Vladimir MATIJANIĆ: PICAŠKANDAL

Surađivali: Goran Borković, Luko Brailo, Ivica Đikić i Igor Lasić

DŽANKO PRED SUDOM

Luka Džanko, umirovljeni general Hrvatske vojske, trebao bi se 24. i 25. srpnja u Zagrebu suočiti s istražiteljima Haaškoga suda, i to kao osumnjičenik zbog “mogućih teških kršenja humanitarnoga prava u Bosni i Hercegovini”, gdje je proveo dio svoje ratne karijere po naputku nadređenih.

O Džanku smo pisali više puta – istina je da je zapovijedao brojnim teškim akcijama, ali i da do sada nije bilo podataka koji bi ga povezali s bilo kojim zločinom hrvatskih vojnika.

A možda i baš zbog toga aktualna vlast ne pokazuje osobitu želju da ga zaštiti. Iza Džanka ne stoje stožeri, zbog njega se ne prijeti i ne najavljuju mitinzi. Dok se u projektu “beatifikacije” generala Ante Gotovine, koji već dvije godine bježi od Haaga, angažiralo sve živo, od predsjednika države naniže, Džanko se za obranu priprema potpuno sam, a od političara mu se javio jedino Dobroslav Paraga, lider HSP-a 1861. Čudno ako znamo da je do Džanka puno lakše doći negoli do Gotovine.

IVAN ČIKARA NOVI ALKARSKI VOJVODA

U nekim budućim enciklopedijama pod pojmom Alka vjerojatno će stajati ovakav ili sličan tekst: "Sinjska viteška igra u kojoj je izbor vojvode puno napetiji od samog natjecanja." Ako ste pomislili da je igrama oko izbora novog vojvode došao kraj jednoglasnim degažiranjem dvogodišnjeg Norčeva zamjenika Ante Kotromanovića i uvođenjem u igru zagrebačkog poduzetnika Ive Delonge, prevarili ste se. Netko se, naime, sjetio da Delonga baš i nije sudjelovao u ratu, pa je odlučeno da se krene u potragu za novim vojvodom. S tim se ciljem u četvrtak (dok se zaključuje ovaj broj Ferala) u riječki zatvor uputila alkarska delegacija predvođena gvardijanom sinjskog samostana fra Mirkom Marićem i gradonačelnikom Matom Jukićem, koji će od utamničenoga vojvode Norca zaiskati novo ime.

Prema informacijama što dolaze od Norčevih bliskih prijatelja, osuđeni će general na komadu papira napisati ime Ivana Čikare, umirovljenog brigadira Hrvatske vojske i aktualnog alkarskog barjaktara, koji je jedan od najvjernijih sljedbenika Norčeva patriotskog nauka. I čini se da će tako ovogodišnjoj alkarskoj sapunici doći kraj, jer nema sumnje da će u Cetinskoj krajini biti poštovana volja čovjeka koji je osuđen na dvanaest godina robije zbog ratnih zločina u Gospiću 1991. godine.

ŠTEDLJIVA PULA

"Pula film festival jedinstvena je manifestacija, koja ove godine obilježava jubilarnu pedesetu obljetnicu. Jedan je od najdugovječnijih festivala uopće, a po mjestu održavanja filmskih projekcija - antički amfiteatar - osobit je i u svjetskim razmjerima."

Tim riječima počinje pismo što su ga Tedi Lušetić, v.d. ravnatelja Pula film festivala, i Dijana Mlađenović, umjetnička ravnateljica, poslali scenaristu i dramaturgu Ivi Štivičiću, s pozivom koji glasi: "Bilo bi nam osobito zadovoljstvo da svojom nazočnošću uveličate obljetnicu festivala."

Međutim, pismo završava sljedećim riječima Tedija Lušetića i Dijane Mlađenović: "Ukoliko Vam je potreban smještaj u Puli, nažalost, Javna ustanova Pula film festival nije Vam u mogućnosti podmiriti troškove smještaja."

