THROWING MUSES: "THROWING MUSES", 4AD - KRISTIN HERSH: "THE GROTTO", 4AD

KAŽNJAVANJE GITARA

Prvi je album grozničav, sirov i bučan; drugi, pak, akustičan, gol i nenaglašen

Gotovo je neizbježno da od dva istodobno objavljena albuma, šestog samostalnog Kristin Hersh i novog izdanja njezine ponovno okupljene grupe, jedan ostane u sjeni. U ovom slučaju "The Grotto" će se teško izboriti za svoje medijsko mjesto u konkurenciji s povratničkim LP-izdanjem kultnoga benda koji je udario temelje američkog alt-rocka osamdesetih, da bi u devedesetima kolabirao pod teretom financijskih problema. Što je šteta, jer riječ je o komplementarnim izdanjima. Iako su samostalni albumi pjevačice i autorice Kristin Hersh na svijet stizali jednako žustrim tempom kao i djeca u njezinoj novopronađenoj obiteljskoj idili, u njihovom je potmulom tutnjanju bilo malo idiličnog, i činilo se da je samo pitanje trenutka kada će eksplodirati u iscrpljujućoj maniri Throwing Muses.

Sad kad se to napokon dogodilo, "Throwing Muses" i "The Grotto" stižu zajedno, uvelike poput prošlogodišnjih blizanačkih izdanja Toma Waitsa. Prvi grozničav, sirov i bučan. Drugi akustičan, gol, nenaglašen. Na prvome, ona zvuči kao da nakon svakog stiha trgne pola žileta i dec metanola. Na drugome, kao da se upravo probudila 24 sata nakon toga. Prvi raskošno upakiran u vatrene boje, drugi u bazičnom noćnom koloritu – crnoj i boji rđe (oba je opremio Shinro Ohtake).

Na prvome, Bernard Georges i David Narcizo naprosto kažnjavaju bas i gitaru. Na drugome, gitara i violina elegantno lebde oko njezina zadihanog glasa. "Throwing Muses" je ekstrovertniji i upečatljiviji, ali negdje na sredini nakratko pogubi končiće i može postati malo naporan. "The Grotto" je tmurniji i čudniji, ali s vremenom njegova somnambulska slikovitost i nesentimentalna osobnost prirastu srcu. Zajedničke osobine albuma su ne-dekorativnost i "šaranje" tonalitetima. "Nikada nisam imala interesa da pišem pjesme bazirane na nizu akorda koje smo čuli milijun puta. Iskreno ne znam kako to ljudi rade." Reče Kristin. I svaka joj se pozlatila.

________________________________

LUCINDA WILLIAMS: "WORLD WITHOUT TEARS", LOST HIGHWAY

Na ovome je svijetu malo mjesta za ženu u pedesetima, pogotovo ako ista ima gitaru, čizme, tetovažu, hlače koje zaustavljaju cirkulaciju, momka s kojim se pijana tuče po barovima i glavu punu stihova i izblajhane kose. Takva može završit il' u pecari il' u ludari, a Lucinda se Williams, na opće zadovoljstvo, našla negdje na pola puta – u rocku. Sa muzikom koja u potpunosti odgovara ovom površnom opisu – minimalistički, ali melodični folk/country/rock – opsesivno zaokupljena sobom, svojim ranama kojima ne da zacijeliti kao dijete koje guli kraste s koljena, ona je bezrezervno obožavana od kritike. Makar, ono što je izdvaja iz preobilja konfuznim vezama zaokupljenih kantautorica, nije toliko gola iskrenost stihova, niti sirova, žilava izvedba, koliko nemilosrdna perspektiva sa dna američke društvene kace.

Album je snimljen u jednom potezu autentične svirke benda, a njezino patničko rastezanje riječi u "Fruits of My Labor" već je samo zaslužilo nekakvu nagradu, recimo, Grammyja za južnjačku neutješnost ili tako nešto. Taj vokal mrzovoljne stare mačke spašava i rapanje (da, rapanje) u "American Dream". Ukratko, permanentna mučnina Lucinde Williams jedna je od boljih vijesti za rock-publiku. Tako vam je to, dok jednom ne smrkne, drugom ne svane...

NATACHA ATLAS: "SOMETHING DANGEROUS", MANTRA RECORDINGS

Something Dangerous je najambiciozniji dosadašnji pokušaj Natache Atlas da svoj zvjezdani status rastegne izvan granica world musica i na njemu bazirane plesne glazbe. Očekivano virtuozno otpjevan na arapskome, francuskome i engleskom, album sadrži pop-balade, dub, reggae, Bollywood-pop i što sve ne, ali ne toliko fuzirane na intrigantni multi-kulti način, koliko konformistički prilagođene pop-tržištu. Ugodno su iznenađenje gošće-pjevačice Sinead O'Connor i Princess Julianna, ali pjesma koja će vjerojatno dobiti najviše radijskog prostora jest vrući R&B "Who's My Baby" s Niarom Scarlett (The Cinematic Orchestra).