Bio bi pravi grijeh posjeći makar jednu granu da bi se dobio papir na kojemu bi pisalo da je splitski Tex Mex bar Durango meksički restoran; bio bi grijeh, jer restorana s hranom koja je meksička, ili se lažno predstavlja kao takva, više ne manjka, jer tortilja i njihovih loših imitacija danas ima posvuda.

Vic s Durangom jest u tome što je on Tex Mex bar, a to je, kako veli Nena Šago, vlasnica, “koncept bara u kojemu se jede teksaška i meksička hrana, pije, zabavlja i pleše. Mi nismo uspjeli jedino u ovome zadnjem, jer Splićani nisu navikli na ovakva mjesta, pa plešu samo kad su neke posebne prigode”.

Durango, kršten po Dylanovoj “Romance in Durango”, otvoren je prije dvije godine i to, prema Neninim riječima, zato što ona i njezina prijateljica Sanja Madunić, koja je donedavno bila i suvlasnica Duranga, nisu imale gdje izlaziti. “Svi splitski restorani su mramor, kamen i željezo, svi izgledaju isto”, kaže Nena.

Durango nema taj problem: mramor i kamen, koje im je u amanet ostavio vlasnik upokojene pizzerije, presvlačile su jutom, laminatom, drvom; tu su rolete od trske, oslikani zidovi, niz suvenira koje šalju prijatelji... tu je maštoviti menu napravljen u formi novine – Durango Tribune se zove – u kojemu su uobičajeni sastojci svakog menua objedinjeni s kratkom poviješću i pojmovnikom Tex Mex kuhinje, ali i s najglupljim izjavama Georgea Busha. “To je bio neki moj angažman protiv rata”, kaže Nena. Tu se piju čudesni kokteli, vrte klasici rocka i bluesa, tu se, naravno, odlično jede. I tu se obavezno dolazi kada se želite podsjetiti da je Split ipak, svemu unatoč, još uvijek grad.