ARNALDO ANTUNES - CARLINHOS BROWN - MARISA MONTE: “TRIBALISTAS”, EMI

INSTANT-LJETO

Easy-listening ozračje i čista dražest melodija prikrivaju ozbiljnost, čak laganu “mrknutost” albuma

Brazilska pop-muzika jedno je od zanimljivijih poglavlja globalne pop-povijesti. Prigrlivši u šezdesetima i sedamdesetima zapadnjački pop, Beatlese i Beach Boyse, i sparivši ga s vlastitom prebogatom tradicijom, Brazilci su stvorili scenu koja se sastojala od nekoliko različitih, međusobno isprepletenih “pokreta” sa značajnom društvenom i kulturnom dimenzijom. Glazbenike je povezivao duh zajedništva, pa su suradnje među njima bile česte i plodne. “Tribalistas” se direktno vezuju na tu tradiciju, jednostavnim, fino ispredenim melodijama, nenaglašenom akustičnom instrumentalizacijom i slojevitim, toplim, pomalo lijenim vokalima. Trio čine brazilska pop-diva Marisa Monte, udaraljkaš Carlinhos Brown i eksperimentu sklon rocker Arnaldo Antunes. To je otprilike i red njihova značenja na albumu.

Iako dijele i mikrofon i autorstvo nad pjesmama, laka produkcijska ruka i blagotvorni pjev Marise Monte ipak ga najviše obilježavaju. Posebno su lijepe dionice u kojima njezin i Antunesov vokal putuju paralelno, odijeljeni tek s nekoliko oktava, i one u kojima njegov glas funkcionira poput bas-linije. Easy-listening ozračje i čista dražest melodija prikrivaju ozbiljnost, čak laganu “mrknutost” albuma. Naoko jednostavni ritmovi rezultat su Brownova angažmana na čak 11 različitih instrumenata, aranžmani su začinjeni neobičnim zvučnim dodacima kao što su glazbena kutija, berimbau i glockenspiel, krajevi melodija taknuti su s malo jeke na način na koji slikar takne plohu s malo svjetla, a u pozadini iskrsavaju neodredivi zvukovi i mrmljanja, koje zapažate tek negdje kod desetog slušanja (to ako slušate na opremi običnog smrtnika, ono... da ste čuli za marku i da se da otplatit u 6 rata).

Osim spomenute trojke na albumu je i niz vrhunskih muzičara poput Margareth Menezes u "Passe em Casa" i Dadija Carvalhoa, dugogodišnjeg suradnika Marise Monte. Prozračan, topao album, dodajte mu caipirinhu i suncobrančić i zovite ga instant-ljeto.

________________________________

ROY HARGROVE PRESENTS THE RH FACTOR: “HARD GROOVE”, VERVE

Roy Hargrove, D'Angelo, Erykah Badu, Meshell Ndegéocello, Common, Q-Tip... popis imena je impresivan, i kao većina albuma na kojima je popis imena impresivan, za stepenicu zaostaje za očekivanjima. Čak je i jezgra benda impresivna u svojoj veličini. Tu su dva saksofonista, dva basista, dva gitarista, tri klavijaturista, plus već spomenuta četa gostujućih soul i hip-hop zvijezda. Album ima previše pop-elemenata da bi angažirao ljubitelja jazza (kakvog bi inače ime Roya Hargrovea privuklo), a nije toliko dobar da bi nadmašio djela iz samostalne karijere gostujućih pjevača. Erykah Badu nema svoju uobičajenu punoću i intenzitet, a raperi su... onako... "I love to say my name 'cause it's on my brain." Dajte, ljudi, potrudite se malo. Najbolji dio albuma ostaje sam Hargrove, pogotovo u dionicama u kojima kao neka super dobro raspoložena jeka prati vokale. Ugodno su iznenađenje i manje čuveni gosti, poput Renee Neufville.

MICHAEL & SPEARHEAD FRANTI: “EVERYONE DESERVES MUSIC”, PARLOPHONE

Je l’ i vama malo bezveze kad album zaziva globalnu socijalnu pravdu i k tome se još zove “Svi zaslužuju muziku”, a stiže u copy control formatu? Razumijem ja da to ne mora bit do njega i da je Michael Franti možda duša od čovjeka, druga i revolucionara, al’ isto njegov ozbiljni, konfrontirajući izraz i ruka podignuta u prosvjedu (protiv rata, političkog ugnjetavanja, ekonomske nejednakosti, korporacijske represije...) ponešto gube na vjerodostojnosti položeni 2 centimetra od znaka koji vam šalje poruku: Ovaj CD ne možete kopirati, ne možete samplirati, ne možete razmjenjivati, ne možete nabaviti na drugi način nego da živite na mjestu dostupnom konvencionalnoj distribuciji i isprsite mjesečni dohodak radnika trećeg svijeta, ne možete ga čak ni slušati na opremi kojoj prva i jedina namjena nije slušanje CD-ova. Eto.

Inače, Frantiju svaka čast, njegov R&B, soul, funk, reggae, rock i hip-hop lako su slušljiva i trendovski aktualna kombinacija, a i veterani Sly & Robbie pripomogli su da neke pjesme, poput "Pray For Grace", zazvuče marlijevski... Tekstovi, pak, koji su uvijek centralni element pjesme, znaju zaribati u banalnost. Recimo - Don't fear your best friend, because a best friend will never try to do you wrong. Neće, neće, al’ neće ti ni zapeć CD.