Vladimir MATIJANIĆ: PICAŠKANDAL

Surađivali: Goran Borković, Hrvoje Prnjak i Vladimir Urukalo

DVA SU PALA

Pod motom "bolje ikad nego nikad", Feral je nakon trinaest dana čekanja dobio tražene odgovore iz Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave o broju osoba koje su zbog utaje poreza završile u zatvoru. I moramo priznati da smo pogriješili vjerujući visokom izvoru iz Porezne uprave koji nas je uvjeravao da se od 1991. do. 2003. godine zbog neplaćanja poreza nitko nije našao iza rešetaka. No, isto tako ćemo priznati da nije puno pogriješio. Prema službenom odgovoru Ministarstva, "trenutno su dvije osobe na izdržavanju kazne zatvora zbog utaje poreza i drugih davanja". Uz taj nes(p)retni dvojac, u razdoblju od listopada 1991. do 2003. godine na izvršavanje zatvorske kazne zbog istog razloga poslano je još dvoje ljudi. U dopisu iz Ministarstva nije precizirano o kojim svotama je riječ, ali za pretpostaviti je da su se u mrežu uvukle sitne ribe.

NOVI GRABIĆEVI BISERI

Vremena se mijenjaju, ali ne i Nikola Grabić. Bivši splitski gradonačelnik i član HDZ-a svoj je hod po silaznoj putanji političke karijere nedavno odlučio ublažiti “guranjem” na mjesto predsjednika Hrvatskog vaterpolskog saveza gdje svakim potezom demonstrira karikaturalnu prirodu postavljanja politikanta na mjesto sportskog funkcionara, baš kao što je to činio i za vrijeme šefovanja u splitskome Hajduku, te u sportskom društvu Jadran.

Tako je na kaznu LEN-a (krovne europske vaterpolske organizacije) u iznosu od 100.000 eura zbog divljaštva hrvatskih navijača na ljetošnjem Evropskom prvenstvu reagirao zatraživši pomoć od Vlade! Jer, konstatirao je Grabić, “HVS ne može sam platiti toliki iznos”. Pa kako bi drukčije funkcionar novog kova s menadžerskim talentom i reagirao?!

Također, Grabić je u žalbi na rečenu odluku LEN-a lucidno primijetio kako je kazna od 100.000 eura “pogrešno izrečena u eurima umjesto u švicarskim francima”, te kako je do izgreda došlo zbog “pogreški u organizaciji prihvata navijača”, što valjda hoće reći da HVS (koji je financijski pomagao “navijače”!) i sami huligani nemaju baš nikakve veze s neredima... Nema što, Grabić se po svemu sudeći nameće kao pojačanje koje je vrijedilo čekati!

SUMNJIVA BUDIŠINA AKVIZICIJA

Miroslav Borković, nekadašnji pomoćnik ministra pomorstva, prometa i veza, kojeg je Alojz Tušek smijenio s te funkcije zbog sumnje u korupciju, u slučaju pobjede HSLS-a - u što je, doduše, teško vjerovati - bit će novi ministar prometa. To je rezultat dogovora predsjednika HSLS-a Dražena Budiše s Borkovićem do kojeg je došlo u idiličnoj atmosferi Budišine vikendice.

Iako je s dužnosti pomoćnika ministra službeno smijenjen 2001. godine jer "nije zadovoljio", prava istina je da postoji osnovana sumnja da je primao mito za dodjelu prijevozničkih koncesija. Protiv njega je poslan cijeli niz prijava, što anonimnih, što potpisanih, a najkonkretniji je bio Pavao Drvodelić, vlasnik prijevozničke tvrtke Paul-turist, koji je Borkovića optužio da je primio deset tisuća ondašnjih njemačkih maraka od tvrtke Jaska-promet za održavanje autobusne linije München-Karlovac. Drvodelićeve tvrdnje potpisom je potvrdio i jedan od vlasnika Jaska-prometa. To je bio prvi slučaj da je jedan visoki Vladin dužnosnik otvoreno optužen za korupciju. Budiša je, očito, na cijeli slučaj zaboravio, kao i na jednu od sjednica Maloga vijeća HSLS-a, gdje je oštro odbijen njegov prijedlog da Borković još onda postane ministar, pa u sveopćoj rasprodaji ono malo preostalog uglede, veže za sebe i tipove poput Borkovića.

SANADER LJUT NA SLOBODNU I VJESNIK

Naljutio se Ivo Sanader, predsjednik HDZ-a, ovih dana na Slobodnu Dalmaciju i Vjesnik, pa je svoju ljutnju i obznanio na konferenciji za novinare. Povod je informacija da ga novinarske ekipe navedenih dnevnika u državnom vlasništvu neće pratiti na njegovu putovanju po Irskoj. A trebali su, jer je uredništvo Slobodne, navodno, već i odredilo novinarku koja je s HDZ-ovim liderom trebala krenuti na put, ali je, tvrde Picaškandalovi informatori, direktor splitske novinske kuće zaključio da je put u Irsku prevelik i bespotreban trošak, pa je odlučeno da novinarka ipak neće na put sa Sanaderom.

