Vladimir MATIJANIĆ: PICAŠKANDAL

Surađivali: Goran Borković, Luko Brailo, Hrvoje Prnjak, Boris Rašeta i Vladimir Urukalo

PRIJETNJE GENERALU DŽANKU

General Hrvatske vojske Luka Džanko Haaški je osumnjičenik, objavile su minulih dana gotovo sve hrvatske novine. Džanko će u tom statusu razgovarati s haaškim istražiteljima u drugoj polovici srpnja, i to zbog “mogućih teških kršenja međunarodnoga humanitarnog prava u Bosni i Hercegovini” – Džanko je, naime, po naredbi nadređenih zapovijedao nekim akcijama u dubrovačkom zaleđu.

Indikativno je da državni vrh zasad uglavnom šuti o ovome slučaju, za razliku od razvikanih slučajeva nekih drugih generala. Šute i profesionalni bukači koji su u sličnim situacijama izvodili narod na ulice i trgove. Ne šute jedino “glasovi iz mraka” pa je Džanko već primio anonimnu telefonsku prijetnju u kojoj mu se eksplicitno najavljuje niz neugodnosti ne bude li pazio što govori. O prijetnji je izviješten Haag i nadležni hrvatski organi.

HTV ŠUTI O ANTIFAŠIZMU

Prošle je nedjelje u Hrvatskoj obilježen, ili je barem trebao biti obilježen, Dan antifašističke borbe, u spomen na 22. lipnja 1941. godine kada je osnovan Prvi sisački partizanski odred, inače prva antifašistička postrojba u okupiranoj Europi. Evo kako je Hrvatska televizija šutjela o tome.

Redakcija dokumentarnog programa pod vodstvom Mira Brankovića dosljedno je šutjela o tome, što i ne čudi ako se zna da u njoj surađuju Ljiljana Bunjevac-Filipović, Stijepo Mijović Kočan, Hrvoje Hitrec, Obrad Kosovac i ostali bardovi HDZ-ovskoga državotvorstva. Zanemarimo li desetominutni TV-kalendar, njihov doprinos TV-programu te nedjelje sveo se na priređivanje dokumentarca o Pablu Escobaru.

Najskandalozniji je odnos Filmske redakcije predvođene Tomislavom Kurelcem. Oni su očito znali da je toga dana Dan antifašističke borbe, jer su prikazali američke i francuske filmove koji tematiziraju Drugi svjetski rat, ali im nije palo na pamet da iz prebogatog fundusa izvuku barem jedan domaći film iste tematike. Što će reći, da eventualnu pobjedu HDZ-a i njihovo ponovno zauzimanje HTV-a nećemo ni primijetiti. Tamo se ionako već 13 godina ništa ne mijenja, barem kada je riječ o antifašizmu.

ZUBAK OSNIVA STRANKU

Trgovac oružjem i nesuđeni vlasnik Dinama Zvonimir Zubak uskoro će osnovati političku stranku. Kako prenose Picaškandalovi informatori, pripreme za osnivačku skupštinu su u završnoj fazi. Ime stranke još uvijek nije poznato, ali se zato zna da će politički predznak biti izrazito domoljuban i državotvoran s jakim gospodarskim programom. Takav Zubakov potez mogao se predvidjeti i na osnovi njegove nedavne izjave kada je, obrazlažući ponudu za kupnju većinskog paketa INA-e ministru gospodarstva Ljubi Jurčiću, kazao kako nikad nije imao političko zaleđe, ali je zato imao kapital, a to bi ipak trebalo biti najvažnije. Zubak je očito shvatio da mu novac koji je zaradio trgujući oružjem po svijetu neće biti dovoljan da stekne toliko željeni društveni ugled.