Budući da tako iz Arene pozivaju Ivu Štivičića u goste i onda mu tumače da ga ne mogu primiti pod krov, valjda zato jer antička građevina uopće nije pokrivena, ponovit ćemo tvrdnje iz početka pisma: Pula film festival jedinstvena je manifestacija, osobita i u svjetskim razmjerima.

GUGINI BALONI ZA GOTOVINU

Iako su 54. dubrovačke ljetne igre već pun tjedan "u điru", još se govori o posteru s likom odbjegloga generala Ante Gotovine i natpisom "Sloboda", koji se uz pomoć dvaju balona zavijorio iznad Straduna tijekom otvorenja dubrovačkog festivala. Tim politikantskim ispadom navodno nije bila zadovoljna ni dubrovačka HDZ-ova gradonačelnica Dubravka Šuica. Međutim, unatoč tom tobožnjem nezadovoljstvu, ni ona ni njezina stranka nisu su se javno oglasili.

Umjesto HDZ-a oglasio se dubrovački ogranak LS-a držeći kako je spačka s generalovim likom i balonima primjer da se "naši mali desničari na području dobrog ukusa nisu nikad snalazili". S druge strane, dubrovački pravaši ističu da je isticanje Gotovinina portreta "dokaz potpune demokratske zrelosti našeg naroda, odnosno žitelja grada Dubrovnika".

No, takvi HSP-ovi stavovi u oštroj su suprotnosti s rezultatima glasovanja na Dubrovnik web-portalu u čijoj internet anketi više od 80 posto sudionika ne podržava onakvo "pomaganje" Gotovini. A tjednik Dubrovački list je isticanje postera odbjegloga generala i financiranje balonijade pripisao svećeniku don Miljenku Babajiću i glavnom uredniku Dubrovačkog vjesnika Anti Gugi.

Iako im autor teksta u DL-u ne spominje imena, vrlo precizno je opisao njihove politikantske likove i djela, pa nema dvojbe o kome se radi. To više što se spomenuti dvojac sličnom akcijom već “predstavio” javnosti prigodom lipanjskog posjeta Ivana Pavla Drugog Dubrovniku.

HDZ-ovo UTJERIVANJE DEMOKRACIJE

Da se od 12 vijećničkih glasova može napraviti 13 (koliko je potrebno da bi odluke i zaključci bili pravovaljani), potvrđuje primjer s ovotjedne sjednice Gradskog vijeća Dubrovnika. Dubravko Čikor, jedan od HDZ-ovih vijećnika u Gradskom vijeću, dva puta je bio suzdržan pri glasovanju o (ne)usvajanju nejasnog i dvojbenog izvješća o prošlogodišnjem radu poduzeća "Domouprava".

Čikorovo glasovanje po savjesti nije se, međutim, svidjelo vladajućoj koaliciji HDZ-DC-Južnohrvatska stranka jer bi tako izvješće "Domouprave" bilo odbijeno. Problem je ekspresno "razriješila" dubrovačka gradonačelnica Dubravka Šuica (HDZ) prekorivši stranačkog kolegu da "ne može ostati suzdržan". Zatim je organizirano i treće(!?) izjašnjavanje koje je naposljetku dovelo do potrebne većine od 13 vijećničkih glasova i usvajanja spornog izvješća.

Tako to, eto, rade u navodno pročišćenoj, modernoj i europski profiliranoj stranci koja se kao "jedina alternativa" sustavno nameće biračima promovirajući usput i budući "demokratski" način donošenja odluka temeljen na goloj stranačkoj stezi.

