KINO

KUNG-FU ONTOLOGIJA

"Matrix Reloaded" je dobar onoliko koliko u njemu ima onoga genijalnog i neponovljivog prvog filma iz trilogije braće Wachowski

Negativci u filmskim trivijama uvijek više pričaju negoli što djeluju. Svaki put kad junaka satjeraju u kut, razni megalomanijaci i psihopate ne znaju zatvoriti gubicu – što im se na kraju pokaže kobnim. No filmska trivija još nije vidjela negativce koji toliko pričaju koliko to pričaju negativci "Matrix – Reloaded". Kada se Agenti i slične negativske kreature sučele s Neom – Keanu Reevesom kao Izabranim u borbi protiv Strojeva – kreće bujica. Tirada omalovažavanja i proricanja nemile skore budućnosti, prošarana logičkim doskočicama, religijom i ontologijom. Nakon svake takve bukvice glavnom junaku slijedi jedna sekvenca super-slowmotion, matrix-kung fua, u kojoj glavni junak izdeveta negativce... I to je, više-manje, sadržaj "Reloadeda".

Braća Wachowski spiskala su silne milijune na dva nastavka jednog od najboljih akcića devedesetih. Međutim, nakon odgledanog središnjeg dijela (koji se uvijek smatra problematičnim) trilogija "Matrix" djeluje poput golemog dinosaura minutu prije izumiranja. Mozak ne šalje više impulse nogama, glava nema veze s repom, i sve izgleda kao da će se u sljedećih deset sekundi s treskom urušiti. Ali taj kaos hoda. Čitav taj galimatijas stotina dolarskih milijuna (300 za oba filma), stotina kaskadera i programera specijalnih efekata, stotina dizajnera, koreografa, frizera i šminkera, stotina razbijenih automobila i čitavih auto-putova sagrađenih specijalno za film – kreće se prema naprijed.

Između beskonačnih tirada negativaca i tučnjava u kojima se Neo bori sa stotinu repliciranih Agenata, "Matrix – Reloaded" se ne urušava pod težinom svoje superprodukcije – nego film ipak uspijeva doteturati do svojeg završetka (i beskonačne odjavne špice).

Staro je filmsko pravilo: "koliko para, toliko muzike". Više para, manje muzike. I u "Reloadedu" je bujica milijuna poplavila film. Prvi "Matrix" superioran je nastavku, a ono što je najproblematičnije za drugi dio jest da je sve najbolje u "Reloadedu" tek materijal recikliran iz originala. Što će reći, "Reloaded" je dobar koliko u njemu ima onog genijalnog i neponovljivog filma braće Wachowski.

________________________________

OKO ZA OKO, Eye for an Eye, 1996., John Schlesinger, VTI (DVD/VHS)

Naslov filma "Oko za oko" sa Sally Field, Edom Harrisom, Kieferom Sutherlandom i Joeom Mantegnom, postaje potpuno razvidan u jednoj od prvih minuta filma, kada se na jednom televizijskom ekranu pojavi slika sa suđenja O. J. Simsonu... A-ha, tu smo dakle: na tehničkoj problematici pravosudnog sustava. Ovdje se majka neće svetiti očuhu - na kojeg smo tokom filma najmanje sumnjali! – zbog silovanja i ubojstva kćeri, već će sama presuđivati zločincu poznatom od samog početka filma, ali, oslobođenom zbog tehničke pogreške tokom podizanja optužnice.

"Oko za oko" je post O.J.-ovski film, i njegova zvjezdana glumačka ekipa ovdje se našla kako bi pomogla pravdi da bude pravednija. Tu se našao i sedamdesetogodišnji veteran John Schlesinger ("Ponoćni kauboj") koji je većinu snimanja najvjerojatnije prespavao u režiserskoj stolici.

BOŽANSTVENE TAJNE SESTRINSTVA YA-YA, Divine Secrets of the Ya-Ya Sisterhood, 2002., Callie Khouri, Issa (DVD/VHS)

Južnjačke žene, taj svojeglavi i osebujni matrijarhat Deep Southa, žanrovski su obrazac još od Vivien Leigh i "Zameo ih vjetar", a njihove priče pravi su podžanr "ženskog pisma". Od "Pohanih zelenih rajčica" pa do "Božanstvenih tajni sestrinstva Ya-Ya" taj je podžanr postajao sve prepoznatljiviji. I kao što su nekoć austrijski i njemački izbjeglice postajali legendama westerna (Zinnemann i Lang), tako i danas ispod "južnjačkih" filmova možemo pronaći posve nejužnjačka prezimena.

No, premda prezime Callie Khouri zvuči kao da je scenaristica i koproducentica ženskog remek-djela "Thelma i Louise" rođena u Islamabadu, Callie je rođena Teksašanka. Dakle, na američkom Jugu Khouri nije daleko od kuće, ali je "Ya-Ya" (sa Sandrom Bullock, Ellen Burstyn, Ashley Judd i Maggie Smith) jako daleko od onoga što bi se moglo očekivati od koautorice "Thelme i Louise".