Vrhovni sud odbio je njezin zahtjev za izuzeće predsjednika Županijskog suda u Zagrebu Božidara Rumenjaka, a on je odbio zahtjev za izuzeće i drugih sudaca u koje ona nema povjerenja.

Sumnjiči ih da su bili "istaknuti članovi SKH", a kao dokaz da je jedan od njih, Vladimir Pavleković, bio "protivnik Franje Tuđmana", čak navodi podatak da 1991. nije bio ponovno izabran za predsjednika Suda u Sisku.

Nije, dakle, dovoljno to što je Pavleković u to vrijeme, kao i toliki drugi, otjeran s dužnosti, nego mu se ta činjenica sada uzima i kao grijeh. Logično, nema što! No, to bi se još nekako i moglo podnijeti da je Nevenka Tuđman, hajde recimo, osnovala nekakvu borbenu frakciju HDZ-a, pa kada su je dograbili počela vatreno ponavljati da ne priznaje izdajnički "komunistički" sud.

Ali, ta je gospođa optužena za najordinarnije pelješenje milijunskih iznosa korištenjem položaja Prve kćeri, za što se kažnjava i u kapitalizmu koliko i u komunizmu. Uostalom, ona i jest uhvaćena u krađi kapitalističkih firmi, pa ako je tako brzo zaboravila komunističku prošlost svojega oca, valjda se još sjeća da je baš on u poznijim godinama ustrojavao te firme.

I Franjo Tuđman imao je problema sa sobom kada je trebalo povući granicu između svojih osobnih sastavnica (komunist-antikomunist, povjesničar-političar). No to kako se kod njegove kćeri isprepleću dugi prsti i dug jezik, nešto je posebno.

To je dosad neviđeni oblik konvertitske parterne gimnastike u Hrvata. Niže se, naime, ne može pasti, jer dosad nije zapaženo da je ova dama imala ikakvih političkih uvjerenja, a postala je borbena zajedničarka tek kada su njezini nagrebani privatni probici opasno dovedeni u pitanje.

Pokušaji da se sada predstavi kao mučenica, jalovo su lupanje nacionalnom trobojnicom po vodi, jer ako je gledala kako joj to radi otac, loše je vidjela. On je ipak morao proći nešto disidentskoga antikomunističkog štrapaca da bi zatim došao do para. Ona je pare htjela vidjeti odmah, a tek kad su je ščepali, u njoj se probudila antikomunistička lavica.

Zato se ne vidi da se i u HDZ-u itko pomaknuo s mjesta da joj pomogne i najviše bi, čini se, voljeli da o njoj ne moraju misliti. Previše ih podsjeća na HDZ-ove sjecikese iz devedesetih i najradije bi je se odrekli.

Ali, još postoji ona zaštitna plomba u imenu Tuđman i samo zato Seka nacionale još nije proglašena ženskom inačicom Ivića Pašalića.

Marinko ČULIĆ