Vladimir MATIJANIĆ: PICAŠKANDAL

Surađivali: Luko Brailo, Drago Hedl, Igor Lasić i Hrvoje Prnjak

RASIZAM “DINAMOVACA”

Bauk rasizma kruži Hrvatskom... to je definitivno! Gotovo u svakom izdanju Picaškandala nudimo po jedan primjer šovinističko-rasističkog ponašanja hrvatskih nogometnih navijača. Ovaj su se put nogometni navijači – konkretno, Dinamovi BBB-i - na poziv Cibonine uprave uselili u Košarkaški centar Dražen Petrović. Igrala se druga utakmica polufinala košarkaškog play-offa. Nimalo neočekivano, navijači su rasistički vrijeđali tamnoputog centra Zadra Michaela Meeksa, dok su Marku Popoviću, odličnom playu Zadrana, skandirali “Popoviću Srbine!”. Ovaj im je nepristojno odgovorio pokazivanjem srednjeg prsta, no to je već posve druga priča... Ova prva govori o tome kako je lijepo biti afroameričkog podrijetla, ili, ne daj Bože, Rom, Srbin – i u Hrvatskoj širiti načela olimpijskog pokreta...

ZAKONODAVCI IZMISLILI NOVU RIJEČ

Tvorci Pravilnika o prometnim znakovima donesenog 16. lipnja 2000. godine i objavljenog u Narodnim novinama 59/2000. potrudili su se izmisliti mnoštvo dopunskih ploča koje pobliže određuju značenje prometnog znaka. Ima ih ukupno 41, no najzanimljivija je ona posljednja, označena brojem 441, koja pojašnjava da je prometni znak kojemu je dodana ta dopunska ploča, postavljen zbog kolotraga na kolniku. Znak ćete uočiti na mnogo mjesta vozite li autocestom od Županje prema Zagrebu i obrnuto, a upozorava na udubljenja zbog lošeg održavanja ceste.

Premda vožnja osobnim automobilom spomenutom cestom stoji sedamdesetak kuna, netko se sjetio da je lakše postaviti prometni znak nego popraviti vozni trak. Za tu prigodu čak je i izmišljena posve nova riječ, jer riječ kolotrazi (jednina je valjda kolotrag) ne postoji ni u najopsežnijem rječniku hrvatskog jezika, autora Vladimira Anića iz 1998. godine. Anić doduše poznaje riječ kolotečina, što označava “trag koji na mekanom putu ostavljaju kola”.

No tvorcima Pravilnika o prometnim znakovima ona se očito nije učinila odgovarajućom, valjda zbog toga što autoceste nisu mekan put. Sami su izmisli novu riječ čije je značenje poznato samo njima.

TESLA NEPODOBAN U ZADRU

Zadarska Udruga dragovoljaca Domovinskog rata uputila je pred Gradsko vijeće prijedlog da Dinko Božićev Piksi i Denis Špika, poginuli zadarski branitelji, dobiju svoju ulice - tako što će se preimenovati ulice Miroslava Krleže i Nikole Tesle!

Nitko ne osporava pravo dragovoljcima da evociraju uspomenu na svoje pokojne članove, no brisanje imena dvojice velikana čija slava uvelike prelazi hrvatske granice, zaista podsjeća na vremena u kojima netko nije bio važan dok nadležna instancija – u ovom slučaju valjda dragovoljačka udruga? – ne bi službeno konstatirala da je uistinu važan. Pa je tako posve normalno da jedan od najvećih hrvatskih književnika te znanstvenik svjetske slave, čija su otkrića utkana u civilizacijski razvoj čovječanstva, “stradaju” od onih koji su spremni i Hrvatsku izbrisati sa svjetske karte, samo da bi “uklonili” pojedine uglednike koji im, iz već nekog razloga, nisu po volji.

Inače, gradski Odbor za utvrđivanje prijedloga naziva ulica i trgova tek treba zauzeti svoj konačni stav o ovom pitanju.