VOJVODA U MINAMA

“Hrvatski narode, suprotstavi se kriminalizaciji Domovinskog rata, stani uz nas branitelje!” grmio je prije nešto manje od dvije godine na Sinjskoj alci vojvoda i tada još uvijek aktivni stožerni brigadir HV-a Ante Kotromanović. Danas Kotromanović više ne grmi. Štoviše, nakon prošlogodišnje Alke, kada je zbog preblagog govora došao u sukob s rigidnim desničarima, kao da se zavukao u mišju rupu, pogotovo nakon što je propao na prijemnom ispitu na politologiju na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Vrhunac je bilo umirovljenje u MORH-u nakon što je ustanovljeno da se Kotromanović od početka 2001. godine - nalazio na bolovanju. Razmišljajući kakvog bi se posla mogao primiti budući da je, eto, tako mlad završio u mirovini, Kotromanović se dosjetio. Iako tkalački radnik po struci, odlučio je ostati pri vojnim pitanjima i osnovati tvrtku za razminiravanje, svjestan da je to posao koji će još najmanje deset godina u Hrvatskoj donositi dobit, da se i ne govori o BiH i ostalim zemljama posijanim minama. Kako bi osigurao potreban novac, Kotromanović je prodao stan od nepunih stotinu kvadrata u Zagrebu na Bukovačkoj cesti, koji je dobio od MORH-a iako nikada službom nije bio vezan za Zagreb. Kotromanoviću je omogućeno da pod vrlo povoljnim uvjetima taj stan otkupi i sada, kad je trebao novac, proda.

KAKO MERLIĆ PLIVA

Bivši urednik na Hrvatskoj televiziji Dubravko Merlić kratko se vrijeme skrasio na poziciji direktora Korporativnih komunikacija Plive. Merlić je, uz dosta pompe, otišao na poziciju glasnogovornika najuspješnije hrvatske tvrtke, za plaću koju bi čak i na Zapadu bilo moguće ocijeniti više nego pristojnom. No, kako doznaju Picaškandalovi izvori, odgovorni su menadžeri u Plivi bili do te mjere nezadovoljni Merlićevim radom da ga čak ni osobno prijateljstvo s predsjednikom Uprave Antom Čovićem nije moglo spasiti.

Je li Merlić otišao zbog lijenosti, nesposobnosti ili nesnalaženja, nije moguće doznati. Merlić će se, nakon glasnogovorničkog fijaska, vjerojatno opet vratiti poslu televizijskog voditelja, odnosno urednika.

DELNIČKI RADIJSKI SKANDAL

“Štovani gospodine Predsjedniče” - odjekivao je u eteru glas Marija Mihaljevića, “iznimna mi je čast i zadovoljstvo izvijestiti vas da je 10. listopada počela svoj program emitirati Domovinska radiopostaja Delnice, iz središta naše Domovine... Štovani gospodine Predsjedniče ili kako vas mi volimo zvati tata svih Hrvata, dođite na najhrvatskiju radiopostaju u Hrvatskoj!”

Tog desetog listopada 1995. Hrvatska je, barem po ovom detalju, nalikovala na Albaniju Envera Hoxhe. Jedan radio emitirao je program za jednog slušatelja. Najdražeg. U sjeni visokog pokrovitelja ovaj je radio prije toga otet Nadi Glad i ekipi koja ga je stvarala, te je - odlukom doministra Dominika Filipovića - koncesija dodijeljena poznatom radijskom stručnjaku Tomislavu Merčepu i suradnicima.

Vrlo brzo ti su se radijski entuzijasti povukli iz Delnica. Iza sebe su ostavili dug od 400 tisuća kuna i štetu od 150 tisuća maraka; veći dio opreme pokraden je. Bivša urednica Nada Glad obratila se ustavnom sudu zatraživši poništenje koncesije, i Ustavni je sud još 1999. godine odluku o dodjeli koncesije poništio. No sve kaznene prijave koje su poslije podnesene drugim institucijama nisu urodile plodom, a Općinsko državno odvjetništvo u Delnicama ovih je dana odbacilo kaznenu prijavu Nade Glad protiv Dominika Filipovića i nekolicine općinskih i policijskih čelnika Delnica, koji su ili poticali kriminal na Radiju ili se na nj nisu osvrtali, jer je slučaj pao u relativnu zastaru.

