijevremene izbore.

Tada se, ničim izazvan, umiješao Mato Arlović. Na stranačkoj tribini u Belom Manastiru on je ustao protiv rješenja Ministarstva pravosuđa i priklonio se Glavašu. Rekao je kako Skupština Osječko-baranjske županije više nema natpolovičnu većinu koja može donositi pravovaljane odluke, što je razlog da se, u skladu sa zakonom, može donijeti odluka o raspuštanju, imenovanju povjerenika i raspisivanju izbora. Nije dobro, dodao je Arlović, "pod svaku cijenu održati stranku na vlasti kada to očigledno više nije moguće".

Arlovićevo ponašanje šokiralo je slavonske SDP-ovce.

Neobično savezništvo Glavaša i Arlovića teško je objasniti, to prije što je Glavaš u osječkom Glasu Slavonije prije godinu dana izjavio kako posjeduje dokumente iz kojih je vidljivo da je Arlović sve do 1996. (!) bio agent KOS-a, jugoslavenske vojne obavještajne službe. Arlović nikada nije demantirao te navode. No, možda je sadašnje Arlovićevo ponašanje objašnjenje je li ili nije Glavaš imao pravo.

D. HEDL


IVICA RAJIĆ KRIO SE POD IMENOM JAKOV KOVAČ

Ivica Rajić se od 1997. godine krio pod imenom Jakov Kovač, a ne Viktor Andrić, kako piše većina hrvatskih novina. Osobna iskaznica s imenom Jakova Kovača izdana mu je u policijskoj postaji u Omišu, najvjerojatnije 1997. godine, a početkom ove godine samo je zamijenio staru osobnu iskaznicu novom. Kako je već imao promijenjen identitet, pri rutinskoj je zamjeni iskaznica bilo zaista teško dokučiti da je Jakov Kovač zapravo haaški bjegunac Ivica Rajić. Rajić je, inače, bio prijavljen na jednoj adresi u Omišu na kojoj, po svemu sudeći, uopće nije živio. Prema našim saznanjima, njegovo zadnje prebivalište, prije nego što je uhapšen, bilo je na splitskim Blatinama, ne baš previše daleko od zgrade u Šimićevoj 31, gdje mu živi supruga s djecom. Kako je bilo moguće da se Rajić tako uspješno skriva punih osam godina?

To je zanimalo i glavnu haašku tužiteljicu Carlu Del Ponte tokom sastanka s hrvatskim premijerom Ivicom Račanom i njegovim suradnicima. Račan je, prema novinskim izvještajima, to obrazložio posebnim sustavom zaštite haaških optuženika što su ga potkraj devedesetih osmislili i provodili viđeniji pripadnici HDZ-ova špijunsko-policijskog pogona, te je najavio otkrivanje i kazneni progon dotičnih persona što su optuženim ratnim zločincima osiguravali lažne isprave i sigurna staništa. Izuzev onih koje smo u prošlom broju Ferala naveli kao Rajićeve zaštitnike (Markica Rebić, Alojzije Šupraha, Mario Tomasović, Vlado Ugrin, Ante Kotromanović i Mato Vukoja Paško), jedan od onih koji su direktno bili zaduženi za brigu o kiseljačkom ratnom bossu odaziva se na ime, prezime i nadimak Boško Ramljak Njuša.

Dotični je, naime, dugogodišnji pripadnik SIS-a i u slobodno vrijeme alkarski harambaša, s tim da odnedavna iskazuje i snažnu ambiciju da se dokopa položaja alkarskoga vojvode. Harambaša Njuša bio je zadužen za održavanje kontakta s Ivicom Rajićem, odnosno Jakovom Kovačem, te je vodio brigu da haaški optuženik i njegova brojna obitelj mirno i lagodno žive u Splitu. Ramljak je, osim toga, imao zadatak da Rajića pravodobno obavještava o eventualnim policijskim akcijama i potezima Haaškoga tribunala. Harambaša je, inače, i dalje aktivni pripadnik Vojne sigurnosne agencije (nekadašnji SIS) i ima čin satnika, a uz to je i vatreni pristaša Ivića Pašalića i njegova Hrvatskog bloka.

I.


TAJNI DOGOVOR HAJDUKA I SDP-A

Pritisnut rokovima UEFA-e, po kojima do iduće sezone svi sudionici europskih klupskih natjecanja moraju “posušiti” financijske dugove i izgraditi minimalno četiri pomoćna terena, Hajduk je počeo - dakako, uz malu pomoć prijatelja iz politike – s pravodobnim pripremama.

Tako je za početak uskršnjeg vikenda dogovoren i tajni sastanak Hajdukova predsjednika Branka Grgića s Marinom Jurjevićem, čelnikom splitskoga SDP-a i saborskim zastupnikom, na kojemu će Hajduk u zamjenu za Stari plac (koji zapravo i nije u Hajdukovu vlasništvu, jer je Općinski sud prije gotovo godinu i pol uvažio tužbu Ragbi-kluba Nada, koji sada koristi Stari plac, te poništio Hajdukovu uknjižbu iz 1997. godine, dok je proces na drugostupanjskom, tj. Županijskom sudu indikativno - “zamrznut”!) zatražiti “razumijevanje” Grada kako bi se lakše domogao zemljišta za nove pomoćne terene. Osim toga, tema ovog konspirativnog sastanka bit će, očekuje se, i Hajdukova porezna dugovanja državi...

“Čuli smo za taj sastanak, i moram izraziti čuđenje zbog njegove tajnosti, jer ako su sve stvari čiste, ne znam čemu tajni sastanci?” pita se Tonči Cvitanović, dopredsjednik Nade.

“Evidentno je da Hajduk ima financijskih problema, ali to mu ne daje za pravo da se služi šibicarskim metodama i zloupotrebljava popularnost kluba”, zaključuje Cvitanović, dodajući kako ovakve postupke zaobilaženja legalnih putova odlučivanja treba imati na umu i kada se razgovara o namjeri Hajdukove odvjetnice Doris Košta da se kandidira za gradonačelnicu.

H. PRNJAK


________________________________
Copyright © 1993 - 2024. Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA