KINO

TRAUME NEW YORKA

Nitko se do sada nije pojavio toliko uzdrman napadom na New York kao Spike Lee. I to je, uz izvanredan završetak filma, najbolje od "25. sata"

David Benioff, scenarist filma “25. sat”, svoj je roman napisao prije 11. rujna, i “9/11” u njemu nema nikakve uloge. Što se toga tiče, “9/11” nema nikakve dramaturške uloge ni u filmskoj ekranizaciji romana. No od same špice filma – kada panoramu manhattanskog Downtowna sa svjetlećim tornjevima umjesto Twinsa poprati izrazito dramatična promjena soundtracka – pa se kroz čitav film “25. sat” čini kao da on nije o ničem drugom negoli o New Yorku nakon 11. rujna. O novim počecima. O krajevima. O stvarima kakve su bile. O neizvjesnoj budućnosti. Edward Norton glumi narkodilera koji odlazi u zatvor na sedam godina i film prati njegova posljednja 24 sata: kraj jednog “sretnog” razdoblja, i početak novog, u kojem će se morati boriti za opstanak. U pozadini te Nortonove osobne drame, imamo i dramu New Yorka: “9/11”, kraj “sretnih” devedesetih, i početak novog vremena – vremena koje je New York smjestilo na prvu liniju fronte.

Zanimljivo je da je ovaj Spike Leeov “posttraumatični” newyorški film potpuno “bijel”. Osim Nortonove djevojke (Rosario Dawson), koja je hispanoamerikanka, svi su likovi bijelci – od Iraca iz Brooklyna, WASP-ova s Manhattana, do bijelih narkića i ruskih i ukrajinskih mafijaša. Za Leejeove filmove, koji su gotovo isključivo filmovi s crnim akterima, to je – najblaže rečeno – vrlo neobična postava junaka. Prije deset godina Spikeu Leeju bi “bijeli” film predstavljao noćnu moru, nešto zbog čega se budio obliven znojem u vrijeme dok je snimao “Do the Right Thing”, “Jungle Fever”, i “Mo better blues”. Danas je Leejev film postao potpuno “bijel”, i to bez ikakva objašnjenja. Svi likovi u filmu mogli su biti crni. I lik samog Nortona, i likovi njegovih prijatelja profesora književnosti i burzovnog brokera (Philip Seymour Hoffman i Barry Pepper).

Međutim čini se da “najnewyorškiji” redatelj (uz Woodyja Allena i Martina Scorsesea) traumu “9/11” ne može predstaviti iz pozicije Afro-amerikanaca. No ako “9/11” i smatra “bjelačkom” pričom, nitko se do sada nije pojavio toliko uzdrman napadom na New York kao Spike Lee. I to je, uz izvanredan završetak filma, najbolje od “25. sata”.

________________________________

JACK RYAN COLLECTION – LOV NA CRVENI OKTOBAR, The Hunt for Red October, 1989., John McTiernan; PATRIOTSKE IGRE, Patriot Games, 1992., Phillip Noyce; NEPOSREDNA OPASNOST, Clear and Present Danger, 1994., Phillip Noyce, VTI (DVD)

Serijal filmova o Jacku Ryanu kulturološki i politički je jedan od čudnijih hollywoodskih projekata devedesetih. Nakon što su više od dva desetljeća CIA-ini agenti bili antijunaci iz sjene, simbol najmračnijih tajni Amerike, Hollywood se odlučio od Clancyevog CIA-inog analitičara Jacka Ryana napraviti superprojekt sveameričkog junaka devedesetih. I to u vrijeme kada se već zaboravljalo i na hladni rat, i na komunizam, i kada je Reaganovu i Bushovu administraciju već slijedila Clintonova.

Kako god temeljen bio taj zaostali hladnoratovski, reaganovski junak, njegov nastupni film bio je više nego dobar. CIA-in “analitičar” se uspješno instalirao. Međutim već su “Patriotske igre”, s Ryanom u borbi za obranu svoje male obitelji (s Harrisonom Fordom u glavnoj) bile ozbiljan nazadak. “Neposredna opasnost” u to je strovaljivanje unijela neke korekcije koje su ga učinile sličnijim letu.

BADLANDS, 1973., Terrence Malick, Issa (DVD)

Debitantski film Terrencea Malicka, profesora filozofije i novinara Newsweeka, Lifea i New Yorkera, koji će s tek tri filma snimljena u sljedećih trideset godina (“Dani neba” i “Tanka crvena linija”) postati jednim od najtajanstvenijih filmaša. “Badlands” je onaj film u kojem Martin Sheen glumi smetlara za kojeg svi kažu da je pljunuti James Dean – serijskog ubojicu (koncipiranog prema stvarnom liku), koji plešući u pustinji pred upaljenim automobilskim farovima kaže: “Kad bih mogao opjevati ono što sad osjećam – to bi bio hit!”

“Badlands” je imao slab komercijalni učinak, međutim kritike su ga automatski proglasile filmom iz američkog filmskog Panteona. U kombinaciji s misterioznim Malickom – koji nikada ne daje intervjue i ne fotografira se za javnost – “Badlands” i njegov autor postali su jedan savršeni, kultni par.