GORSKA SLUŽBA STRADAVANJA

Iako se zemlja Hrvatska uporno nastoji promovirati i istaknuti kao turistička meka, činjenica je da turistima prilikom boravka u Hrvatskoj nije zajamčen ni minimum sigurnosti u slučaju nesreća na nepristupačnim terenima. Iako je još prije godinu dana bilo najavljivano donošenje Zakona o zaštiti i spašavanju kojim bi se regulirao status Gorske službe spašavanja i postupci prilikom intervencija izvan urbanih naselja i prometnica, to se zbog birokratske procedure još nije dogodilo.

Novi zakon regulirao bi osnivanje Državne uprave za zaštitu i spašavanje, zbog čega bi se trebao mijenjati postojeći Zakon o državnoj upravi. No, kako se približavaju izbori, taj će zakon pričekati da dođe na red bar još dvije godine, što znači da će još barem toliko vremena GSS-ovci praktički na divlje, bez osiguranih proračunskih sredstava, samo zahvaljujući svom entuzijazmu i volji, spašavati unesrećene iz nepristupačnih kanjona, litica, jama, polja...

Uz to, za funkcioniranje GSS-a nisu osigurana sredstva u proračunu, pa primjerice za svaku intervenciju u kojoj je potreban helikopter treba praktički moliti MORH za njegovo ustupanje, te pronalaziti načine kako platiti troškove njegova korištenja.

VLAK S GROZNIM REDOM

I dok je pozornost najvećeg dijela javnosti s pravom usmjerena na otvaranje autocesta, dakako, s neizbježnim primislima na dolazeće izbore, malo tko uopće piše i govori o svakodnevnim kašnjenjima tzv. Marjan-expressa, vlaka koji puževom brzinom povezuje(?) dva najveća hrvatska grada.

Vlada drži da je željeznički sektor prometa do daljnjeg skinula s dnevnog reda zvučnim obećanjem o uvođenju tzv. nagibnih vlakova već od idućeg ljeta, koji će putovanje skratiti sa sadašnjih 7,5 sati na gotovo nevjerojatna 4,5 sata, a putnici se i dalje voze u neklimatiziranim, prastarim vagonima. U takvim uvjetima sljedeća primjedba zaista izgleda poput zanovijetanja zahtjevnog putnika: pozdravni govor po polasku iz Zagreba, odnosno Splita putnici slušaju na hrvatskom i njemačkom jeziku.

Engleski? Ma koga briga za jezik koji se, pogotovo u turističkoj komunikaciji i prometu, ipak najčešće koristi. Ili u HŽ-u iz nekog, samo njima znanog razloga pretpostavljaju da nijednom strancu koji zna engleski neće pasti na pamet da kupi kartu za vlak?

HDZ OPET METE

Đuro Deranja smijenjen je s mjesta direktora Libertasa, javnog poduzeća u većinskom vlasništvu Grada Dubrovnika. Iako je pod njegovim vodstvom poduzeće uspješno poslovalo, Deranju su naprasno smijenili namjesnici Dubravke Šuice, dubrovačke gradonačelnice i HDZ-ovke, u Skupštini Libertasa, jer je dijelu hodočasnika za nedavna posjeta pape Ivana Pavla II. od Orašca i Kupara do Grada naplaćivan prijevoz autobusima. Ustrajavajući na Deranjinoj smjeni, Šuica je istaknula da je uoči Papina posjeta zajednički "dogovoreno da je prijevoz hodočasnika besplatan". Deranja tvrdi da ga o toj odluci nitko službeno nije obavijestio, te da je nakon nekoliko sati obustavljeno naplaćivanje karata.