PAPA PROTIV VEGETACIJE

Skrušeno i marno, sve se više zahuktavaju pripreme za dolazak pape Ivana Pavla Drugog u Hrvatsku. Što košta da košta – kao da je načelo ovih opsežnih operacija u kojima se usputne “žrtve” najradije i ne spominju, jer su valjda neznatne u odnosu na pastoralnu misiju. Primjer je i uništavanje stabala crnike na zadarskoj rivi, koja bi mogla, kad se Papa i naglo probuđeni vjernici raziđu, ostati bez svojega tradicionalnog, nadaleko prepoznatljivog zimzelenog dekora. Naime, radnici zadarskog HEP-a ovih dana ubrzano kopaju kanale uzduž i poprijeko rive, pri čemu se, kako nam javljaju lokalni ekolozi, oštećuje i korijenski dio stabala (koji je baš kod crnike izrazito razvijen!).

Radovi će opravdati uloženi trud – stabla će za Papina posjeta sasvim sigurno biti još uvijek zelena, a što će biti koji mjesec kasnije, kada Papa bude negdje u svom 101. pastoralnom pohodu, ionako nikoga u gradskim vlastima ne brine previše... Nema što, bit će to događaj za pamćenje, kako god uzmemo.

STUDENTI I NOVAC

Ministarstvo znanosti i tehnologije zatražilo je još prije dva mjeseca od Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu da se očituje o financijskom poslovanju u prošloj godini. No, budući da su SZ-ov detaljni izvještaj o poslovanju tek ovih dana zaprimili, i još ga nisu stigli proučiti, u Ministarstvu su odlučili da SZ-u ne daju novac za 2003. godinu. Zatim su se ovih dana na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu sastali članovi tamošnje podružnice SZ-a, te s gotovo dvotrećinskom većinom odlučili smijeniti Petra Bezjaka, predsjednika svoje podružnice i čitavoga SZ-a.

Međutim, Bezjak ne želi odstupiti s mjesta predsjednika, kako sam veli, jer nije osobno sazvao sjednicu na kojoj je smijenjen, pa smatra da ona nije ni održana. Ističe zakonitost poslovanja SZ-a, dok Ministarstvu poručuje da očekuje skoru isplatu 3,7 milijuna kuna na račun SZ-a. Motivi zbog kojih se Ministarstvo uopće zainteresiralo za financijsko poslovanje SZ-a i zbog kojih je podružnica SZ-a na PMF-u odlučila smijeniti svojega predsjednika, otkrivaju se zacijelo (i) u prošlogodišnjim isplatnicama SZ-a, s iznosima od po nekoliko tisuća kuna. Recimo, u onima gdje - radi plaćanja putnih troškova i svečanih večera - likvidator Petar Bezjak potpisuje blagajniku Petru Bezjaku isplatu za primatelja, pogađate već, Petra Bezjaka...

MAGIČNI NESTANAK GUBITAKA

“Nova i Dubrovačka banka na kraju prvoga kvartala bilježe dobit od 25,8 milijuna kuna, zahvaljujući aktivnostima koje je grupa Nova banka (NB) poduzela. U lipnju 2002. godine dovršen je proces spajanja Dalmatinske, Istarske i Sisačke banke u Novu banku, a u ožujku lani kupljena je i Dubrovačka banka. Predsjednica uprave Nove banke Davorka Jakir izjavila je da je na kraju 2002. godine financijski rezultat grupe bio gubitak od 66,3 milijuna kuna, pri čemu je proces spajanja banaka proizveo značajne troškove, koje je u najvećem dijelu snosila Nova banka.”

Ova Hinina vijest od 27. svibnja ne bi bila toliko zanimljiva da dva dana ranije, točnije, 25. svibnja, nije objavljeno da je Nova banka - prema revidiranim podacima Hrvatske narodne banke - u prošloj poslovnoj godini ostvarila gubitak od 90,09 milijuna kuna. Inače, krajem travnja novinari su obaviješteni da je Nova banka prošle godine - prema tada nerevidiranim podacima HNB-a - ostvarila gubitak od 43,6 milijuna kuna.

Kako je tijekom superrevizije HNB-a gubitak NB-a s rečenih 43,6 porastao na cijelih 90,09 milijuna kuna, da bi ga gospođa Jakir svela na samo 66,3 milijuna kuna, pitanje je na koje ni uz najbolju volju nisu mogli odgovoriti ni Picaškandalovi financijski eksperti.