Bez obzira na taj sitni incident, Sanader ipak nema razloga za ljutnju: Vjesnikova ni vrit ni mimo uređivačka politika ionako ga ne ugrožava, a Slobodna je svoju privrženost njegovu liku i djelu dokazala nedavnim snishodljivim intervjuom u kojemu je prvi HDZ-ovac prikazan s ushitom kakvim Nenad Ivanković piše o generalu i pobjegulji Anti Gotovini.

ŠOK ZA ZADARSKE STUDENTE

Zadarske je studente na početku nove studentske godine dočekalo neugodno iznenađenje. Naime, bez ikakve prethodne najave i razgovora s predstavnicima Studentskog zbora Sveučilišta u Zadru, restoran Dalmacija, jedan od tri restorana koji pružaju uslugu subvencionirane prehrane za studente, uveo je početkom rujna praksu da se za svako jelo plaćeno studentskim bonovima za prehranu mora platiti još pet kuna. Premda zatečeni i zbunjeni novom politikom restorana, studenti se nisu previše uzbunili jer ih ovih dana “brine polaganje ispita, a ne hrana”, kazala nam je Marita Brčić, predsjednica Studentskog zbora.

“Oni mogu raditi što hoće. Naime, tri ‘menze’ (restoran Dalmacija, Dom Hrvatske mladeži, te restoran hotela Iž), nisu prave studentske menze, nego privatni restorani koji pružaju tu uslugu i mogu nametati pravila koja žele. Mi tu ništa ne možemo”, kaže predsjednica Studentskog zbora u Zadru. Dodaje kako je šansa za sređivanje ovog pitanja propuštena prije dvije godine kad su se studenti pobunili zbog podizanja cijena ručka na 9 kuna, što je tada bila najskuplja studentska prehrana u Hrvatskoj.

“Vratili su na 4,40 kuna, ali privatnici su ostali. Grad nije riješio taj problem, a sad jedino Ministarstvo znanosti može promijeniti stvar. No, u obećanja više ne vjerujemo”, zaključuje Marita Brčić, a Ministarstvo znanosti, čini se, nije raspoloženo ni za davanje obećanja.

SPLITSKO GRAĐEVINSKO LUDILO

Bespravna gradnja u Splitu i dalje je u zamahu. No ovaj put nisu u pitanju nezakonito izgrađeni stambeni blokovi, nego jedna pizzrija. Naime, u podnožju zgrade na Poljičkoj cesti 7 vlasnik picerije Maslina Ante Ledenko je prije desetak dana probio jedan od nosivih zidova na tri mjesta, presjekavši pritom betonsku armaturu i oštetivši tako statiku objekta. Kako su nam ispričali stanovnici zgrade, svi su oni suvlasnici objekta i za bilo koji zahvat potrebna je njihova suglasnost, koju Ledenko nije dobio. Saznajemo i da je policija bila na licu mjesta, napravila zapisnik i zabranila rad, te sve proslijedila nadležnim inspekcijama, no poduzetnog Ledenka ništa nije spriječilo da svoj naum u konačnici i ostvari.

Projektant objekta Vjeko Ivanišević, čija je suglasnost također bila potrebna za dobivanje građevinske dozvole, kaže kako je u pitanju vrlo ozbiljna bespravna gradnja.

“Suglasnost nisam dao niti ću je dati. O ovome sam obavijestio građevinsku inspekciju jer je u pitanju krađa prostora od drugih građana. To što je probušio zidove uvelike ugrožava stabilitet zgrade”, kaže arhitekt Ivanišević, dodajući kako je Zavod za zaštitu spomenika tražio od Grada da se u registar novoga GUP-a ova zgrada upiše kao zaštićena građevina.

SPECIJALCI DELOŽIRALI ROME

Jake snage MUP-a, ne bez specijalaca, deložirale su prije nekoliko dana romsku obitelj iz kuće u zagrebačkom naselju Trnje, na križanju Sutlanske i Plitvičke ulice. Ostala je samo tzv. krama u dvorištu ispred kuće, odbačeni tehnički i drugi predmeti što su ih Romi prikupljali.