ILUZIJA BOLJEG ŽIVOTA

U Hrvatskoj se živi bolje, poručuju svakodnevno iz koalicijske vlasti, ali građani to ne žele primijetiti. A kako se živi, najbolje pokazuje cijena potrošačke košarice koju svakog mjeseca izračunavaju u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske. Prema njihovu računu, od ožujka 2001. do svibnja 2003. godine, košarica u koju idu jedino proizvodi nužni za svakodnevni život - nema cigareta, alkohola, luksuzne robe... - poskupjela je 80,87 kuna, s tim da su neke kategorije troškova života imale vrlo zamjetan rast. Tako su, recimo, troškovi stanovanja porasli za 166 kuna ili za 12 posto, prijevoz je poskupio 49 kuna ili 11 posto, kultura i obrazovanje 4,5 posto, higijena 2 posto, dok su prehrana (6 posto) i odijevanje (9 posto) - pojeftinili.

"U protekle dvije godine nije došlo do bitnih promjena u kvaliteti života četveročlane obitelji. Živi se gotovo podjednako i nikako ne stoji tvrdnja da je došlo do značajnog poboljšanja", kazao je za Feral predsjednik SSSH Davor Jurić.

KRALJICA TATJANA

Hrvatska je dobila cijeli niz novih veleposlanika među kojima se našla i Tatjana Kralj-Draganić, dosadašnja tajnica Ministarstva vanjskih poslova koja doduše već godinama uživa beneficije koje proizlaze iz statusa veleposlanice. To joj je, nikada nije otkriveno zašto, omogućio sam ministar Tonino Picula. Iako ne znamo točne razloge preferiranja Tatjane Kralj-Draganić, možemo pretpostaviti da je tome ponešto pridonijelo i njezino prijateljstvo s SDP-ovom ministricom Gordanom Sobol i sa savjetnicom ministra vanjskih poslova i suprugom premijera Ivice Račana - Dijanom Pleštinom.

Upravo su te dvije gospođe najzaslužnije za prelazak Tatjane Kralj-Draganić iz Ureda javnog pravobranitelja notornog HDZ-ovca Petra Šale, gdje je radila do promjene vlasti 2000. godine, u Piculino Ministarstvo. Jer kako drukčije objasniti činjenicu da je do stupanja na dužnost tajnice, čime je postala treća osoba u Ministarstvu, Tatjana Kralj-Draganić u 11 godina nakon diplomiranja uspjela skupiti tek pet godina radnog staža, i to na različitim poslovima: utjerivala je dugove u Ljubljanskoj banci, dok je u poduzeću Aquarius-trgovini sastavljala ugovore.

Osim toga, Tatjana Kralj-Draganić je u službenom životopisu navela da je sudjelovala na međunarodnim skupovima i seminarima od kojih je najvažniji, ističe ona, bio seminar za djelatnike Ljubljanske banke o platnom prometu s inozemstvom. Također, u Kanadi je pohađala školu za emigrante, te tečaj za francuski jezik punih 450 sati. Sve redom kvalifikacije za mjesto veleposlanice u prijateljskoj nam Grčkoj, gdje Tatjanu Kralj-Draganić iduće godine čeka težak posao odrađivanja Olimpijskih igara u Ateni.

G. BORKOVIĆ

SLOBODNA U RUKAMA AMERIČKIH HRVATA?

Ivica Račan i Zlatko Tomčić dogovorili su se da Slobodnu Dalmaciju prodaju skupini američkih Hrvata izrazite desne orijentacije, doznaje Picaškandal iz dobro obaviještenog izvora. Odlučeno je to nakon prije provedenog i neobvezujućeg prednatječaja, na kojemu je vrh vladajuće koalicije očito stekao sasvim dostatne informacije i poduzeo odgovarajuće kontakte za jedno tako važno rješenje.

Prema informaciji koja je potekla iz Vlade, dogovoreno je da se dio toga otkrije na sjednici Vlade prigodom donošenja odluke o raspisivanju konačnog natječaja za kupoprodaju Slobodne. Dogovoreno je i da strateški partner Amerikanima mora biti neka domaća stabilna tvrtka, i da se u vlasničkoj strukturi bar pet godina ne smije pojaviti nitko tko je u vezi s izdavaštvom. Ono što Vlada još ne namjerava otkriti - bilo bi stvarno smiješno, ta protuzakonito je! - a dogovoreno je u vrhu vladajuće koalicije, dakle, jest da splitska novinsko-izdavačka kuća pripadne ekipi iz dijaspore na čelu s Milanom Miletichom iz New Yorka, kojega su tamo pronašli i otkrili Jadranka Jureško-Kero i Domagoj Kero.

