U tjedniku Feral Tribune broj 935, od 16. kolovoza 2003. g., u članku Ivice Đikića “Račan i Mesić u Jambo-Jetu” na str. 15 objavljene su netočne i uvredljive informacije vezane uz moje ime. Konkretno na str. 15 u dijelu teksta koji glasi:
"Bio je to model za brzopoteznu pljačku i uništavanje Razvitka, te za paralelno bogaćenje složne braće Gabrić, kojima je nužnu pomoć pružao Jambin vjenčani kum Tonći Jerković, tadašnji generalni direktor Razvitka. Marljivo su, naime, izmišljeni Razvitkovi enormni dugovi firmi Jambo, a zaigrani trio nije se previše zamarao prilaganjem dokaza o dugovanjima: Razvitkov novac i nekretnine ubrzano su prelazile u Gabrićev vlasnički portfelj, a radnici nekad moćne trgovačke firme ubrzano su svoja radna mjesta zamjenjivali ulicom", netočne su sve podcrtane informacije, od kojih je većina za mene i uvredljiva. S obzirom da ne dozvoljavam povredu svoga dostojanstva, ugleda i časti, a što je počinjeno navedenim netočnim informacijama, zahtijevam ispravljanje netočnih informacija, njihovo objavljivanje i ispriku. U prilog ispravljanju netočnih informacija ističem i tvrdim:
- da nisam poznavao nikakav model za brzopoteznu pljačku i uništavanje Razvitka niti sam u njemu učestvovao,
- da nisam znao za paralelno bogaćenje složne braće Gabrić,
- da nisam pružao nikakvu nužnu pomoć u inkriminacijama,
- da nisam Jambu vjenčani kum,
- da ne znam za nikakvo izmišljanje Razvitkovih enormnih dugova firmi Jambo,
- da nisam pripadao nikakvom zaigranom triju niti sam prilagao bilo kakve dokaze o dugovanju,
- da Razvitkovi radnici nisu mijenjali radna mjesta ulicom i
- da nitko u 7,5 godina dok sam bio generalni direktor nije dobio otkaz.
Objavljivanjem ovakvih netočnih i uvredljivih informacija u Vašem uglednom tjedniku jako su povrijeđeni moje dostojanstvo, ugled i čast, posebno jer sam građanin kojeg poznaju svi građani grada Metkovića i mnogi drugi građani Županije pa i šire.
Sve ovo izazvalo je kod mene intenzivnu psihičku bol i jaki strah koji još traju, a ni članovi moje brojne obitelji nisu ostali pošteđeni od ovih neugodnosti. Stoga postavljam i zahtjev za naknadu nematerijalne štete shodno čl. 22. Zakona o javnom priopćavanju. Vama prepuštam da prosudite visinu naknade štete. Ona može biti i simbolična ako ispravak netočnih informacija bude vidno istaknut i jasan čitateljstvu, a Vaša isprika iskrena.
S poštovanjem,

-- Tonći Jerković, dipl. iur., Metković

“VIDOVDANSKI SRAM
NISAM RAVNATELJ, NEGO DIREKTOR!
19. rujna, 2003.