MISTERIOZNA ZARAZA U DUBROVNIKU?

Iako se na dubrovačkoj rivijeri, za razliku od ostalih dijelova Hrvatske bilježi isti ili čak bolji turistički promet nego u isto vrijeme prošle godine, u cavtatskom hotelu Croatia, inače objektu s pet zvjezdica, najmanje je deset ugostitelja na bolovanju.

Razlog: ispituje se ima li među njima kliconoša koji bi mogli ugroziti zdravlje gostiju prilikom pripreme i posluživanja hrane. Premda su na početku ovogodišnje turističke sezone uposlenici Croatije prošli redovite sanitarno-higijenske preglede dodatna je “uzbuna” u cavtatskom hotelu oglašena nakon što je catering tog hotela u tvrđavi Revelin početkom svibnja servisirao svečani prijem za sudionike Skupštine audiovizualne kulture zemalja Sredozemlja.

Nakon tog prijema, kojemu je prisustvovao i predsjednik RH Stipe Mesić, kažu dobro upućeni Picaškandalovi izvori, nekolicini zaposlenika Croatije koji su se poslije svečanosti u Revelinu osladili ostacima raskošne večere drugi je dan pozlilo. Uprava hotela je nakon tog slučaja reagirala i ponovno na hitne sanitarno-higijenske preglede uputila sve svoje konobare i kuhare. Rezultati pretraga još se očekuju, kao i povratak bolesnih radnika na posao.

Po nalogu Sanitarne inspekcije, tvrde dalje dobro upućeni, jer je slučaj obavijen velom tajne, u tvrđavi je Revelin u prostore za odlaganje hrane prije početka serviranja, ugrađen dodatni niz keramičkih pločica kao i umivaonik za pranje ruku konobara i kuhara koji su u doticaju s “hladnim bifeima” i ostalim delicijama.

Inače, među dubrovačkim turističkim radnicima i sanitarcima već dulje vrijeme kruži priča prema kojoj tvrđava Revelin, unatoč reprezentativnom izgledu njezine dvorane, ne zadovoljava sve potrebne sanitarno-higijenske uvjete za posluživanje hrane i pića u tom prostoru... No, o tome se, još uvijek, priča ispod glasa i bez službenih izjava za javnost.

L. BRAILO

ŽNJANSKI KAOS

Splitski urbanistički kaos širi se poput hobotnice sa sto krakova, a jedno od najugroženijih područja je Žnjan, veliko neiskorišteno zemljište uz obalu u istočnom dijelu grada, na kojem danomice niču nove bespravne zgradurine. Uništavanje Žnjana počelo je nakon posjeta pape Ivana Pavla II. Splitu 1998. godine, od kada niču neprimjereno velike zgrade i vile podignute bez ikakvih planova. No, gradske su vlasti za mandata gradonačelnika Ivice Škarića legalizirale divlju gradnju i stvorile preduvjete za nastavak bujanja bespravnih građevina. Poduzetni građevinari na Žnjanu su umjesto planiranih turističkih sadržaja, počeli graditi i prodavati stotine luksuznih stanova, zgrnuvši tako milijune kuna. Iako je tadašnji gradonačelnik Škarić bučno najavljivao kako će svi oni koji budu kupili rečene apartmane i stanove plaćati boravišnu pristojbu, o tome više nitko ne govori.

Sudeći, pak, po sadašnjem stanju žnjanskog platoa - na kojem su uz more nabacane gomile zemlje, kamenja i cijevi, a desetak metara iznad toga niču luksuzne višekatnice - ni sadašnja gradska vlast nema baš puno sluha ni namjere da barem pokuša stanje svesti u “normalne” okvire i sankcionirati bespravne graditelje. Uostalom, i naš je pokušaj da od Slobodana Beroša, gradonačelnika, dobijemo komentar žnjanskog kaosa, ostao bez uspjeha.

