Čitajući članak Damira Bebića ("Ustani bane, Washington te zove", Feral Tribune, 16. VIII. 2003.) bio sam gorko iznenađen načinom na koji su prikazani odnosi između National Federation of Croatian Americans (NFCA) i Croatian American Association (CAA). Iako ne možemo kriti da je u prošlosti bilo nekih nerazumijevanja između naših dviju organizacija, ni u kakvom slučaju ne može se kazati da se naši sadašnji odnosi "zaoštravaju", kako je pisao g. Bebić. Jedino "zaoštravanje" koje postoji, i koje je očito u članku, jest u odnosima između CAA-a i Hrvatske vlade.
Osobno poznajem g. Georgea Rudmana, predsjednika CAA, već više od deset godina. Zajedno smo surađivali na različitim pitanjima za vrijeme Domovinskog rata. To što je organizacija koju on vodi zauzela neki javni stav protiv Hrvatske vlade, uopće se ne tiče NFCA-a... Možemo samo kazati da je naša organizacija oduvijek surađivala sa svim predstavnicima Republike Hrvatske u Washingtonu, uključujući bivše veleposlanike Saračevića i Žužula, kao i sadašnjeg veleposlanika Grdešića.
S poštovanjem,

-- John Peter Kraljić, predsjednik National Federation of Croatian Americans

“NAZAD U NAPREDAK
NE BAVIMO SE SEKTAŠENJEM
29. kolovoza, 2003.

Rijetko reagiramo na tuđe članke, ali ovdje se radi o više iznesenih neistina i osjećamo obvezu da ih osvijetlimo (tekst Mile Stojića “Nazad u Napredak” od 19. srpnja). Potpisnik, radi imena knjižnice, dovodi u pitanje i samu vrijednost knjižnice?!
Degutantno je, g. Stojiću, da ponavljate storiju iz 1990. o "predstavniku Kaptola" koji sračunato blatite. Bilo bi pošteno da kažete tko je "sporni" svećenik, jer ovako blatite cijelu Crkvu.
Neargumentirano navodite da je predsjednik dr. Franjo Topić izabran kampanjom te da je dioničar Gospodarske banke. Da niste zlonamjerni, mogli ste se u nadležnom državnom registru uvjeriti da među dioničarima nema dr. Topića. Svi osim Vas, g. Stojiću, znaju da je natječaj RH kao i njegovi rezultati objavljen u nekoliko novina i na web-stranici Vlade RH. Središnjica je Napretka dobila na tom natječaju 100.000 kuna i u rekordnom je roku završila gigantski projekt knjižnice. G. Stojiću, taj natječaj je bio otvoren svima!
Što se tiče otvorenosti Napretka, voljeli bismo da nam pokažete otvorenije društvo. Vi "zahtijevate" da hrvatska vlada obustavi daljnje podržavanje Napretkovih projekata?! Tvrdite kako u Napretku nema mjesta franjevcima, a danas su uz mnoge druge u podružnicama i u Središnjici i zamjenik provincijala fra Petar Matanović, akademik fra Perica Vidić i dr. fra Andrija Nikić. Tvrdite također da nema književnika, a sada su članovi Središnje uprave: Radovan Marušić, Antun Lučić, Dragan Šimović i Mladen Vuković.
Vi, g. Stojiću, omalovažavate Sarajevsku i Zagrebačku filharmoniju, koje su desetine puta dosad nastupale na Napretkovim koncertima te brojne druge priznate umjetnike iz zemlje i inozemstva. Po Vama je na "nivou domjenka i sektašenja" Napretkov likovni anale na kojem izlaže 57 umjetnika!! "Isto je" kad organiziramo izložbe takvih velikana kao što su Virgilije Nevjestić, Ivan Lacković Croata, Ljubo Lah, fra Perica Vidić, Miroslav Bilać i mnogi drugi. Po Vama ništa ne vrijede na stotine Napretkovih organiziranih izložbi i koncerata. Napredak je očito "pogriješio" što nije izdao Vaše knjige pa bi to bio "svjetski nivo". Ne mislimo, g. Stojiću, da nam je izdavaštvo savršeno, ali nedopustivo je da Vi tako olako podcjenjujete autore 270 izdanih knjiga u trinaest godina, od čega su četiri ratne.

