Knez crvenog kapitalizma. Tako nekako spojio je u sebi različite epohe ovaj kvarnerski škveranin, koji je vlasnik partijske knjižice SDP-a, ujedno i prebogatog bankovnog računa, a svoje nekretnine opasao je kao neprobojni obiteljski feud.

Te tri epohe Vrhovnik nije statički poslagao jednu do druge, nego se one dinamički, ili ako hoćete dijalektički, prožimaju. Po udjelu u vlasništvu Viktora Lenca, koji bi mogao biti i puno veći nego što ga iskazuje, bez sumnje je kapitalista.

A opet, i nije, jer kada mu zagusti smjesta lupa na vrata nekadašnje stranke proletera i kumi za pomoć, a vrata mu se u pravilu otvaraju. Ali, kada je ta stranka inicirala da direktori brodogradilišta i vlastitom imovinom podjele sudbinu tih brodogradilišta, on je proglasio svoj imetak obiteljskim i prepisao ga na kćerku.

Ukratko, taj tranzicijski višebojac živi u kapitalizmu, kada mu tu nije dobro bježi natrag u socijalizam, a kada mu ni tu ne valja briše dalje u feudalizam. Pa ipak, čovjek koji mijenja epohe kao čarape nikako da potroši obilne zalihe razumijevanja ove vlasti, koja je nama ostalima o tranziciji ipak pričala neke druge priče.

I nakon što je umalo spiskao bankovna jamstva koja mu je dala, što ne znači da još neće, Vlada ne misli da mora otići iz Lenca. Dovoljno je, kaže pedagoški, da s mjesta direktora ode na mjesto jednog od pet članova uprave.

Poslije tog plačljivog milosrđa čovjek se mora zapitati štiti li se to Vrhovnika samo radi njega, ili su muljali i drugi. Jer, novac s Vladinim jamstvima ulupan je u čudovište zvano dok 11, zahrđalu šklopociju koja je dotegljena čak s druge strane Atlantika, a plaćena je, s hitnim popravkama, blizu 50 milijuna dolara.

Znalci, pak, vele da realno ne vrijedi više od milijuna, milijuna i pol, pa ne čudi što mnogi sumnjaju da je trkač kroz epohe umočio do lakata rukave u neku masnu proviziju. Ali, kako vlast ne pokazuje nikakvo zanimanje za to, Vrhovnik mirno nastavlja s igrom presvlačenja lica, pa kada mu radnici zaištu neisplaćeno, kaže im da mogu raditi, a mogu i otići.

Kao da su kmetovi, a on im mekog srca udjeljuje sloboštinu.

Marinko ČULIĆ