"Pa valjda ima nešto i u tom planinarenju!" tješio se potpisnik ovih redaka - uz vješto nagovaranje dvojice suputnika – kada je donio odluku o napuštanju jadranskih plaža i pohodu, usred ljeta, vrletima Velebita.

Krenuli smo iz Baških Oštarija natovareni kao mazge, spremni da četiri dana provedemo na planini. Nakon predugih osam sati hodanja preko Ramina korita i nevjerojatno strmog Pasjeg klanca, gdje je Feralov reporter gotovo izdahnuo, uspjeli smo se domoći vrha Šugarska duliba. Tamo je na 1212 metara helikopterom dopremljen kontejner-planinarski dom. Odavde puca jedan od najljepših pogleda na more s Velebita i ovdje je stanište velebitske degenije. Najviše radosti pružio nam je ipak bunar s kišnicom, jer smo dva sata prije dolaska ostali bez vode. Nakon noći provedene s puhovima krenuli smo prema vrhu Panos, odakle je JNA kontrolirala zračni prostor nekadašnje države. Sklonište na Jelovoj ruji morali smo zaobići, budući da se Velebitom proširio, poslije se pokazalo, lažni trač da je tamo nestalo vode.

Zato smo se nemarkiranim putem uputili prema Stapu, travnatom dolcu okruženom vapnenačkim kukovima, gdje su zadarski planinari predvođeni Tatekom uspjeli podići kolibu i instalirati pumpu s izvorskom vodom i tušem. Na Stapu su puhovi još aktivniji. Kako se planinom pročulo da su dvojica Nizozemaca prošli opožareno područje oko Velikog rujna i Paklenice i došli crni od glave do pete, odlučili smo skratiti put. U selu Ljubotiću, na 500 metara iznad mora, osvježili smo se hladnim pivom u birtiji kod domaćih ljudi, u selu bez vode i struje, s tri kuće i dva stanovnika. Preostalih sat i po hoda nakon piva bili su formalnost.

Na kraju, ako se pitate kakva je guštaonica kada se u njoj toliko pati, evo i odgovora: teško je hodati 21 sat u tri dana, teško je biti bez vode na žestokome suncu, teško je zbog zmija paziti na svaki korak, ali trenutci kada začujete medvjeda kako brunda, kada ugledate vuka ni dvadeset metara od sebe, kad vam dvije srne pretrče tik ispred nosa... itekako opravdaju uvrštenje Velebita u ovu rubriku.