Inače, protiv njegove smjene je pred Gradskom vijećnicom prosvjedovalo stotinjak radnika Libertasa, a od 270 zaposlenih Deranju je podržalo njih čak 268. Za novog direktora unatoč tome je postavljen Božo Lasić, inače član DC-a, stranke koja s HDZ-om vodi aktualnu dubrovačku gradsku upravu.

A zapravo glavni Deranjin grijeh jest to što je odbio prijelaz iz HSS-a u Južnohrvatsku stranku, drugu s kojom HDZ uz DC koalicijski vlada Dubrovnikom. Tako to, eto, rade u "profiliranom i reformiranom" HDZ-u, koji na starim šablonama podobnosti obećava novo "pokretanje Hrvatske".

ZEC OBMANUO MESIĆA

“U planu nam je napraviti i hotel. U Hrvatskoj je na sceni ružan običaj da se nešto započne raditi pa da se ne završi. E, pa mi ćemo završiti sve kako smo i naumili”, rekao je Slobodnoj Dalmaciji 18. studenoga 2002. Vlado Zec, vlasnik tvrtke Kameningrad i istoimenoga nogometnog prvoligaša iz Velike. A hotel nije bilo kakav, već s pet zvjezdica, 150 kreveta i tri zatvorena bazena, smješten u Parku prirode Papuk.

Svečano polaganje kamena temeljca obavljeno je 22. siječnja prošle godine. Na tu je prigodu Vlado Zec uspio dovesti predsjednika Republike Stjepana Mesića, te ga pozvao da novu 2004. godinu dočeka u hotelu, jedinom u Slavoniji (a i šire) s pet zvjezdica. Mesić je uzvratio da se oko Vlade Zeca skupila skupina dobro organiziranih, uspješnih ljudi koja zna što hoće.

Pola godine do završetka slavonskog hotela s pet zvjezdica radovi baš ne stoje najbolje. Dokle se stiglo, vidi se na našoj fotografiji. Vlado Zec, čovjek koji ne voli “ružan običaj da se nešto započne raditi pa da se ne završi” kao da ima peh. S hotelom od pet zvjezdica dogodilo mu se isto što i s podzemnom garažom u Rijeci, koju je njegova tvrtka Kameningrad započela graditi prije 6-7 godina, a onda, potrošivši avansirani novac, odustala. Riječka garaža, osim po dimenzijama rupe, frapantno sliči na Zečev hotel s pet zvjezdica.

Mesićev protokol, očito, morat će hitno pronaći novo mjesto za predsjednikov doček nove godine.

D. HEDL

ZAŠTIĆENI PUKOVNIK UGRIN

Baš kao što smo obećali prije nekoliko brojeva, Feral će u ovoj rubrici s vremena na vrijeme donositi crtice o nekim istaknutim dužnosnicima SIS-a, hrvatske vojnoobavještajne službe, koja se od svojega osnutka zapravo bavi samo sitnim spletkama i zaštitom HDZ-a. U ovom broju objavljujemo zanimljiv i kratak prvi nastavak potrage za kaznenim spisom pukovnika Vlade Ugrina, koji je godinama bio jedan od najvažnijih ljudi u dalmatinskome SIS-u.

Protiv Ugrina je, dakle, u ožujku 1999. godine Vojna policija podnijela stegovnu prijavu, i to zbog krađe vozila mitsubishi pajero i audi 100, te zbog sumnje da je došao u posjed ukradenog automobila marke BMW. U evidenciji MUP-a stoji i da je Ugrin prijavljen zbog kaznenoga djela krivotvorenja isprava – tri puta krivotvorio je registarske pločice - te zbog prikrivanja jednoga kaznenog djela. Uz ostalo, Ugrina je svojim iskazom teretio i pukovnik Željko Maglov, koji je prije nekoliko godina nepravomoćno osuđen zbog šverca automobila.