Odmah nakon izbacivanja brojne obitelji na trnjanski asfalt ("Tam prek, u Paromlinskoj, su njihovi, buju se oni nekak snašli, nemreš ti njih..."), jake snage zidara vještim su rukama potpuno zazidale tri prozora i jedina vrata na kući, malterom i crvenim matunima. Akcija nije trajala ni dvije ožujske, a preostali nezazidani prozor ostao je takvim jer iza njega više nema pristupa ostalim prostorijama u kući. Naime, zidarima je nedostajalo bloketa pa su zazidali još jedna, unutarnja vrata, za koja treba manje građe. Tako više nema šanse da se u kuću prodre bez bagera.

Priča dalje kaže da su Cigani ovdje stanovali bespravno, i da je vlasnik trošne kuće odlučio valjda prodati parcelu, na kojoj će potom niknuti lijepa betonska zgrada s liftom i fasadom u boji pistacije. Trošna će se trnjanska hiža uskoro rušiti, kao što uostalom propada cijelo to staro zagrebačko naselje, s uličicama i kućama koje možda jesu već neugledne i memljive, ali su barem bile ulice i kuće. A ono što se sad tamo umjesto njih gradi, uopće ne izgleda tako.

Grad koji na iseljenje nikako ne može privoljeti "čuvare" svojih - javnih, dakle - stanova iz devedesetih, poput npr. Tereze Kesovije ili Anta Đapića, i koji razmišlja o tome da im dopusti legalni otkup, nema tih problema s Romima iliti Cigićima, kako im se ovdje tepa. Na njihovom primjeru i pravna država rado pokazuje mišiće, i to država u kojoj su spaljene i porušene tisuće kuća jer su im vlasnici Srbi, i tisuće stanara deložirane iz istog razloga.

Civilizacija kojoj pripadamo obogaćena je tako novim dosegom, jer teško da bi se i najfantastičniji slobodni zidari sjetili kako djelotvornije oduzeti smisao jednoj kući pred samu njezinu smrt, kako je zapravo nadograditi, a da od nje ostane samo jedno veliko, šuplje - ništa.

I. LASIĆ

NOVA PRAVOSUDNA BLAMAŽA

Dušan Korlat je od 1982. do 1991. godine bio predsjednik Općinskog suda u Obrovcu, kada mu je po sili zakona prestao mandat. U lipnju 1991. godišnjim rasporedom određeno je da nastavi raditi kao sudski stručni suradnik. Ni mjesec dana kasnije u obrovački sud upali su "martićevci" i uspostavili svoj sud. Nakon toga Korlat više nije putovao na posao iz Zadra u Obrovac, nego se javio u zadarski sud da ga se rasporedi na novo radno mjesto. Rečeno mu je da nema mjesta, iako je za sve druge suce iz Obrovca pronađen novi posao. U listopadu te godine pisao je i Ministarstvu pravosuđa, ali od njih do danas nije dobio odgovor. Nije mogao dobiti ni otkaz, koji je zatražio 1992. godine, budući da nikad službeno nije razriješen dužnosti predsjednika Suda u Obrovcu. Zadnja plaća koju je primio bila je ona u kolovozu 1991. godine.

Od tada nema institucije kojoj se Korlat nije obratio. Odgovor je bio uvijek isti: šutnja! Našao se u apsurdnoj situaciji da kao v.d. predsjednika Suda nije mogao dobiti otkaz, ali ni primati plaću jer nije radio. Dušan Korlat je kao v.d predsjednika Suda bio doslovno gladan. Nakon "Oluje" 1995. godine za v. d predsjednika Suda u Obrovcu Županijski sud u Zadru imenovao je Branka Brkića, što nije nimalo promijenilo Korlatovu poziciju.

No, početkom 2003. godine Korlatovi odvjetnici dobili su dopis iz kojeg je vidljivo kako je novi predsjednik Suda u Obrovcu imenovan tek u kolovozu 2002. godine, točnije, da je tek tada izgubio ono “v.d.”. U međuvremenu, Korlatu su iz Ministarstva poručili da podnese zahtjev za razrješenje dužnosti, što nije prihvatio, budući da je njegova funkcija zapravo prestala tek imenovanjem novoga predsjednika, zbog čega mu Ministarstvo duguje novac za neisplaćene plaće. Međutim, sudska tužba zbog nadoknade koju je Korlat pokrenuo 1994. godine također stoji u mjestu, jer Ministarstvo ne dostavlja potrebne podatke.

Nakon što je cijeli rat proveo u Zadru, Korlat je prodao stan i preselio se u Beograd, gdje živi iznimno skromno. Da stvar bude tragičnija, zadarski Narodni list, kojem "domoljublja i državotvorstva" nikada nije manjkalo, pohvalio je Korlata u tekstu iz 1995. godine kao jednog od dvojice obrovačkih sudaca koji se po cijenu vlastita života usprotivio novoj srpskoj vlasti. "Bio je to podvig ravan samoubojstvu", piše u prigodnom tekstu. Država mu se, međutim, odužila uskraćivanjem najosnovnijih prava, što traje do danas. Iako Korlat osobno poznaje ministricu pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović, koja je također Zadranka, nije želio od nje privatno tražiti uslugu, tim više što je ministrica upoznata s njegovim slučajem. A Korlatu, kako je poručio odvjetnicima, ne treba milost ni usluga, nego pravda.

