Opet ona. Jedva je otišla iz Zagreba gdje je poslije trogodišnjeg zavlačenja uspjela iskamčiti da joj se preda "Šuškova arhiva", a već izvoljeva nešto drugo.

Ovaj put zapucala je još više, optužujući Hrvatsku da zna gdje je Gotovina, jer i ona iz Haaga to dojavljuje u Zagreb, ali ga iz političkih razloga ne želi uhapsiti. Zatim je to povukla, optužujući nimalo nježno Glas Amerike da ju je krivo citirao, što je - ako je dopušteno umiješati se - teško povjerovati.

Pa ta gospođa govori tako kratkim i odsječnim rečenicama kao da je govorništvo vježbala pred postrojenom četom. Nema tu da nešto ostane nejasno ili dvosmisleno.

Bit će, dakle, da Del Ponte igra neke svoje igre, kao što ih uostalom igra i Hrvatska. Tako su Vladini trbuhozborci pustili u javnost vijest o mogućem prepuštanju suđenja Ademiju Hrvatskoj i prije nego što je potvrđena, i to samo uvjetno, u Haagu.

A to je bila sjajna prilika da je taj "neimenovani izvor" nacifra kako mu se htjelo. Tako je javnosti servirano kako postoje dobri izgledi da ne samo ovaj nego i svi "preostali" sudski procesi optuženima iz Hrvatske budu prepušteni hrvatskom pravosuđu. Preostali?

Ispada da je dosad suđeno ne znam kolikom broju njih. A nije nijednom! Iz toga bi se mogao izvući zaključak kako je u Zagrebu, doduše, nevoljko pala teza da Hrvati nisu mogli počiniti ratne zločine, ali zato evo druge, po kojoj se njima ne može suditi u Haagu.

A sve to zbiva se nakon što je Carla del Ponte nedavno usred hrvatske metropole lijepo najavila nove haaške optužnice. Razumije se, gospođa koja vježba glasnice na vojničkoj pisti ne može to podnijeti.

I, tako, samo koji dan nakon što su Vladini trbuhozborci pustili glasinu o "preostalim" suđenjima, sustigla ih je vijest iz još jednog "dobro informiranog izvora". Spremne su, kaže taj drugi trbuhozborac, optužnice protiv Markača, Domazeta, Brajkovića, Tomljenovića, čak i Norca (što je očito u vezi s odustajanjem od suđenja Ademiju).

Kao što se vidi, Del Ponte je već sasvim dobro upoznala Račana i sada zna ono što mi ovdje odavno znamo: da mu je omiljena metoda – odgađati problem dok ne padne u zaborav ili dok se sam od sebe ne riješi.

Ali, kako ona samo do 2004. ima vremena da završi istrage, ponovno je postrojila svoju četu, a naš će se premijer za svoje igre odugovlačenja morati zadovoljiti domaćim pacijentima.

Marinko ČULIĆ