I Ministarstvo obrane nedavno nam je potvrdilo da se protiv Ugrina vodi “vojnostegovni postupak”, te da je prijavljen Županijskome državnom odvjetništvu. Zašto onda sve ovo pišemo? Zato što se radi o prijavama starima četiri i više godina, a protiv Ugrina još uvijek nije podignuta ni optužnica i on, prema našim saznanjima, i dalje prima vojnu plaću. Uz to, spis s Ugrinovim djelima nekako je misteriozno nestao negdje po ladicama splitskih sudova. Sumnjate na zataškavanje? O tome više u nekom od idućih brojeva.

V. MATIJANIĆ

“NESTAJU

Robne kuće Dubrovnik d.d. mogle bi biti prvo poduzeće u Hrvatskoj koje će tzv. programom zbrinjavanja viška radnika samo sebe ugasiti. Iako ta konstatacija zvuči u najmanju ruku neobično, ona je trenutačna realnost tvrtke na čijem je čelu mr. Bruno Stupin, inače direktorski izabranik Marinka Filipovića, ravnatelja Državne agencije za sanaciju banaka (DAB), koja je, kako smo već pisali, pod krajnje neobičnim okolnostima i mimo zaključaka Vlade RH i Hrvatskog fonda za privatizaciju, postala većinskim vlasnikom RK Dubrovnik.

Višemjesečnu agoniju poduzeća, za čije su se spašavanje (bezuspješno) zauzimali sami radnici te gradska i županijska vlast kao i Sindikat trgovine Hrvatske, obilježava, blago rečeno, čudna prodaja poslovnih prostora u robnim kućama Srđ i Minčeta. Taj se proces odvija unatoč tome što je dubrovački Trgovački sud donio nepravomoćnu presudu kojom je blokirana prodaja nekretnina društva. Uprava i Nadzorni odbor RK Dubrovnik d.d., u kojemu predstavnici DAB-a imaju većinu glasova, prodaju poslovnih prostora drže "jedinim rješenjem za spasom društva", kako bi se namirili dugovi vjerovnicima, radnicima i državi.

Postupak prodaje donio je sa sobom i pitanje kakva će biti sudbina 259 trenutačno zaposlenih radnika, budući da posla za sve njih neće biti. No, kad je o tome riječ, malo je tko u stanju kazati koliko će ljudi uspjeti zadržati radna mjesta.

Konfuziju u tom dijelu tobožnjeg spašavanja poduzeća pridonio je, prije svih, direktor RK Dubrovnik mr. Bruno Stupin. Primjerice, u programu zbrinjavanja viška radnika izrađenom u svibnju Stupin navodi da će "u najnepovoljnijoj varijanti biti ustanovljen višak od 64 radnika". Samo mjesec dana kasnije, u programu službeno dostavljenom Zavodu za zapošljavanje, isti taj direktor navodi kako se "računa da će u najnepovoljnijoj varijanti biti ustanovljen višak od 101 radnika". Što je s razlikom od "nestalih" 37 radnih mjesta u tako kratkom razdoblju, nije objašnjeno, no i ta okolnost nije spriječila Stupina da "program zbrinjavanja" uputi Zavodu za zapošljavanje radi očitovanja.

Usput, preostali radnici RK Dubrovnik još nisu dobili plaću za svibanj...

Luko BRAILO

DEBAKL HOURE I DRUGOVA

Prije nekoliko dana u prodaju je diljem Hrvatske pušten “Radio Dubrava”, novi album zagrebačke grupe Prljavo kazalište, koju mnogi smatraju jednom od rock-institucija u Hrvata i koja se uporno trudi nametnuti publici svoj status “domoljubnih” rock-ikona. No rezultati prodaje albuma koji se u svim većim gradovima točno u ponoć s nedjelje na ponedjeljak pojavio u Dallasovim CD-shopovima jasno su pokazali na kako su niske grane spali Prljavci i koliko je malo ostalo od njihove nekadašnje slave.