G. BORKOVIĆ

BANAK TUŽIO FERAL!?

Među tužbama koje s vremena na vrijeme stignu u ovu redakciju, jedna nam je posebno draga. Stigla je ovih dana, a potpisuju je Stjepko Vojković, Damir Bačak i Vasilijo Sokol. Ta tri draga i poštena čovjeka traže od Ferala, točnije od tvrtke Kultura i rasvjeta koja je izdavač ovoga tjednika, 101 tisuću kuna za naknadu nematerijalne štete. Trojici dobrih, dragih, skromnih i poštenih ljudi zasmetali su tekstovi objavljeni u Feralu u kojima se navodi kako su posve prisvojili mali oglasnik Banak koji je bio pokrenut kao zajednički projekt njihove tvrtke Agora i Feral Tribunea.

Zanimljivo je da se u trenutku kad su ove tri humane i nadasve poštene osobe tužile Feral, u ladicama tijela pravne države kisele bezbrojne tužbe inih pravnih i fizičkih osoba koje baš od njih traže naknadu materijalne i nematerijalne štete. Riječ je o ljudima, tvrtkama i institucijama koje tvrde da ih je brokerska kuća Agora, pod vodstvom naših dobrih i poštenih tužitelja, oštetila za enormne iznose. Na popisu oštećenih su tri zagrebačke bolnice, Banka splitsko-dalmatinska, Institut Ruđer Bošković, splitski Plovput... Štoviše, Komisija za vrijednosne papire izbrisala je Agoru s popisa brokerskih tvrtki.

Na žalost, nismo uspjeli saznati kako je moguće da naši dragi poštenjaci iz Agore ispisuju tužbe, umjesto da na njih odgovaraju. Nikša Wagner, općinski državni odvjetnik, na godišnjem je odmoru, a Vladimir Živaljić, njegov zamjenik, kod kojega je spis o navodnim prijevarama milih i predobrih Agorinih gazda, ostao nam je nedostupan, pa će priča, naravno, dobiti nastavak.

V. MATIJANIĆ

MEGAMIN PONOVNO U HRVATSKOJ

Dijetetski pripravak Megamin, koji se do potkraj 2001. proizvodio u Osijeku, kad je zabranjen zbog nezadovoljavanja odredaba Pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti dijetetskih namirnica, ponovno se pojavljuje u Hrvatskoj. Doduše, više ne u obliku kapsula za koje je njegov tvorac Tihomir Lelas tvrdio da imaju čudotvorna svojstva, te da pomažu čak i kod karcinom u terminalnoj fazi, nego kao sastavni dio odjeće koju će proizvoditi sisačka tvornica odjeće Siscia. To su na konferenciji za novinare održanoj na Zagrebačkom velesajmu najavili ponosni tvorac Megamina, Lelas osobno, i predstavnici sisačke tvornice. Megamin će se, najavljeno je, utkati u novu Siscijinu liniju donjega rublja i čarapa.

Megamin, čija je proizvodnja zabranjena jer njegovi osnovni sastojci alumosilikati, uopće nisu navedeni među vitaminima i mineralima koji se, prema direktivi Commision of the European Communities, mogu koristiti u proizvodnji dodataka prehrani, neće se više dakle uzimati oralno. Bit će dovoljno da ubuduće nosite odjeću u koju je utkan Megamin, pa da vaš organizam bude izložen svim blagotvornim učincima kojima je do zabrane tog pripravka bio izložen onaj tko ga je uzimao oralno.

Analize Megamina, nakon čega je njegova proizvodnja zabranjena, pokazale su da sadržaj aluminija gotovo pet puta prelazi maksimalno tolerantni dnevni unos tog metala u organizam. Ako se duže vrijeme unose tako velike količine aluminija, to može izazvati respiratorne probleme i astmu, dok su kod djece velike količine aluminija povezane s malformacijom kostiju. Neka istraživanja pokazala su da su velike koncentracije alumosilikata u prehrani - osnovnog sastojka Megamina - povezane s rakom dojke!

No, s obzirom da se Megamin više ne proizvodi u kapsulama, nego će se u Hrvatskoj pojaviti u “metražnom obliku”, utkan u odjeću, njegov izumitelj Lelas najavljuje i ponešto drugačiji spektar ljekovitosti od dosadašnjeg. Tkanina s Megaminom, tvrdi on, ima antialergijsko, antiseptičko i antireumatsko svojstvo, te vrlo snažno utječe na poboljšanje cirkulacije.

D. HEDL