Ona, dopisnica Slobodne iz Australije, pamti se u redakciji po frenetičnim uputama što ih je davala kolegama: "Glasajte za HDZ da još ostanemo vanka!" On, njezin suprug, generalni konzul RH na Lexington Avenue, zdušni HDZ-ovac, poznat je kao jedan od onih nadridiplomata kojima se ipak ne može poreći talent da su se za Tuđmana umjeli dobro pozicionirati, a za Račana i Tomčića zadržati svoje privilegije. Kero je čak otišao dobar korak dalje izborivši se za mjesto inicijatora grupe kojoj bi mogla pripasti Slobodna Dalmacija, a koja je osnovana u pojati na Mosoru 17. lipnja 1943. Spominjemo to jer će ova napomena iz impressuma Slobodne uskoro vjerojatno biti uklonjena, nakon što je tek nedavno vraćena poslije dugogodišnje zabrane objavljivanja pod Miroslavom Kutlom. Samo što bi ovaj put moglo biti na malo duži rok.

Milan Miletich poznat nam je otprije po odličnim odnosima s domovinskom središnjicom, iako su odnosi zahladnjeli otkako je na čelo HDZ-a dospio Ivo Sanader. Tako je prije pola godine Sanader primio savjetnika predsjednika Uprave Slobodne Dalmacije Miroslava Ivića, nekadašnjeg direktora tog poduzeća, i predsjednika Nezavisnog sindikata novinara Ivana Ugrina. Ivić i Ugrin tražili su podršku od HDZ-a za svog favorita Mileticha, no Sanader ih je prilično hladno otpravio iz ureda stranke u Saboru.

Ipak, ono što Miletichu i bračnom paru Kero nije pošlo za rukom u kompaniji s HDZ-om, uspjelo je sa SDP-om i HSS-om. Da je tako, svjedoči i jedan nedavni susret o kojemu smo čuli, newyorški susret Jadranke Jureško-Kero i Domagoja Kere s Mirkom Ilićem, autorom budućeg dizajna Slobodne Dalmacije, koji starta 27. srpnja. "Što dižeš cijenu Slobodnoj prije nego što je kupimo", napali su ga oni. A kako i ne bi.

I. LASIĆ

GLAVAŠEV OBRAT

Početkom tjedna zastupnik HDZ-a Branimir Glavaš uputio je predstavku državnom odvjetniku Mladenu Bajiću u kojoj zahtijeva utvrđivanje istine "glede ubojstva Mate Šabića zvanog Šaban te tvrdnji Ladislava Bognara glede navodnih ubojstava hrvatskih branitelja u Osijeku". Nudi se tako prozvani Glavaš ne samo Bajiću nego i MUP-u i sigurnosnim službama, kako bi se istina konačno otkrila. Upravo zbog istine i zbog međunarodnog ugleda Hrvatske, Glavaš je, kako kaže, u svako doba spreman podatke kojima raspolaže podastrijeti nadležnim organima ne bi li se slučajevi nerazriješenih ubojstava konačno razotkrili.

Inicijativa za svaku pohvalu, rekli bi neupućeni ili oni skloni brzom zaboravu. Jer nema ni godinu dana kako je istoga tog "kooperativnog" Glavaša osječka policija pozvala na obavijesni razgovor, želeći od njega dobiti informacije o ratnim zločinima počinjenim u Osijeku 1991. i 1992. godine. Međutim, tom je prigodom Glavaš sa skupinom svojih ratobornih istomišljenika - sve redom članova lokalnih stožera za obranu digniteta Domovinskog rata - pred zgradom osječke policije osuo niz uvredljivih izjava na račun aktualne vlasti, odnosno, da budemo jasniji, "izdajničkog režima" koji se usudio pozvati zastupnika s imunitetom na obavijesni razgovor.