-- Središnja uprava HKD Napredak

ILI OVCE ILI NOVCE
29. kolovoza, 2003.

U Krku, u samom središtu gradića od nešto više od 3000 stalnih stanovnika, na obali, u zgradi koja je prije mnogo godina bila ribarnica, nešto više od desetljeća uspješno radi bistro Fontana, vlasnika Željka Lušića, rođenog otočanina, iz Omišlja. Zapravo, radio je, ugošćavao svoje domaće i goste iz inozemstva do prije neki dan.
Početkom ovoga tjedna, naime, došli su inspektori Ministarstva financija, Područnog ureda iz Rijeke, na vrata stavili komadić špažića, sa strane zalijepili po jedan pečat, te lokal zapečatili, zatvorili. Krimen je vlasnika bistroa Fontana u Krku doista silan, neoprostiv... jedna je, naime, 18-godišnja priučena konobarica, zapravo neuposlena školovana frizerka, pripadnica armije mladih koji ne ostvaruju ustavno pravo na rad, propustila jednom konzumentu pića, vrijednoga 9,00 (slovima: devet) kuna, izdati račun. Inspektori su, krajnje lucidno, primijenili jednu od taktičkih varijanti, razigravanih u kućnim analizama i potom apliciranih u praksi, “in vivo”... naručili su tri deci pive, pivu dobili, ali bez računa. Lopovi su uhvaćeni, pravna je država proradila, pretorijanci su zarežali... Naravno da takvi grijesi ne mogu ostati nekažnjeni. Pa, nisu u pitanju milijuni kuna, maraka, ojra ili dolara iz Riječke banke. Nisu u pitanju ni tisuće radnika Viktora Lenca. Načela su načela!
I premda u točki 1. Obrazloženja Rješenja od 21. kolovoza stoji "...da se poreznom obvezniku MOŽE Rješenjem privremeno zabraniti daljnji rad ako ne izdaje...", naši su se Kerberi i njihovi nadKerberi odlučili za najjednostavnije rješenje, ali zato i najtransparentnije, kao odgovor svim kritičarima koji se usuđuju imati primjedbe na funkcioniranje pravne države - lokal su zatvorili, zapečatili.
Dobro, reći ćete, tako piše u Zakonu. Točno, piše, međutim, da se MOŽE. "Zabraniti daljnji rad", a naši su Kerberi i nadKerberi to MOŽE shvatili kao TREBA, MORA. Tu im je mogućnost, pravo da odlučuju što je za državu dobro, što opasno, koji lopovi prijete integritetu, koječijem integritetu, dao zakon, kažete. I u pravu ste. Ali... otvaraju se tu, tako, mnogi "ali". Iznerviran sličnim eskapadama institucija naše pravne države, tijekom svih godina poslovanja, na raznim razinama i u raznim prigodama, vlasnik je bistroa odlučio lokal - zatvoriti. Dosta mu je, veli, ponižavanja, moljakanja, obijanja tuđih pragova, podilaženja kojekakvim kreaturama. Na Zavod će za zapošljavanje na čelu kolone od osmero uposlenih u bivšem bistrou Fontana. Zbog neizdanoga računa od 9,00 (devet) kuna, čime je država oštećena za, možda, tri kune, ista ta država idućih mjeseci osmorici novonezaposlenih isplaćivati po oko tisuću kuna, mjesečno, svakome.
Bez želje da se stvari izjednačavaju, ispričati treba i sljedeće: ovdje na otocima kvarnerskim, u Hrvatskom primorju, rođena je, među ostalima, i sljedeća mudrost narodna: "Ovcu ne treba ubiti i pojesti. Treba je hraniti, šišati, pustiti da se janji, musti, praviti sir."
No, tko još o mudrostima narodnim razmišlja? Ta, država je u pitanju, temelji njeni... Doista, primjer za primjer!

-- Branko Jakovljević, Krk