V. URUKALO

PROMAKNUTI LUCIĆ, BARIĆ I KARDUM

Pravilo glasi ovako: u povodu Dana oružanih snaga dodjeljuju se viši činovi zaslužnim pripadnicima Vojske, a više činove dobivaju, uglavnom, oni časnici što su se tokom godine istaknuli skandalima i nestašlucima. Da rečeno pravilo, koje je uspostavljeno za Tuđmanove vladavine, ne bi bilo iznevjereno, i ove su se godine - združenim snagama - pobrinuli ministrica obrane Željka Antunović i predsjednik Republike Stjepan Mesić: među svom silom promaknutih Picaškandalu su za oko zapela tri imena - Josip Lucić, Slavko Barić i Zdravko Kardum.

Josip Lucić, aktualni načelnik Glavnog stožera, promaknut je u čin generala zbora, a to je - po svemu sudeći - zaslužio mudrom šutnjom o detaljima tragedije u "Dubokom jarku" u travnju 1994.: premda je, kao šef MORH-ove komisije za ispitivanje nesreće u "Dubokom jarku", znao da je u tom skladištu eksplodiralo najmanje 1086 kilograma cijanovodika (Ciklon B), Lucić devet godina nije našao za shodno da o tome obavijesti javnost. Slavko Barić, Lucićev zamjenik, unaprijeđen je u čin general-pukovnika, premda je u Feralu višekratno ponavljana priča o tome kako se rečeni general svojedobno bio probio na prvo mjesto MORH-ove stambene liste, a pritom je imao kuću od dvjestotinjak četvornih metara u Valpovu. Zapovjednik Hrvatske ratne mornarice Zdravko Kardum promaknut je iz čina komodora u čin kontraadmirala, premda se i on istaknuo sumnjivim stambenim rabotama: godine 1996., zahvaljujući aktivnostima svojih prijatelja iz HVIDRA-e, prisilio je dvije starice da mu, bez novčane naknade, ustupe stan od stotinjak kvadrata na splitskim Mejama u zamjenu za stan od šezdeset četvornih metara na Splitu 3.

Eto kakvim se poslovima u Oružanim snagama dobivaju viši činovi i eto dokaza da je bavljenje kriminalom hrvatskim generalima i dalje ostalo dobra preporuka za promaknuće u viši čin.

I.

MIROSLAV TU

U posljednjem broju soft-miloševićevskoga beogradskog tjednika NIN objavljena je potresna priča o Jovici Stanišiću, haaškom optuženiku i dugogodišnjem šefu srpske tajne policije. Premda se radi o de facto drugom čovjeku Miloševićeva režima, koji je Resor državne bezbednosti vodio od 1991. do 1998. godine, NIN-ov novinar ispisuje panegirik Stanišiću kao nekakvom Miloševićevom dugogodišnjem oponentu, iako je poznato da je upravo Stanišić bio Voždov igrač za posebne zadatke i iako su nedavno raspuštene “crvene beretke”, poznate po brojnim zločinima u ratu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, osnovane upravo u RDB-u, pod Stanišićevom paskom. Glavni sugovornik NIN-ova autora bila je Gordana Stanišić, Jovičina supruga; tekst je urešen Stanišićevim fotografijama s američkim, ruskim i francuskim obavještajcima, a tu je i Jovica iz sretnijih dana, s gitarom, uz napomenu da je završio i “školu flaute”. Stanišić je, inače, trenutačno u beogradskom Centralnom zatvoru, gdje čeka izručenje u Haag.

No, ono što je za hrvatsko čitateljstvo zanimljivo jest okvir u kojemu stoji da je 1998. godine, nakon što je smijenjen s mjesta šefa RDB-a, Stanišić dobio pismo od Miroslava Tuđmana, kolege po špijunskim aktivnostima i Vrhovnikova sina. Tuđman jr. pozvao je Stanišića da surađuju u stvaranju časopisa o obavještajnim i kontraobavještajnim poslovima, ali pismo, avaj, nije stiglo da Stanišića, pa je on tek naknadno saznao za njega. Okvir završava rečenicom da je prije toga Stanišić bio u Zagrebu kod Tuđmana, “a ovaj mu je uzvratio posetu”.

Mlađi je Tuđman zaista pokrenuo nekakav špijunski časopis – zove se “Nacionalna sigurnost i budućnost” - u kojemu surađuje sva sila hrvatskih desničara, poput Krešimira Ćosića i Davora Domazeta Loše. Zaista, pravo društvo za Stanišića.

V. MATIJANIĆ