Film



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits

Word Trade

Kultivator

Glazba

Knjige

Film

Guštaonica

Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
29. kolovoza, 2003.

01 / Film
Tena ERCEG i Dragan JURAK: FILM
28. kolovoza, 2003.

AMERIČKI FILMAŠ OLIVER STONE PRED ZABRANOM PRIKAZIVANJA SVOJIH DOKUMENTARACA O FIDELU CASTRU I JASERU ARAFATU

KOMANDANT MRAK

Stoneov film “Comandante”, kojemu mnogi zamjeraju apologetičnost i jednostranost, američka televizijska kuća HBO bunkerirala je “na neodređeno vrijeme”, a ništa manje burne reakcije ne izaziva ni dokumentarac “Persona non grata”, o Jaseru Arafatu i Hamasovoj terorističkoj aktivnosti

Da zabrane filmova nisu isključivo relikt prošlosti socijalističkih zemalja, svjedoče recentne nedaće proslavljenoga američkog filmskog redatelja Olivera Stonea, autora kontroverznih filmova “Rođen 4. srpnja”, “Vod smrti”, “Salvador”, “Rođeni ubojice”... koji je upravo suočen sa zabranom prikazivanja svojega dokumentarnog filma o Fidelu Castru “Comandante”. A kako je krenulo, lako je moguće da istu sudbinu doživi i njegov još nedovršeni dokumentarac o Jaseru Arafatu pod nazivom “Persona non grata”.

Film “Comandante”, kojemu mnogi zamjeraju apologetičnost i jednostranost, američka televizijska kuća HBO, kao producent filma, bunkerirala je “na neodređeno vrijeme”, jer je kubanski vođa, netom prije najavljene premijere, uhapsio 75 disidenata i odmjerio im enormne zatvorske kazne da bi, nedugo zatim, i pogubio trojicu Kubanaca koji su oteli trajekt u namjeri da pobjegnu na Floridu.

Nakon što je dobio rijetki privilegij druženja s “Comandanteom” Castrom, Stone je od 30-satnog materijala montirao dokumentarac kojemu je, po vlastitim riječima, cilj bio portretirati “ljudsku stranu” kubanskog diktatora, što je Stonea toliko oduševio da ga je nazvao “jednim od najmudrijih ljudi na Zemlji”. Mnogi kritičari, koji su film vidjeli na Berlinaleu te na Sundance festivalu, nazvali su ga dobrom zabavom, ali i lošim novinarstvom. No, da percepcija ovoga filma nije potpuno benigna, svjedoči i činjenica da je njegovo prikazivanje na Međunarodnom filmskom festivalu u Miamiju otkazano još u siječnju - nekoliko mjeseci prije krize u odnosima između Castra i opozicije – pod “obrazloženjem” da bi mogao biti provokativan za brojno kubansko stanovništvo na Floridi.

Stone je reagirao žestoko, izjavivši kako su upravo kubanski disidenti na Floridi sudjelovali u izbornim makinacijama koje su Busha učinile predsjednikom, a američkog predsjednika optužio za financiranje kubanskih disidenata u predizborne svrhe. Dodao je i da je Fidel Castro “mnogo humaniji od Busha”, kojega naziva “sintetičkom osobom, lošim studentom Sveučilišta Yale i bivšim alkoholičarom koji vjeruje u Isusa”. A sve ga to, kaže Stone, čini iznimno opasnim...

Što se tiče filma “Comandante”, HBO je Stoneu naložio da ponovno intervjuira Castra, ali ovaj put i s pitanjima o najsvježijem valu političke represije, čime bi se, po njihovu mišljenju, postigla ravnoteža pretjerano jednostranom pristupu kubanskom komunističkom vođi koji je, usprkos očito neodoljivu šarmu, ipak trajno obilježen podatkom o čak 30 tisuća političkih ubojstava. S druge, pak, strane, mnogi liberalni pripadnici filmske industrije šokirani su činjenicom da se od režisera Stoneova kalibra zahtijevaju promjene u vlastitom filmu.

No, i tekući Stoneov projekt još je jedan potencijalno eksplozivni film. Riječ je o dokumentarcu “Persona non grata”, o Jaseru Arafatu, koji je nastao od osamdesetak sati materijala snimljenog u Palestini, a sadrži niz intervjua s palestinskim i izraelskim političkim vođama, te sa šefom palestinske terorističke skupine Hamas. O Stoneovu isključivo benevolentnom stavu prema Arafatu najbolje svjedoče i njegove izjave, kako “razumije zašto se bombaši samoubojice osjećaju tako kako se osjećaju”, te da “Izraelci nemaju što raditi na Zapadnoj obali”. Reagirale su, dakako, i američke novine, ali i izraelski Jerusalem Post...

Međutim, Stone se izgleda ne gasi tako lako pa je, boraveći ovih dana u Velikoj Britaniji, komentirao netom doneseni zakon kojim se američkim medijskim koncernima dopušta kupnja britanskih nezavisnih televizijskih kuća i javno upozorio britanske medije da ne pristaju na takvu prodaju jer time gube neophodnu nezavisnost! Potom je privrženost britanskih političara američkim namjerama nazvao “naivnim zazivanjem katastrofe”. Nije se pritom libio kritizirati ni američko izvještavanje o ratu u Iraku, opisujući ga kao “površno i patetično”, potkrepljujući svoj dojam tvrdnjom nacistističkog šefa propagande Josepha Goebbelsa, koji je davno konstatirao da “što je laž veća, to više ljudi vjeruje u nju”.