Nekadašnji zapovjednik obrane Osijeka je grmio, vrijeđao, prijetio, da bi na kraju napustio prostor ispred osječke policije, viknuvši kako će se na razgovor odazvati tek kada hrvatska vlast odgovori tko je ubio brojne hrvatske branitelje. Eto, priliku je dobio i prije nego što je mislio. Međutim, kako javljaju Picaškandalovi informatori iz Hrvatskog sabora, Glavaš je posljednjih desetak dana vrlo utučen i zabrinut glede svoje sudbine, pa se upinje svakog sugovornika uvjeriti u vlastitu nevinost.

G. BORKOVIĆ

POLICIJA PROTIV DEVASTACIJE DUBROVNIKA

Tijekom obnove i pretvaranja bivšeg hotela "Dubravka" u prvi dubrovački boutique hotel "The Pucić Pallace" (TPP) dogodilo se, kako smo već pisali, nekoliko težih "propusta" i devastacija na tom objektu koji je, inače, sastavni dio zakonom zaštićene kulturno-povijesne cjeline Dubrovnika. Tako je Dubrovačko-neretvanska policijska uprava nakon provedene istrage utvrdila "postojanje osnovane sumnje" da su četiri osobe uključene u obnovu “Pucića” počinile kaznena djela o kojima će se uskoro raspraviti u nadležnom državnom odvjetništvu.

To su Hasan Caglayan, direktor turske tvrtke "Uzel turizam" koja je ujedno i vlasnik TPP-a. On je u razdoblju od 8. do 15. svibnja prošle godine u svojstvu investitora naložio izvođaču radova GP-u "Dubrovnik" da "neovlašteno ukloni" 10 tipskih kamenih stupova (kolona) s njihovih postolja na terasi “Pucića”, zatim Ivo Matković, nadzorni inženjer, koji je "propustio obaviti dužni nadzor nad izvođenjem građevinskih radova", omogućivši tako uklanjanje spomenutih kolona. Unatoč tome Matković je 11. lipnja donio završno izvješće o izvedbi građevine kojim "potvrđuje da je investitor izvršio adaptaciju i rekonstrukciju hotela u skladu sa zahtjevima projekta i posebnim uvjetima", pa je na temelju tog izvješća 18. srpnja prošle godine obavljen tehnički prijem objekta, da bi 29. srpnja “Pucić” dobio uporabnu dozvolu.

Nadalje, budući da se radilo o građevinskom zahvatu na zaštićenom spomeniku kulture, službenici dubrovačkog Konzervatorskog odjela Nikola Nađ i Dubravka Stanić nisu, kako je utvrdila policija, "obavili svoju dužnost stručnog nadzora" omogućivši tako investitoru uklanjanje 10 kamenih kolona s terase objekta. Štoviše, Nađ je svojim potpisom ovjerio tzv. očevidnik komisije za prijem objekta ne reagirajući ni tada na nedostatak kolona koje su prethodno neovlašteno uklonjene.

Iako je riječ o suhom policijskom izvješću, iz gotovo svake od tih rečenica izbija tragični i teško shvatljivi nemar i nebriga odgovornih osoba prema devastaciji dijela gradske spomeničke cjeline.

Pouzdani Picaškandalovi izvori najavljuju da je "neovlašteno uklanjanje kolona" tek početak opsežnije istrage o ovom slučaju, tijekom koje se očekuje i pravorijek Ministarstva kulture RH s obzirom na upletenost službenika Konzervatorskog odjela. Također, čeka se i obznanjivanje tko je od projektanata, izvođača radova i(li) konzervatora nadzornika na račun investitora "Uzel turizma" boravio u Asisiju, u Italiji, gdje je navodno dogovorena "obnova" TPP-a.

L. BRAILO