ZA VAŠE DOBRO

Bush je opravdao svoju invaziju na Irak i potrebom da se promijeni režim, da se otarasimo Sadama Huseina. Uvažena, onoliko koliko takva namjera može to biti, po Povelji UN-a ona nije dostatna da bi opravdala unilateralno pribjegavanje sili. Uvjeravanje SAD-a da će uspostaviti demokraciju u Iraku, nema status pravnog opravdanja za agresiju. U 17. stoljeću pravnik Hugo Grotius, otac utemeljitelj ljudskih prava, pisao je kako je “želja da se vlada drugima protiv njihove volje, pod izgovorom kako je to za njihovo dobro”, bila najčešće opravdanje za nepravedne ratove.
IGNACIO RAMONET, glavni urednik Le Monde Diplomatique, u uvodniku lista

NAFTA NA REZERVI

Multinacionalne naftne kompanije, američke i druge, zbog mnogočeg se mogu posramiti: od pustošenja delte Nigera, do potpore koju su pružale državnom terorizmu u Indoneziji. No, one nisu navijale za rat protiv Iraka. Bushova administracija planirala je svoju kampanju protiv Bagdada bez sudjelovanja tih kompanija i očito bez “blage veze” o osnovama naftne ekonomije.

Nafta se u washingtonskim kalkulacijama o Iraku pojavljuje više kao strateško negoli kao ekonomsko bogatstvo: rat protiv Sadama vodi se zbog osiguranja američke hegemonije, prije negoli zbog povećanja profita Exxona.
YAHYA SADOWSKI, profesor na Američkom sveučilištu u Bejrutu

DŽEP PO DŽEP

Od sredine veljače do sredine ožujka, prema podacima Palestinskog centra za ljudska prava (PCHR), na okupiranim teritorijima, a najviše u Gazi, ubijeno je 109 Palestinaca. Tako je izjednačen danak iz listopada i studenog 2000., koji su bili puni osmrtnica za Intifadu, sve do ožujka-travnja 2002., kada je ubijeno između 238 i 242 Palestinaca. A to su podaci izraelske organizacije za zaštitu ljudskih prava Betselem. “Osjećamo kako se vojska s akcija ‘napadni i bježi’ preorijentirala na dugotrajnije operacije, ne bi li iskorijenila Hamasovu infrastrukturu”, pretpostavlja Etienne Antheunissens, šef Crvenoga križa pojasa Gaze. “Sljedećih nekoliko tjedana očekujemo još radikalnije čišćenje, džep po džep.”

Međunarodna zajednica, ostajući tihom, daje svoj blagoslov izraelskoj vojsci. Imamo dojam da je ono što je bilo zabranjeno prije još samo šest mjeseci, sada dopušteno.
BENJAMINE BARTHE, francuski novinar, u Le Monde Diplomatique

UPOTREBA ISLAMISTA

Amerikancima islamisti više nisu potrebni. Fundamentalizam je instrumentaliziran u hladnom ratu, Amerika ga je trebala primjerice još protiv SSSR-a u Afganistanu, no sada je postao beznačajnim.

Na američki dvoboj smije ne se odgovoriti novim dvobojem. Ratu se treba suprotstaviti moralnom, političkom i kulturnom argumentacijom, koja na dugi rok odbacuje ideju imperija. Arapski intelektualci moraju konfrontaciju postaviti na tu ravan.
ELIAS KHOURY, arapski pisac, rođen u Libanonu, predavač na Sveučilištu u New Yorku, u Die Zeitu

TIK-TAK, TIK-TAK

Više nisu važni deficiti. Velika će smanjenja poreza stimulirati korporativnu Ameriku da investira, otvara nova radna mjesta i vrati se na put napretka. George W. Bush je ustuknuo, Wall Street zadržava dah.

Tik-tak, tik-tak. To nije pacemaker potpredsjednika Dicka Cheneya; to je zvuk onoga što mnogi američki ekonomisti nazivaju iračkom vremenskom bombom.

Kombiniranjem cijena rata i rekonstrukcije Iraka s domaćim smanjenjima poreza, a uz povećanu državnu potrošnju i zastalu ekonomiju, ono što se čini poput malog neškodljivog budžetskog deficita zapravo je fiskalna eksplozija koja čeka da se dogodi, kažu njegovi protivnici.
JOANNA WALTERS, britanska novinarka, u Observeru

________________________________

SLAVOJ ŽIŽEK, slovenski filozof, na lacan.com

PRAVILA PODNAŠANJA

“Demokracija” znači da će, ma kakva se izborna manipulacija dogodila, svaki politički sudionik bezuvjetno poštovati rezultate. U tom su smislu američki predsjednički izbori 2000. godine bili doista “demokratski”: usprkos očitim izbornim manipulacijama i usprkos očitoj besmislenosti činjenice što je nekoliko stotina glasova s Floride imalo odlučiti o tome tko će biti predsjednik, kandidat demokrata prihvatio je svoj poraz.

PROSVIJEĆENI DESPOTIZAM

Zanimljivo je da će barem u jednom slučaju i sami formalni demokrati (ili, barem znatan dio njih) tolerirati suspenziju demokracije: što ako se dogodi da na formalno slobodnim izborima pobijedi protudemokratska stranka, čija platforma obećava ukidanje formalne demokracije?

U tom slučaju mnogi će demokrat priznati da ljudi još nisu dovoljno “zreli” da im se dopusti demokracija i da je poželjnija neka vrsta prosvijećenog despotizma, čija bi svrha bila da obrazuje većinu u pristojne demokrate.

VIŠE-MANJE OD DEMOKRACIJE

Ta strateška suspenzija demokracije danas doseže nove visine. Danas su, u navodnoj “predemokratiziranosti”, SAD i Velika Britanija započele rat u Iraku protiv volje većine vlastitog stanovništva, da ne spominjemo međunarodnu zajednicu. A nismo li cijelo vrijeme svjedoci nametanja ključnih odluka koje se tiču globalne ekonomije (trgovački sporazumi itd.) od strane “nestranačkih” tijela, izuzetih iz demokratske kontrole?