Iako su u CD-shopovima očekivali navalu na novi album Prljavaca, pa je tako u Split poslano dvjestotinjak primjeraka njihova novog uratka, u prvih nekoliko sati prodaje pokazalo se da su priče o rock-legendama samo prazne tlapnje. Tako je u Zagrebu prodano tek dvadesetak CD-a, u Rijeci pet, Šibeniku dva, dok u Sisku i Splitu nije prodan ama baš ni jedan primjerak. Zanimljivo je napomenuti da je u Zagrebu od službenog puštanja albuma u prodaju u trgovinu Dallasa ušlo jedva pedesetak ljudi, dok primjerice u Splitu nitko nije čak ni ušao u Dallasovu prodavaonicu. Pa vi sad procijenite tko je tu rock-institucija!

V. URUKALO

OSLOBODILO BARAČA!

Pet godina nakon afere Dubrovačka banka i glasovitog ortačkog ugovora Trgovački sud u Dubrovniku donio je nepravomoćnu presudu prema kojoj je smjena tadašnjeg predsjednika Uprave banke Nevena Barača bila nepravovaljana. U obrazloženju se navodi da je Barač smijenjen političkim diktatom HDZ-a, a ne zbog lošeg upravljanja bankom, objavio je prošli tjedan Večernji list, aktualizirajući time najveći političko-financijski skandal bivše vlasti.

I koliko god je ta vijest zanimljiva, toliko istodobno oslikava otužnu stvarnost hrvatskoga pravosuđa u čijim je bespućima trebalo čak pet godina da se utvrdi ono što je bilo notorno od samog početka. A to je činjenica da je dobar dio banaka u HDZ-ovo vrijeme bio pod izravnim utjecajem politike i da su one zapravo bile gotovo pa tajkunska samoposluživanja, ali samo za odabrane tobožnje poduzetnike, političke moćnike i miljenike tadašnje vlasti.

U takve se bez ikakve dvojbe mogu ubrojiti famozni (dosad nekažnjeni) ortaci iz Dubrovačke banke: Ivić Pašalić, tadašnji savjetnik predsjednika RH, Miroslav Kutle, ondašnji vodeći HDZ-ov tajkun, Petar Luburić, bivši šef dubrovačkog SZUP-a, Vinko Brnadić, šef bančina Nadzornog odbora i ondašnji predsjednik Županijskog odbora HDZ-a. Naravno, i sam Barač, čovjek koji je na čelo Dubrovačke banke došao voljom iste one političke garniture koja ga je u veljači 1998. godine opozvala s mjesta direktora banke nakon što su se ortaci međusobno posvađali u vezi s pokušajem ilegalnog prisvajanja banke, dok je malo prije smjene "Neven koji ne vene" istupio iz tog kvintetskog marifetluka pokajnički šireći tezu o vlastitoj nedužnosti jer, eto, ortački ugovor nije konzumiran!?

Stoga sada na temelju nepravomoćne presude izvoditi zaključke da je u konkretnom slučaju zadovoljena "pravda nakon pet godina" ili da je "Neven Barač po mnogima najveća žrtva HDZ-ova režima", uz dodatno pitanje tko će mu nadoknaditi "moralnu i materijalnu štetu koju je pretrpio" - kako je to učinjeno u Nacionalu - jednostavno zvuči krajnje neuvjerljivo, pa i uvredljivo.

Ako ni zbog čega druga onda zbog činjenice da, bez obzira što navodno ukradeni "ortački ugovor nije konzumiran" i što pokrenuti sudski postupci s Dubrovačkom bankom još nisu završeni - njezin krah vrlo krvavo i vrlo redovito od 30. rujna 1998. do 30. rujna 2008. godine plaćaju svi hrvatski porezni obveznici, koji će za tu "namjenu" izdvojiti više od 3 milijarde kuna!

L. BRAILO