IZUZEĆE

Hrvatskoj ostaje još svega mjesec dana da pozitivno odgovori na američku ucjenu i potpiše bilateralni sporazum o neizručivanju američkih državljana sklonih činjenju ratnih zločina Stalnom međunarodnom kaznenom sudu u Den Haagu, inače... Inače će nas Vela Sila opatrnuti sankcijama. U Banskim se dvorima toplo nadaju da će George W. Bush umjesto sankcija na Hrvatsku prosuti svoju milost koja je već zapljusnula Sloveniju i sve zemlje Vilniuske skupine izuzev Nesvrstane Naše. Svim državama koje su potpisale vilniusku dodvornicu udijeljeno je predsjedničko izuzeće od kazne, a Hrvatskoj, eto, nije iako se na tom sramnom vilniuskom papiru koči i Piculin autogram. Razlog? Hrvatska je naknadno uprskala stvar izjasnivši se protiv invazije na Irak.

PISMO

I dok se u Banskim dvorima i na Zrinjevcu misle što napraviti da Hrvatska ne ostane jedina vilniusnača izuzeta od izuzeća, evo stiže listonoša s pismom Europske Unije, što ga potpisuju Chris Patten, povjerenik EU za vanjsku politiku, i Georgios Papandreou, predsjedatelj Vijeća ministara zemalja Unije. U tom pismu piše: “Želite li pristupiti Europskoj Uniji, morate omogućiti poštivanje vrijednosti i ciljeva koje ona postavlja. U vezi sa statusom Međunarodnog kaznenog suda stvari su potpuno jasne, jer on uživa punu potporu Unije - i političku i financijsku.”

LETTER

Istog se dana pismom javio i američki veleposlanik u Hrvatskoj Lawrence G. Rossin. Pismo nije poslao ni po poštaru ni po tekliču nego po – Vjesniku. U tom pak pismu piše: “Sjedinjene Države ne prisiljavaju Hrvatsku da bira između Sjedinjenih Država i Europske Unije. (...) I Sjedinjene i Europska Unija slažu se da su sporazumi o neizručivanju u skladu s Rimskim statutom (članak 98) kojim je osnovan Međunarodni kazneni sud (ICC). Vizija predsjednika Busha, vizija Sjedinjenih Država, je pomoći stvaranju ‘cjelovite i slobodne’ Europe. (...) Sjedinjene Države ne ucjenjuju Hrvatsku. (...) U Washingtonu se još razgovara o tome koje bi države eventualno mogle dobiti predsjedničko izuzeće. Sjedinjene Države Hrvatsku smatraju važnom zemljom. Jasno je da je odluka o potpisivanju ili nepotpisivanju Sporazuma o članku 98 za hrvatsku vladu osjetljiva. Međutim, dok Washington razmatra pitanje izuzeća, uzet će u obzir činjenicu da je 35 drugih prijatelja Sjedinjenih Država - a svaki od njih ima svoje teške i posebne okolnosti – već potpisalo sporazume o članku 98 ili o neizručivanju. S vremenom će ih biti i više.”

HABER

U Sarajevo, gdje su združeni američki prijatelji iz vladajućih nacionalističkih stranaka blagovremeno rekli svoje “Yes, ba!”, stiglo je pak pisamce Europske Unije kojim se od Bosne i Hercegovine zahtijeva da ne ratificira sporazum na koji je već pristala. U tom pismu još piše: “Kao zemlja s kojom Europska Unija želi bliske odnose pozivate se uzeti u obzir zaključke Vijeća ministara Unije kada budete zauzimali stajalište o zahtjevu SAD-a za zaključenje bilateralnog sporazuma.”

P. S.

Vratimo se sad Rossinovu pismu hrvatskim vlastima koje uistinu zavrjeđuje da njime zaključimo ovaj blok: “Moj je primarni cilj, u suradnji s hrvatskom vladom, putem pregovora postići bilateralni sporazum o neizručivanju koji će biti prihvatljiv za obje strane, a koji će omogućiti nastavak pritjecanja značajne vojne pomoći Sjedinjenih Država.” I kao da sluti mogući prigovor glede nejednakog tretmana dvaju haaških tribunala, Lawrence G. Rossin nastavlja: “Ne postoji veza između ICTY-ja i ICC-ja. Govorilo se da su Sjedinjene Države nepravedne u traženju od Hrvatske da izručuje svoje državljane ICTY-ju, a istodobno traže zaštitu za Amerikance. Površno gledano, riječ je o snažnom argumentu – ali samo površno gledano. U stvarnosti su ta dva pitanja nebo i zemlja.”

Valjda zato što se svatovi uglavnom gađaju s neba, dok balkanski i mittelkroatski svoje operacije poduzimaju na zemlji.

PODJELA

A sada, za promjenu, evo jedne usmene poruke: “Došlo je vrijeme da podijelimo ovaj komad zemlje između nas i Palestinaca. Nisam ja ništa manje vezan uz ovu zemlju od onih koji o tome govore svisoka, ali moramo biti realni kad govorimo o tome što možemo a što nećemo moći zadržati. Držati tri i pol milijuna ljudi pod okupacijom loše je i za nas i za njih. To ne može beskonačno trajati. Zar da zauvijek ostanemo u ramallahu, Jeninu, Nablusu... No, ako Palestinci nastave s terorom, ništa se neće dogoditi i oni neće ništa dobiti”, kazao je to izraelski premijer Ariel Sharon nakon što je od svoje vlade, uz svesrdnu pomoć Sjedinjenih Država, iskamčio odobrenje za provođenje mirovnoga plana kojim se planira uspostava palestinske države do 2005. godine.

Sharon je uspio slomiti otpor likkudovskih ministara i dobiti njihovu potporu, ali još uvijek nitko ne smije staviti ruke u vatru koja tinja na Bliskom istoku da se sam izraelski premijer, već koliko sutra, neće okrenuti kontra mirovnog plana.

TUŽBA

Obitelj Josea Cousa, kamermana španjolske Telecinco ubijenog u Bagdadu, podigla je tužbu za ratne zločine protiv trojice američkih vojnika koje smatra odgovornim za njegovu pogibiju. Couso je poginuo kada je jedan američki vojnik ispalio granatu na hotel “Palestina” u kojemu su bili smješteni oni novinari koji o ratu U Iraku nisu izvještavali “embedded”. Same okolnosti njegove pogibije još nisu razjašnjene do kraja, kao što ni SAD nikada nisu objasnile zbog čega je hotel “Palestina” proglašen vojnom metom.

Tužba je podignuta pred sudom u Madridu, a ostaje vidjeti koja će to država izručiti narednika Gibsona koji je ispalio granatu, Philipa Wallforta koji je odobrio da se puca na hotel, i Philipa de Cantu po čijoj je zapovijesti napad izveden.