Poštovani!
U 939. broju Vašeg tjednika, od 13. rujna 2003., na 64.-65. stranici, objavljen je, pod naslovom "Vidovdanski Sram", osvrt Vašeg urednika g. Predraga Lucića na razgovor koji je sa mnom vodila novinarka Vjesnika Vlasta Tolić, a koji je objavljen u Nedjeljnom vjesniku od 7. rujna 2003. godine.
Dopustite da se i ja, kao neposredno prozvan, osvrnem na članak g. Lucića.
Akribija?! Hm, možda da, ali tada...
Ja nisam imenovan za ravnatelja, nego za direktora Fundacije Ivana Meštrovića.
Na mjesto direktora nije me postavio ministar kulture Antun Vujić, nego me je svojom odlukom imenovala Vlada Republike Hrvatske (kao i kolegu Guida Quiena prije mene i kolegicu Marinu Baričević prije njega).
Ja nisam diplomirani povjesničar i etnolog, nego diplomirani povjesničar umjetnosti i etnolog.
Direktor Fundacije, u ovom mandatnom razdoblju ja, ne "upravlja legatom" Ivana Meštrovića. Fundacijom Ivana Meštrovića upravlja Upravni odbor Fundacije (Čl. 8. st. 1. Zakona o "Fundaciji Ivana Meštrovića", Narodne novine br. 9/1991.), a direktor vodi, zastupa i predstavlja, te organizira rad Fundacije i, između ostalog, provodi odluke Upravnog odbora (Čl. 7. i Čl. 19. Statuta Fundacije Ivana Meštrovića).
Što se tiče moje “prisege” o zalaganju za “depolitizaciju Meštrovićevog djela”, sve sam rekao u pismu Vjesniku (16. rujna 2003., str. 14, lijevo gore).
Što se tiče Darovnog ugovora iz 1951. godine... (Vjesnik 16. rujna 2003., str. 14, lijevo gore).
Što se tiče lakog ishođenja određenih uvjeta iz Darovnog ugovora... (Vjesnik 16. rujna 2003., str. 14, lijevo gore).
Stigosmo tako gotovo do kraja prvog stupca osvrta g. Lucića.
U raspravu o ostala dva i pol stupca uopće nemam namjeru ulaziti, jer predstavljaju osobna razmišljanja g. Lucića i razradu ideje (odn. “državno-birokratskog projekta”) koju je on pročitao iz dijelova teksta novinarke Tolić od kojeg sam se ja ogradio (Vjesnik 16. rujna 2003., str. 14, lijevo gore).
I na kraju, tko što krčmi, ja ne znam. Mogu samo reći da umjetnine darovane Darovnim ugovorom, dakle onaj dio Meštrovićeva opusa o kojem neposredno skrbi Fundacija, prema mojim dosadašnjim saznanjima ne krčmi nitko. A što se tiče ostatka, dakle umjetnina u privatnom vlasništvu bilo Meštrovićevih nasljednika bilo drugih privatnih vlasnika Meštrovićevih djela, na raspolaganje (“krčmljenje”) tim dijelom opusa primjenjuju se neki drugi zakoni, a ne Zakon o Fundaciji Ivana Meštrovića kojim se propisuje naš rad.
Ali zaista, čemu se “hvatati na lapsuse i površnosti”!
S poštovanjem,

-- Igor Maroević, direktor Fundacije Ivana Meštrovića

PITANJA BEZ POGOVORA
19. rujna, 2003.

Cijenjeni,
povremeno, kada mi dozvoli posao ili kada nisam umoran, gledam TV, i, priznajem, manje uspijem nešto pročitati.
Nešto me izluđuje - radim koliko mogu, trudim se da budem pošten, brinem se za obitelj i živim u strahu - od globalizacije, opće i osobne prezaduženosti, hoću li sutra imati gdje raditi, a onda Crkva...
1. brine se da ne radim nedjeljom (a ja tu nešto više zaradim) - lako se njima brinuti - nikada nisu radili!
2. brine se da moj sin pripremljen uđe u brak (obavezno učenje i pripremanje za brak)
3. unuka, osim vjeronauka u školi, moram slati i na vjeronauk u crkvu, obavezna misa nedjeljom i ponuda da ministrira...
I zato se sve nešto pitam:
a) Kolika su izdvajanja iz proračuna za plaće svećenstva?
b) Kolike su plaće pojedinih kategorija svećenika - od nadbiskupa do kapelana i časne sestre?
c) S kojom osnovicom odlaze svećenici u mirovinu? Kolika je najmanja, a kolika je najveća mirovina te kategorije hrvatskih građana?
d) Koliko moja država izdvaja za izgradnju i obnovu crkava, župnih dvorova i drugih objekata u vlasništvu i pod isključivom upravom Crkve?
e) U kojoj mjeri se može Crkva miješati u svjetovni život?
Zašto Crkva ne progovori i o tim pitanjima?

-- N.M. (podaci poznati redakciji)