KINO

NA SVOJU RUKU

"Čovjek bez prošlosti" Akija Kaurismakija dobrodošao je odmak u odnosu na standardne filmove s hollywoodskog repertoara

Krajem osamdesetih Aki Kaurismaki bio je među domaćim filmofilima najspominjaniji evropski filmaš. Vrijeme Wima Wendersa polako je prolazilo, vrijeme Pedra Almodovara tek je dolazilo (negdje u to doba u kina su stigle njegove "Žene na rubu živčanog sloma"), a Aki Kaurismaki predstavljao je sadašnjost i budućnost polumrtvoga evropskog filma. Njegovi "Lenjingradski kauboji odlaze u Ameriku" kružili su na piratskim kasetama zajedno s još pokojim filmom ili spotom s famoznim "Kaubojima", i činilo se da je to tek početak "jednog dugog prijateljstva". No ubrzo kasete su prestale kružiti, nove se nisu pojavljivale, u kinima i na službenom VHS-u nije bilo ni traga Kaurismakiju, i jedini Finac koji se među filmofilima još spominjao bio je Mika Hakkinen.

Sve što je ostalo od Akija Kaurismakija u sljedećih deset godina bio je jedan mali ciklus njegovih filmova na HRT-u, te jedan njegov film prikazan u sklopu revije filmova Evropske Unije. Zaborav i ilegala u koju je Kaurismaki kod nas potonuo fino je dočarala i prva projekcija njegovog "Čovjeka bez prošlosti" u zagrebačkoj Kinoteci, koja nije održana jer se kombi s kopijom filma, valjda zbog gužve u prometu, nije pojavio.

Probivši se napokon kroz piratske kasete, kasnonoćne televizijske termine i prometni zastoj u Savskoj, Aki Kaurismaki vratio se osebujan kao i nekad. "Čovjek bez prošlosti" s Markkuom Peltolom i Kati Outinen zbilja je film na svoju ruku - da ne kažemo da je "dobrodošao odmak" u odnosu na standardne hollywoodske filmove. Jer ako je "Čovjek bez prošlosti" komedija – a mogao bi se natuknuti pokoji razlog koji to dovodi u pitanje – onda je čudnija i od “Rushmorea” Wesa Andersona. To je dakako velik kompliment, ali zbog bizarnosti koju podrazumijeva može biti i ozbiljna mana. Ipak, ta Kaurismakijeva bizarnost, s glumcima "koji ne znaju glumiti" i humorom zbog kojeg se u kinu i muha može čuti, polako je već postala pravi art mainstream, o čemu svjedoči Velika nagrada žirija u Cannesu i nominacija za neengleskog Oscara.

________________________________

PROKLETSTVO ŠKORPIONA, The Curse of the Jade Scorpion, 2002., Woody Allen, Discovery (DVD/VHS)

Kakve samo scenarije za svoje uloge piše Woody Allen! Premda je i u mladosti smatran najružnijim i najneseksipilnijim američkim glumcem, Woody Allen se ni u poznoj starosti ne libi scenarija u kojima su mu partnerice seks-simboli današnjice, ili barem neke od najuglednijih suvremenih glumica. Nakon što je u "Svi kažu volim te" na filmskom platnu ljubovao s Juliom Roberts i Goldie Hawn, u "Prokletstvu škorpiona" Woody Allen je za svoju romantičnu partnericu izabrao Helen Hunt, a za svoju seksualnu partnericu Charlize Theron.

No, kao što se i u "Svi kažu volim te" znao zafrkavati sa svojim filmskim ljubavničkim eskapadama, tako i u "Prokletstvu škorpiona" živahni sedamdesetogodišnji komedijaš (najbolji američki komičar u posljednjih četvrt stoljeća) zna kakav komičarski potencijal može imati, primjerice, njegov ponoćni susret s Charlize Theron odjevenom samo u štikle, najlonke i baloner.

ZVJEZDANE STAZE II: KHANOV GNJEV, Star Trek II: The Wrath of Khan, 1982., Nicholas Meyer, VTI (DVD)

De luxe DVD-izdanje, na dva diska i s mnoštvom dodataka, "Zvjezdanih staza" iz faze "ranih radova" s početka osamdesetih. "Khanov gnjev" nastao je kao nastavak priče "Space Seed" iz 1967., u kojoj je Khana, kao i poslije na filmu, glumio Ricardo Montalban. Na zapovjedničkom pak mostu glumačka se postava našla u klasičnom sastavu: William Shatner, Leonard Nimoy, Kirstie Alley...

U vrijeme snimanja filma Leonardu Nimoyu već je bilo zlo od Spocka (upravo je pisao knjigu "Ja nisam Spock"), "Ratovi zvijezda" su se pojavili kao nova generacija znanstveno-fantastičnog filma, i svi su mislili da su ovo posljednje "Staze", ali ispalo je da se s "Khanom" serijal tek zahuktavao. Kad se to shvatilo, kraj u kojem Spock umire je djelomično izmijenjen – na olakšanje Leonarda Nimoya koji je prvotno inzistirao na tragičnom (i konačnom) završetku.