KINO

ZA REZALIŠTE SPREMNI!

Ako je Hollywood shvatio poruku ovog okrutnog ljeta, onda će “Terminator” kao ekstremni primjer tog beskonačnog cijeđenja istih formula prvi u rezalište ljetnih spektakala

Od prvog "Terminatora" pa do "Terminatora 3 – Pobune strojeva" - prošlo je devetnaest godina! U međuvremenu pojavila se kompjuterski generirana slika, Clint Eastwood je postao najvećim živućim američkim redateljem, Spielberg je osvojio Oscara, japanski kapital je ušao i izašao iz Hollywooda... jedino je hollywoodska ideja visokokomercijalnog ljetnog spektakla ostala ista. Daj "popcorn-eatersima" Arnolda (ili Ahhhnolda kako ga pišu njegovi kalifornijski glasači); daj im kiborge koji dolaze iz budućnosti u kojoj bjesni rat između ljudi i strojeva; daj im dvije skupe scene razbijanja automobila – i možeš početi brojati milijune... Kada klinci to skuže, kada shvate da im Hollywood u svijetu u kojem trendovi ne traju duže od sezone, uvaljuje robu staru dvadeset godina, Holivuđanima će se dogoditi "judgment day" posve nalik ovome koji su stavili u "T-3".

Već ovog ljeta kojekakva stara roba prezentirana kroz razne "nastavke" ("Lara Croft 2" i "Charliejevi anđeli 2" kao komercijalni neuspjesi, a "Matrix Reloaded", "X-men 2" i "Terminator 3" više kao autorski negoli kao komercijalni flopovi) gotovo je Hollywoodu došla glave. Pa ako je poruka ovog okrutnog ljeta shvaćena, onda će "Terminator" kao ekstremni primjer tog beskonačnog cijeđenja istih formula prvi u rezalište ljetnih spektakala. Da se razumijemo, velik je to serijal. Prva dva filma obilježila su svoje vrijeme i u komercijalnom i u produkcijskom smislu, i kao vrhunski artefakti populističkog filma, a ni "T-3" u režiji Jonathana Mostova ("U-571") nije slab film.

Tu je Arnold sa svojom antiglumom, tu je apokaliptična priča s neuništivim kiborzima i neispisanom budućnošću, tu su automobilske jurnjave u kojima se uništavaju deseci automobila i nekoliko zgrada... Što će reći, ako i nije slabo, "buđavo" je poput friško iskopane mumije.

3

________________________________

RAZUMJETI JANE, Understanding Jane, 1998., Caleb Lindsay, VTI (DVD/VHS)

Rubni prilog već klasičnoj tradiciji britanskog humora na filmu devedesetih. Tokom devedesetih britanski film su proslavili zabavni narkomani ("Trainspotting"), zabavni gangsteri ("Lopovi, ubojice i dvije nabijene puške"), zabavni sprovodi ("Četiri vjenčanja i sprovod"), zabavni Velšani ("Twin Town"), itd., itd. Tom zafrkantskom nizu Caleb Lindsay dodao je još jednu šačicu neprikosnovenih junaka svojega doba – u ovom slučaju profesionalno, nacionalno i zanimacijski nedefiniranih twenty-something klinaca (Kevin McKidd, Amelia Curtis, Louisa Milwood Haigh, John Simm).

"Razumjeti Jane" nije ništa značajno. Tamo gdje sa svojom "neprilagođenom junakinjom" film podsjeća na francuski novi val, film je tanak, ali zato tamo gdje je zafrkantski jest poprilično zabavan. Devedesetih je Britancima zafrkancija zbilja išla od ruke i tu formulu duhovitosti prepisao je u svoju redateljsku teku i Lindsay.

3

SNAJPER, Liberty Stands Still, 2002., Kari Skogland, Discovery (DVD/VHS)

Mlade, ambiciozne i anonimne redatelje s ograničenim autorskim potencijalom i skromnim televizijskim iskustvom – najčešće u režiji spotova i reklama – kada se dočepaju niskobudžetnog projekta u nezavisnoj produkciji najlakše je prepoznati po hektičkoj, “techno-režiji”. Kamera nikada ne miruje, montaža sjecka ionako nasjeckanu sliku, a soundtrack to prati basovima u techno-ritmu.

Kari Skogland ima debelo iskustvo u režiranju TV-filmova i serija (između ostalog i našeg domaćeg TV-fenomena "Nikitu") – Kari se 2002. čak pojavila i na listi “Hollywood reportera” "redatelja koji dolaze", no u "Snajpera" s Wesleyem Snipesom uletjela je poput mladca koji talent i stil simulira "techno-režijom”. Za Kari šteta je nesaglediva jer je "Snajper" godinu dana prije uspješne "Telefonske govornice" imao vrlo sličnu priču.

2

________________________________
Copyright © 1993 - 2021. Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA