U muzičku prodavaonicu Free Bird u Tratinskoj ulici 50, na zagrebačkoj Trešnjevci, uđem kada se zaželim vinila iz rock ili jazz-prošlosti; pa tamo nabasam i na pjesme talijanskih partizana, snimku njemačkog kabareta iz tridesetih godina prošlog stoljeća ili na zborsku obradu rumunjskih pokladnih običaja, iz vremena kada je to spadalo u nadležnost muzikologa, a ne world music mešetara. Ponekad samo provedem ugodan sat vremena pregledavajući izložene “nosače zvuka” i ne kupim ništa.

Tomislav Gaži, vlasnik Free Birda, veli da u njegovoj trgovini “ne vrijedi uvriježena podjela na mušteriju i trgovca. Ljudi dolaze da bi samo pričali o glazbi, pločama, na kavicu, a razgovor odvede u nepredviđenom smjeru… To je više klupska negoli trgovačka atmosfera”, kaže Tomislav i dodaje: “Isprva sam nabavljao i prodavao novu robu, no sada smo isključivo neka vrsta muzičkog antikvarijata. Sva roba otkup je iz osobnih kolekcija, ne kupujemo od izdavača.”

Free Bird je prilika da se podsjetite na stara izdanja Jugotona i drugih bivših jugo-izdavača, domaća i licencna. “Stranci se zanimaju za njih ako se ona po nečemu razlikuju, a to je čest slučaj. Od singlice queenovaca na kojoj čestitaju Novu godinu svojim jugoslavenskim fanovima, do ploče Black Sabath koja licencno ima drugačiji omot od originala.”

U Free Birdu novi CD-i Severine ili Britney Spears stoje neprodani mjesecima, iako su jeftiniji negoli u običnim CD-shoppovima. Nema interesa, klijentela je takva. No, zato se neka originalka King Crimsona ili yesovaca razgrabi čim se pojavi.